Zlouporabe opojnih tvari među adolescentima se kreće u rasponu od povremenog izoliranog korištenja do teških poremećaja uzrokovanih korištenjem opojnih tvari. Posljedice se kreću od minimalnih, preko malih, do opasnih po život, ovisno o tvari te okolnostima i učestalosti korištenja. Međutim, čak i povremena primjena može povećati rizik od teških posljedica kod adolescenata, uključujući predoziranja, nesreće s motornim vozilima, nasilno ponašanje, te posljedice seksualnog kontakta (npr, trudnoća, spolno prenosive bolesti).

(Također pogledati pregled smetnji povezanih sa korištenje opojnih tvari)

Djeca i adolescenti rabe droge iz različitih razloga:

• za dijeljenje društvenog iskustva ili zbog osjećaja pripadnosti nekoj društvenoj skupini

• za oslobađanje od stresa

• zbog novih doživljaja i preuzimanja rizika

• za ublažavanje simptoma poremećaja mentalnog zdravlja (npr depresije, anksioznosti)

Dodatni čimbenici rizika uključuju lošu samokontrolu, nedostatak roditeljskog nadzora, te razne psihičke poremećaje (npr, poremećaj pažnje uzrokovan hiperaktivnošću i depresija). Moćan utjecaj predstavljaju stavovi roditelja i primjere koji oni sami pružaju o korištenju alkohola, duhana, lijekova na recept i drugih tvari.

Prema nacionalnim anketama u SAD-u, udio maturanata koji do tada nisu koristili opojne tvari je u stalnom porastu u proteklih 40 godina. Međutim, u isto vrijeme, širok raspon jačih i opasniijih proizvoda je postao dostupan (primjerice opiodni lijekovi na recept, čist tetrahidrokanabinol [THC], sintetski kanabinoidi, fentanil). Ovi proizvodi stavljaju adolescenate koji započnu sa zlouporabom opojnih tvari u veću opasnost od razvoja akutnih i dugoročnih posljedica.

Upotreba alkohola je uobičajena te je to tvar koju najčešće koriste adolescenti. Do kraja srednje škole, više od 70% adolescenata u SAD-u su pokušali alkohol,a gotovo polovica ga trenutno konzumira (konzumacija alkohola u posljednjih mjesec dana). Teška konzumacija alkohola je također česta i adolescenati koji konzumiraju alkohol mogu biti izloženi značajnim toksičnim učincima alkohola. Gotovo 90% svih alkohola konzumiraju adolescenata javlja tijekom epizoda ekstremnog opijanja (tzv. binge drinking), izlažući ih riziku od nezgoda, ozljeda i neželjene seksualne aktivnosti te drugih loših psoljedica.

Društvo i mediji često prikazuju ispijanje alkohola kao prihvatljivo ili čak pomodno. Unatoč tim utjecajima, utjecaj roditelja može ovdje činiti razliku postavljanjem jasnih očekivanja od njihovih adolescenta vezano za piće, dosljednim postavljanjem granica te nadzorom. S druge strane, mladi čiji članovi obitelji pretjerano piju mogu misliti kako je takvo ponašanje prihvatljivo. Neki adolescenti, koji konzumiraju alkohol, kasnije razviju poremećaje vezane uz upotrebu alkohola. Poznati čimbenici rizika za razvoj poremećaja uključuju rani početak konzumiranja alkohola te genetiku. Adolescenti koji imaju člana obitelji s poremećajem vezanih uz upotrebu alkohola moraju biti svjesni vlastitog povećanog rizika od razvoja istog.

Učestalost korištenja duhana među adolescentima je dramatično pala 1990-ih i 2000-ih, ali trenutno stagnira. Američki Centar za kontrolu i prevenciju (CDC) je izvjestio kako je u 2015. godini, oko 11% učenika srednjih škola izjavilo kako trenutno puše cigarete (pušenje cigarete u prethodnih 30 dana), za razliku od 27,5% u 1991; samo oko 2% puši svaki dan. Međutim, većina odraslih osoba koje puše cigarete počinju pušiti tijekom adolescencije. Ako adolescenti ne probaju cigarete prije 19. godine, vrlo je malo vjerojatno da će postati pušači kao odrasli. S pušenjem cigareta eksperimentiraju već djeca u dobi od 10 godina (1).

Najveći faktori rizika za početak pušenja adolescenata su roditelji koji puše (najveći prediktivni faktor) ili vršnjaci i uzori (npr slavne osobe) koji puše. Ostali faktori rizika uključuju:

• loša izvedba u školi

• visokorizično ponašanje (npr prekomjerne dijete, posebno među djevojkama; fizički sukobi i vožnje u pijanom stanju, posebno kod dječaka; te korištenje alkohola ili drugih droga)

• loše sposobnosti rješavanja problema

• dostupnost cigareta

• slabo samopoštovanje

Adolescenti mogu također koristiti duhan u drugim oblicima. Oko 3,3% ljudi starijih od 18 godina i oko 7,3% srednjoškolaca koristiti bezdimni duhan; ta stopa je ostala relativno konstantna od 1999. godine. Bezdimni duhan se može žvakati (duhan za žvakanje), smještati između donje usne i desni (duhan za umakanje), ili udahnuti u nos (burmut). Pušenje isključivo lule je u SAD–u relativno rijetko (<1% osoba ≥12 god.), premda se od 1999. godine povećalo među učenicima srednjih škola i studentima. Postotak ljudi starijih od 12 godina koji puše cigare je u padu.

