Poremećaj prejedanja karakteriziraju ponavljajuće epizoda konzumacije velike količine hrane s osjećajem gubitka kontrole. Prejedanju ne slijedi neprimjereno kompenzatorno ponašanje, poput samoizazvanog povraćanja ili zloporabe laksativa. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječenje podrazumijeva kognitivno-bihevioralnu terapiju ili ponekad interpersonalnu psihoterapiju.
(Vidi također Uvod u poremećaje hranjenja i jedenja)
Poremećaj prejedanja zahvaća oko 3,5% žena i 2% muškaraca u općoj populaciji. Za razliku od bulimije nervoze, javlja se kod pretilih i gojaznih ljudi, jer doprinosi pretjeranom unosu kalorija; prisutan je u ≥ 30% bolesnika uključenih u program za smanjenje tjelesne težine. U usporedbi s oboljelima od anoreksije nervoze ili bulimije, pacijenti s poremećajem prejedanja su stariji i češće muškog spola.
Simptomi i znakovi
Epizoda prejedanja podrazumijeva jedenje veće količine hrane nego što bi većina ljudi pojela u sličnom vremenskom razdoblju pod sličnim okolnostima. Tijekom i nakon prejedanja, ljudi se osjećaju kao da su izgubili kontrolu. Prejedanju ne slijede kompenzacijska ponašanja ( samoizazvano povraćanje, korištenje laksativa ili diuretika, pretjeranog vježbanja i / ili posta. Prejedanje je epizodno.
Poremećaj prejedanja narušava kvalitetno funkcioniranje oboljelih. Blaga do umjerena depresija i zaokupljenost oblikom tijela, težinom ili oboje češći su kod pretilih ljudi s poremećajem prejedanja nego kod pretilih ljudi koji se ne prejedaju.
Dijagnoza
Klinički kriteriji potrebni za dijagnozu poremećaja prejedanja je prejedanje najmanje jednom tjedno kroz 3 mjeseca i osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem, uz prisustvo ≥ 3 od sljedećeg:
-
mnogo brže jedenje nego je normalno
-
jedenje do osjećaja neugodne prepunjenosti
-
konzumiranje velike količine hrane bez prethodnog osjećaja tjelesne gladi
-
jedenje u samoći zbog osjećaja srama
-
prisutan osjećaj gađenja, depresivnosti ili krivnje nakon prejedanja
Poremećaj prejedanja se razlikuje od bulimije nervoze (također uključuje prejedanje) zbog odsutnosti kompenzacijskih ponašanja (npr. samoizazvano povraćanje, korištenje laksativa ili diuretika, pretjerano vježbanje, post).
Liječenje
-
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
-
Ponekad interpersonalna psihoterapija (IPT)
-
Mogućnost farmakoterapije, najčešće SIPPS ili lisdeksamfetaminom
KBT se nizom studija pokazala kao najbolji tretman poremećaja prejedanja. KBT i IPT rezultiraju remisijom u ≥ 60%; Poboljšanje je uglavnom dugoročno. Navedeni tretmani ne vode značajnom gubitku težine kod pretilih pacijenata.
Konvencionalni tretman mršavljenja ima kratkoročni učinak u smanjenju prejedanja, a pacijenti imaju tendenciju recidivu. Antidepresivi (npr.,SIPPS) također pokazuju kratkoročnu učinkovitost u uklanjanju prejedanja, dok je dugoročni učinak je nepoznat. Lizdeksamfetamin je odobren za liječenje umjerenog do jakog poremećaja prejedanja. Može smanjiti broj dana prejedanja i uzrokovati manji gubitak težine, ali njegova dugoročna učinkovitost nije poznata. Lijekovi koji smanjuju apetit (npr., topiramat) ili lijekovi za mršavljenje (npr., orlistat) mogu pomoći u tretmanu.
Ključne točke
-
Osobe s poremećajem prejedanja obično imaju prekomjernu težinu i gojazni su.
-
Dijagnosticiranje poremećaja prejedanja na temelju kliničkih kriterija (uključuje prejedanje barem jednom tjedno tijekom 3 mjeseca uz osjećaj nedostatka kontrole nad jedenjem).
-
Tretman uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju ili interpersonalnu psihoterapiju, a ponekad i lijekove (npr. SIPPS, lisdeksamfetamin).