Autor:
Joyce Lee, MD, MAS
Urednik sekcije:
Željko Ivančević, dr. med.
Prijevod:
Željko Ivančević, dr. med.
Eozinofilne bolesti pluća su heterogena skupina bolesti za koje je karakteristično nakupljanje eozinofila u alveolarnim prostorima, intersticiju ili na obadva mjesta. Eozinofilija u perifernoj krvi je također česta pojava. Poznati uzroci eozinofilne bolesti pluća su:
Često je uzrok nepoznat.
Dvije primarno eozinofilne bolesti pluća nepoznate etiologije su:
Hipereozinofilni sindrom, sistemska bolest koja zahvaća brojne organe, opisana je drugdje.
Löfflerov sindrom, sindrom prolaznih, migrirajućih zasjenjenja na plućima s eozinofilijom u perifernoj krvi, još je jedna eozinofilna bolest pluća.
(Vidi također Sažeti prikaz intersticijske bolesti pluća.)
Dijagnoza
Dijagnoza počiva na radiološki dokazanim zasjenjenjima u plućima, nalazu eozinofila (> 450/μl) u perifernoj krvi, u bronhoalveolarnom lavatu ili bioptatu plućnog tkiva. Međutim, plućna eozinofilija je moguća bez periferne eozinofilije. Zasjenjenja na RTG–u pluća s eozinofilijom u perifernoj krvi se ponekad naziva “sindrom plućnih infiltrata s eozinofilijom“ (PIE = pulmonary infiltrates with eosinophilia).
Eozinofili se prvenstveno nalaze u tkivu, a ima ih nekoliko stotina puta više u tkivu nego u perifernoj krvi. Stoga, broj eozinofila u krvi nije nužno pokazatelj obima tkivne eozinofilije. Eozinofili su najbrojniji u tkivima čiji epitel može doći u doticaj s vanjskim faktorima—sluznica respiratornog, GI i donjeg GU trakta. Eozinofili se ne nalaze u plućima zdravih osoba, pa zato kad se nađu u tkivu ili bronhoalveolnom lavatu (> 5% u DKS) ukazuju na patološki proces.
Eozinofili su izrazito osjetljivi na kortikosteroide i u potpunosti nestaju iz krvotoka za nekoliko sati nakon njihove primjene. Brzi nestanak eozinofila iz krvi može prikriti dijagnozu u bolesnika koji primaju kortikosteroide a dijagnostički nisu riješeni.