Elektronske cigarete (E-cigarete, e-cigs, vapes) su postale sve popularnije među mladima u proteklih nekoliko godina, osobito među adolescentima srednjeg i gornjeg socioekonomskog statusa. Trenutno korištenje e-cigarete među učenicima srednjih škola u Americi se prema CDC-u značajno povećao s 4,5% u 2013. na 13,4% u 2014. godini te 24,1% u 2015. godini. Oko 45% srednjoškolaca su pokušali e-cigarete. Elektronske cigarete ne sadrže duhan, već toplina otapa nikotin u paru koja se može udahnuti. Budući da ne postoje produkti izgaranja duhana, ti proizvodi ne uzrokuju većinu nepovoljnih zdravstvenih posljedica pušenja. Međutim, nikotin je vrlo adiktivan, a toksični učinci nikotin su mogući. E-cigarete su sve češće početni oblik izloženosti nikotinu za adolescente, ali je njihov učinak na stopu pušenja kod odraslih nejasan. Postoji niz drugih sastojaka u e-cigaretama, od kojih neki mogu biti otrovni. Dugoročni rizici e-cigarete su nepoznati (1).

Roditelji mogu spriječiti svoje adolescente u pušenju i korištenju bezdimnih duhanskih proizvoda predstavljanjem pozitivnih uzora (tako što ne puše ili žvaču duhan), otvorenim raspravljem o opasnostima koje duhan predstavlja, te poticanjem adolescenata koji su već počeli pušiti ili žvakati duhan da prestanu, uključujući pudopiranje u traženju medicinske pomoći ako je potrebno ( vidi: Prestanak pušenja).

Korištenje drugih opojnih tvari među adolescentima i dalje ostaje ozbiljan problem. Studija : "Nadziranje rizičnog ponašanja mladih"survey, kojom svake godine američki CDC ispituje srednjoškolce, je pokazala kako je u 2015. godini prevalencija aktivnog korištenja marihuane među srednjoškolcima iznosila 21,7% (što je ispod vrha stopa od 25,3% u 1995. godini), dok je oko 39% izjavilo da su jednom ili više puta koristili marihuanu u svom životu. U 2010. godini, stopa aktivne uporabe marihuane je po prvi put nadmašila stopu trenutne uporabe duhana.

U istom istraživanju, slijedeći postotci srednjoškolaca su iskazili kako su koristili nedopuštene tvari jednom ili više puta u životu:

• lijekovi na recept (bez recepta): 16,8%

• inhalacijske tvari (Npr, ljepilo, aerosoli): 7,0%

• halucinogeni (Primjerice, LSD, PCP, meskalin, gljive): 6,4%

• kokain: 5,2%

• anabolički steroidi (oralno ili ubrizgavanjem): 3,5%

• methamphetamines (koji se ne prepisuju): 3,0%

• heroin: 2.1%

Lijekovi na recept koji se posebno često zloupotrebljavali su bili opioidni analgetici (npr, oksikodon), stimulansi (npr lijekovi za ADHD kao što su metilfenidat ili dekstroamfetamin) i sedativi (npr benzodiazepini).

U SAD-u u istraživanju među populacije cijele nacije je utvrđeno kako je 1,5% studenata koristilo iglu za uvođenje bilo koje ilegalne droge u svoje tijelo jednom ili više puta tijekom svog života (1).

Za probir uporabe alkohola, Nacionalni institut za zlouporabu alkohola i alkoholizam SAD-a (NIAAA) je razvio guide vodič koji sugerira započinjanje probira s dva pitanja. Pitanja i tumačenje odgovora razlikuju se po dobi (vidi tablicu NIAA probir uporabe alkohola- Pitanja za djecu i mladež).

Testiranje na droge može biti korisno, ali ima značajna ograničenja. Naime, kada roditelji traže test na droge, mogu stvoriti napetu atmosferu, što čini dobivanje točne povijesti zlouporabe droga i stvaranje terapijskog saveza s adolescentom teškim. Testovi probira su obično brzi kvalitativni imunološki testovi urina koji su povezani s određenim brojem lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata. Nadalje, testiranje ne može utvrditi učestalost i intenzitet uporabe tvari te se tako ne mogu razlikovati povremeni korisnici od onih s ozbiljnijim problemima. Kliničari moraju koristiti druge mjere (npr. temeljitu povijest, upitnike) kako bi utvrdili stupanj do kojeg je zlouporaba droga utjecala na život svakog pojedinačnog adolescenata.

Obzirom na ove probleme i ograničenja, često je korisno savjetovanje sa medicinskim stručnjakom za zlouporabu droga kako bi se utvrdilo je li testiranje na droge je opravdano u danoj situaciji. Međutim, odluka o neprovođenju testa na droge ne treba prerano ukinuti potrebu za procjenom mogućeg poremećaja ovisnosti ili poremećaja mentalnog zdravlja. Adolescente s nespecifičnim znakovima poremećaja ovisnosti ili poremećaja mentalnog zdravlja treba uputiti specijalisti za potpunu procjenu.

Tipično, adolescenti s umjerenom ili teškom ovisnošću se upućuju na daljnju procjenu i liječenje. Općenito, iste bihevoralne terapije koje se primjenjuju za odrasle osobe s poremećajima ovisnosti se mogu također koristiti i za adolescente. Međutim, ove terapije treba prilagoditi. Mladi ne treba liječiti u istim programima kao i odrasle; trebali bi dobiti usluge od adolescentnih programa i terapeuta s iskustvom u liječenju adolescenata s poremećajima ovisnosti.