U terapiji keliranjem, biološki temeljenoj metodi, lijek se koristi da bi se vezao i uklonio hipotetski višak toksičnog metala ili minerala (olova, bakra, željeza, kalcija) iz krvotoka. U konvencionalnoj medicini, terapija keliranjem je široko prihvaćen način za liječenje trovanja olovom ili drugim teškim metalima. (Vidi također Pregled integrativne, komplementarne i alternativne medicine.)

Keliranje s EDTA (etilen diamin tetraoctena kiselina) bilo je predloženo kao način uklanjanja kalcija i posljedično liječenja ateroskleroze. Međutim, unatoč >50 god istraživanja, nije utvrđen mehanizam kojim bi se moglo objasniti kako keliranje može liječiti aterosklerozu ili spriječiti srčani ili moždani udar.

Velika randomizirana, placebo kontrolirana studija iz 2012. godine (Trial to Assess Chelation Therapy - TACT) potvrdila je značajnu korist keliranja u odnosu na placebo za ukupne ishode (26,5% u odnosu na 30% za placebo) , ali ne i za pojedinačne ishode (npr. smrt, kardiovaskularne ishode, moždane udare, hospitalizacije). Međutim, ova je studija imala metodološke nedostatke i nije okončala kontroverzu oko kelacijske terapije. Naknadni sustavni pregled 38 studija pokazao je moguće, ali nejasne prednosti kelacije u odnosu na sekundarnu prevenciju rekurentnih srčanih događaja (2).

Rizici terapije keliranjem uključuju

• Hipokalcijemija (koji je potencijalno ozbiljan)

• Kašnjenje od učinkovitijeg tretmana

• Oštećenje bubrega

• Smrt