Ozljeda jezika može nastati od:
Slučajni ugrizi mogu se pojaviti tijekom normalnog žvakanja, napadaja ili udarca u čeljust, npr. pri padu, prevrtanju ili sudaru u vozilu, kada je jezik između zuba. Ozljeda može nastati i zbog oštrog ili polomljenog zuba ili ispuna.
Ozljeda jezika uslijed velike duboke traume lica obično uključuje znatna oštećenja susjednih struktura.
Penetrirajuća trauma lica uključuje pucnjeve i teške ubode. Involviranost jezika podrazumijeva uključivanje drugih struktura donjeg dijela lica. Velike penetrirajuće ozljede lica jako krvare i mogu zapriječiti dišni put uslijed aspiracije i/ili edema dna jezika i usta.
Većina tupih ozljeda relativno je mala, a bogata opskrba jezika krvlju osigurava brzo cijeljenje, bez infekcije. Međutim, zbog ove bogate opskrbe krvlju postizanje hemostaze kod većih ozljeda je otežano.
Dijagnoza izolirane ozljede jezika obično je lako uočljiva prilikom kliničkog pregleda. Kod većih trauma uspostavljanje i kontrola dišnih putova, kontrola krvarenja i prepoznavanje značajnih vaskularnih ozljeda prethode procjeni ozljeda mandibule, srednjeg dijela lica i zuba. (Također vidjeti Pristup ozlijeđenom pacijentu.)
Liječenje
Krvarenje obično prestane do trenutka kada pacijent dođe u ordinaciju. Izolirane laceracije mogu se pritisnuti komadom sterilne gaze. Kod orofacijalnih trauma koje rezultiraju opsežnim krvarenjem rane je potrebno sanirati uz anesteziju u kirurškoj sali te je nužno osigurati dišni put.
Kod ozljeda jezika nužno je procijeniti koliko je ozljeda opsežna i treba li sanaciju. Ozljede jezika specifične su po tome što zahtijevaju iznimno kooperativnog pacijenta i uglavnom se moraju sanirati uz sedaciju ili opću anesteziju. Samim time određene ozljede koje na koži moraju biti sanirane, u ustima i na jeziku mogu biti ostavljene da cijele sekundarno.
Na sreću, većina laceracija jezika ne zahtijeva kirurško liječenje.
Ozljede jezika koje zahtijevaju kiruršku sanaciju uključuju:
-
Avulziju ili djelomičnu amputaciju
-
Kontinuirano krvarenje
-
Problematičnu konfiguraciju ozljede, npr. odvajanje dijela jezika, ozljede u obliku slova U ili velike režnjeve
-
Rane veće od 2 cm, a manje ako zahvaćaju razdvajanje vrha jezika
Konzervativno liječenje
Površinske ozljede jezika koje su posljedica puknutog zuba ili ispuna liječe se novim ispunom ili poliranjem puknutog dijela. Cijeljenje jednostavnih laceracija potpomaže se udlagama i zaštitnim folijama.
Kirurško liječenje
Kirurško liječenje ozljede jezika uključuje isti protokol kao i svaka druga ozljeda, uz lokalnu anesteziju, čišćenje i šivanje.
Unatoč kooperativnosti, rijetki su pacijenti koji mogu dovoljno dugo držati usta otvorena i jezik miran. Asistent uhvati jezik komadom gaze i drži ga isplaženim. Ponekad kirurg postavi čvrsti šav kroz vrh jezika, uz anesteziju, i tim šavom drži jezik izvučenim i stabiliziranim. Liječenje djece zahtijeva sedaciju ili opću anesteziju.
Za lokalnu anesteziju aplicira se 1 %-tni lidokain, sa ili bez adrenalina. Laceracije prednjih dviju trećina jezika mogu se anestezirati blokadom živca (vidi također Kako napraviti blok donjeg alveolarnog živca). Topikalni antiseptici, npr. povidon-jod, nisu potrebni.
Kako napraviti blok donjeg alveolarnog živca
Procedure demonstrated by Scott Solow, DDS, Pediatric Dentistry and Orthodontics. Filmed on location at Pediatric Dentistry and Orthodontics Medical Arts Building, Philadelphia, PA.
Ranu je potrebno isprati fiziološkom otopinom, manje od 100 ml, i pritom paziti na aspiraciju. Nužno je ukloniti sva strana tijela, ali je nemoguće spriječiti kontakt sa slinom.
Nekrotično tkivo se ekscidira i ukloni. Rana se šiva resorptivnim koncem veličine 3-0 ili 4-0. Resorptivni konac mekši je, a samim time i ugodniji, od sintetskih neresorptivnih konaca i nije ga potrebno uklanjati.
Pacijentima se preporučuje mekana prehrana kroz nekoliko dana i ispiranje usta nakon svakog obroka. Sve rane, osim najmanjih, potrebno je kontrolirati nakon 48 sati. Antibiotici nisu potrebni osim kod kontaminiranih rana i kod pacijenata koji su medicinski kompromitirani, npr. kod nekontroliranog dijabetesa ili imunokompromitirajućih bolesti. U protivnom, upotreba antibiotika nije pokazala dodatnu korist kod zdravih pacijenata. Kada je antibiotik nužan, ordinira se penicilin, amoksicilin ili klindamicin, kod pacijenata alergičnih na penicilin.