Čankroid je infekcija kože ili sluznice spolovila koju uzrokuje Haemophilus ducreyi, a očituje se papulama, bolnim vrijedovima i uvećanjem preponskih limfnih čvorova koje vodi do gnojenja. Dijagnoza se najčešće postavlja klinički jer je teško uzgojiti kulturu uzročnika. Lijek izbora su makrolidi (azitromicin ili eritromicin), ceftriakson ili ciprofloksacin.
(Vidi također Pregled spolno prenosivih bolesti.)
H. ducreyiH. ducreyi je kratki, tanki gram negativni bacil zaobljenih krajeva.
Čankroid uzrokuje rijetke epidemije u razvijenim zemljama, ali je čest uzrok genitalnih vrijedova u velikom dijelu nerazvijenih zemalja, a muškarci ga često dobivaju od prostitutki. Kao i druge spolno prenosive bolesti (SPB) koje uzrokuju genitalne vrijedove, čankroid povećava rizik za prijenos HIV-a.
Sve se češće prepoznaje da H. ducreyi uzrokuje i ne-genitalne vrijedove kože u djece u određenim zemljama u razvoju (npr. otoci južnog Pacifika [1]).
Literatura
-
1. Mitjà O, Lukehart SA, Pokowas G, et al: Haemophilus ducreyi as a cause of skin ulcers in children from a yaws-endemic area of Papua New Guinea: A prospective cohort study. Lancet Glob Health 2: e235-41, 2014. d: https://doi.org/10.1016/S2214-109X(14)70019-1.
Simptomi i znakovi
Nakon razdoblja inkubacije od 3–7 dana, pojavljuju se male, bolne papule koje brzo pucaju i pretvaraju se u plitke, mekane, bolne vrijedove s neravnim, podminiranim rubovima (tj. preko kojih visi rub tkiva) i crvenim rubom. Vrijedovi su različite veličine i često su međusobno spojeni. Dublje erozije ponekad dovode do izraženog razaranja tkiva.
Ingvinalni limfni čvorovi postaju bolni, uvećani i međusobno zbijeni, stvarajući fluktuirajući apsces (bubon). Koža iznad apscesa može postati crvena i sjajna ili se puknuti, stvarajući sinus. Infekcija se može proširiti i na druga područja kože, rezultirajući novim lezijama. Čankroid može dovesti do fimoze, uretralne stenoze i fistula.
Dijagnoza
-
Dijagnostička obrada
-
Ponekad kultura ili PCR
Na čankroid se posumnja u bolesnika s neobjašnjenim vrijedovima spolovila ili bubonima (koji se mogu zamijeniti za apscese) koji su boravili u endemskim područjima. Vrijedovi spolovila uzrokovani drugim organizmima ( vidi: Razlikovanje čestih spolno prenosivih genitalnih lezija) mogu nalikovati na čankroid,
Ako je dostupan, uzorak gnoja iz bubona ili eksudat s ruba vrijeda treba poslati u laboratorij koji ima mogućnost identifikacije H. ducreyi. Međutim, dijagnoza se najčešće temelji isključivo na kliničkoj slici, jer je teško učiniti kulturu bakterija, a mikroskopsku identifikaciju otežava miješana flora vrijedova. PCR testiranje nije komercijalno dostupno, ali nekoliko ustanova ima certificirane testove koji su vrlo osjetljivi (98,4%) i specifični (99,6%) za H. ducreyi. Klinička dijagnoza je niže osjetljivosti (53 do 95%) i specifičnost (41 na 75%).
Potrebno je učiniti serološko testiranje na sifilis i HIV-a te kultura na herpes treba se kako bi se isključili drugi uzroci vrijedova na spolovilu. Međutim, interpretaciju nalaza komplicira činjenica da genitalne ulceracije u sklopu drugih bolesti mogu biti koinficirane s H. ducreyi.
Liječenje
Liječenje čankroida potrebno je započeti odmah, bez čekanja nalaza pretraga. Preporučuje se jedno od sljedećeg:
Bolesnicima koji se liječe zbog genitalnih ulceracija drugih uzroka potrebno je dati antibiotik koji će ujedno pokriti i čankroid ako postoji sumnja na čankroid, a laboratorijsko ispitivanje nije praktično. Liječenje bolesnika koinficiranih s HIV–om, osobito jednom dozom lijeka može biti neučinkovito. U tih bolesnika je moguće da vrijedovima treba i do 2 tjedna da zacijele te da se limfadenopatija povlači sporije.
Bubone se bez opasnosti može aspirirati u dijagnostičke svrhe ili incidirati radi olakšanja simptoma ako bolesnici uz to primaju i učinkovitu antibiotsku terapiju.
Spolne partnere treba pregledati i liječiti ako su imali spolni kontakt s bolesnikom unutar 10 dana prije početka simptoma kod bolesnika.
Bolesnici s čankroidom trebali bi u roku od 3 mj. učiniti serološke testove na sifilis i HIV-om u 3 mj.