Ozljeda jezika može nastati od
Slučajni ugrizi mogu se pojaviti za vrijeme normalnog žvakanja, napadaja ili udarca u čeljust (npr. od pada, prevrtanja, sudara u vozilu) kada je jezik između zuba. Ozljeda jezika uslijed velike duboke traume lica obično uključuje znatna oštećenja susjednih struktura.
Penetrirajuća trauma lica uključuje pucnjeve i teške ubode. Involviranost jezika podrazumijeva uključivanje drugih struktura donjeg lica. Velike prodorne ozljede lica jako krvare i mogu zapriječiti dišni put uslijed aspiracije i/ili edema dna jezika i usta.
Većina tupih ozljeda relativno su male, a bogata opskrba jezika krvlju osigurava brzo ozdravljenje, bez infekcije. Međutim, zbog ove bogate opskrbe krvi postizanje hemostaze kod većih ozljeda je otežano.
Dijagnoza izolirane ozljede jezika obično je lako uočljiva prilikom kliničkog pregleda. Kod većih trauma uspostavljanju i kontroli dišnih puteva, kontroli krvarenja i prepoznavanju značajnih vaskularnih ozljeda prethodi procjena ozljeda mandibule, srednjeg lica i zuba. (Također vidjeti Pristup ozlijeđenom pacijentu.)
Liječenje
Krvarenje obično prestane do trenutka kada pacijent dođe u ordinaciju. Izolirane laceracije se mogu pritisnuti komadom sterilne gaze. Kod orofacijalnih trauma koje rezultiraju opsežnim krvarenjem, rane je potrebno sanirati uz anesteziju u kirurškoj sali, te je nužno osigurati dišni put.
Kod ozljeda jezika, nužno je procijeniti koliko je ozljeda opsežna i treba li sanaciju. Ozljede jezika su specifične po tome što zahtijevaju iznimno kooperativnog pacijenta i uglavnom se moraju sanirati uz sedaciju ili opću anesteziju. Samim time određene ozljede koje na koži moraju biti sanirane, u ustima i na jeziku mogu biti ostavljene da cijele sekundarno.
Na sreću, većina laceracija na jeziku ne zahtijeva kirurško liječenje.
Ozljede jezika koje zahtijevaju kiruršku sanaciju uključuju
-
Avulziju ili djelomičnu amputaciju
-
Kontinuirano krvarenje
-
Problematičnu konfiguraciju ozljede (odvajanje dijela jezika, u-oblik ozljede, veliki režnjevi )
-
Rane koje su veće od 2 cm (manje,ukoliko zahvaćaju razdvajanje vrha jezika)
Konzervativno liječenje
Površinske ozljede jezika koje su posljedica puknutog zuba ili ispuna, liječe se novim ispunom ili poliranjem puknutog dijela. Cijeljenje jednostavnih laceracija se potpomaže udlagama i zaštitnim folijama.
Kirurško liječenje
Kirurško liječenje ozljede jezika uključuje isti protokol kao i svaka druga ozljeda,uz lokalnu anesteziju, čišćenje i šivanje.
Unatoč kooperativnosti, rijetki su pacijenti koji mogu dovoljno dugo držati usta otvorena i jezik miran. Asistent uhvati jezik komadom gaze i drži ga isplaženim. Ponekad kirurg postavi čvrsti šav kroz vrh jezika (uz anesteziju) i sa tim šavom drži jezik izvučenim i stabiliziranim. Liječenje djece zahtijeva sedaciju ili opću anesteziju.
Za lokalnu anesteziju aplicira se 1% lidokain (sa ili bez adrenalina). Ozljede prednje dvije trećine jezika mogu se anestezirati sa blok anestezijom na n.alveolaris inferior. Topikalni anestetici nisu potrebni.
Ranu je potrebno isprati sa fiziološkom otopinom (manje od 100 mL) i pritom paziti na aspiraciju. Nužno je ukloniti sva strana tijela, ali je nemoguće spriječiti kontakt sa slinom.
Nekrotično tkivo se ekscidira i ukloni. Rana se šiva resorptivnim koncem veličine 3-0 ili 4-0. Resorptivni konac je mekši (samim time ugodniji) od sintetskih neresorptivnih konaca i nije ga potrebno uklanjati.
Pacijentima se preporučuje mekana dijeta kroz nekoliko dana i ispiranje usta nakon svakog obroka. Sve rane (osim najmanjih) potrebno je kontrolirati nakon 48 sati. Antibiotici nisu potrebni osim kod kontaminiranih rana i kod pacijenata koji su medicinski kompromitirani (nekontrolirani dijabetes, imuno-kompromitirajuće bolesti). U protivnom, upotreba antibiotika nije pokazala dodatnu korist kod zdravih pacijenata. Kada je antibiotik nužan ordinira se penicilin, amoksicilin ili klindamicin (kod pacijenata alergičnih na penicilin).