Za sposobnost osjeta oštrog predmeta najbolji test probira je pomoću sigurnosne igle ili drugog oštrog predmeta, kojim se lagano bocka lice, torzo i sva 4 uda; pacijenta se pita je li osjet isti na obje strane te je li osjet oštar ili tup. Igla se zatim baca kako bi se spriječio prijenos bolesti koje se prenose krvlju (npr. HIV ili hepatitis).

Aparna M. Prabhu, MD, MRCP (UK). Department of Neurology, Einstein Medical Center, Philadelphia, PA

Kortikalne osjetne funkcije se ispituju tako da se bolesnika zamoli da prepozna poznati predmet (npr. kovanicu, ključ) koji se stavi na dlan (stereognozija), kao i brojeve napisane na dlanu (grafestezija) te da uočava razliku između jednog i dva simultana, blizu smještena uboda iglom na jagodicama prstiju (diskriminacija dvije točke).

Još jedan pokazatelj poremećene kortikalne osjetne funkcije je zanemarivanje. Podražajem se prvo ispituje svaka strana tijela zasebno, a ako se ne može identificirati podražaj na jednoj strani kada se obje strane istodobno ispituju, prisutno je zanemarivanje. Na primjer, kod prisutnog zanemarivanja pacijent navodi da osjeća dodir samo na jednoj strani prilikom dodira obje strane, iako osjeća dodir obje strane kada se one ispituju pojedinačno.

Osjećaj temperature obično se testira pomoću hladne glazbene viljuške.

Osjećaj pozicije zglobova se ispituje pomičući terminalne falange bolesnikovih prstiju ruke i stopala za nekoliko stupnjeva prema gore ili dolje. Ukoliko bolesnik ne može raspoznati te pokrete zatvorenih očiju, prvo se pokuša sa većim pokretima prema gore ili dolje prije testiranja sljedećeg proksimalnijeg zgloba (npr. skočni zglob ukoliko ne raspoznaje pokret prstiju stopala).

Pseudoatetoza označava nevoljne izvijajuće zmijolike pokrete uda, koji su rezultat teškog gubitka osjeta pozicije, pri čemu su sačuvani motorni putovi uključujući i ekstrapiramidne. Mozak ne može detektirati gdje se u prostoru nalazi ekstremitet, tako da se ekstremitet samostalno giba, pa bolesnik mora koristiti osjet vida kako bi kontrolirao gibanje ekstremiteta. U takvom slučaju pacijent sa zatvorenim očima nije u mogućnosti locirati ekstremitet u prostoru.

Nemogućnost stajanja skupljenih stopala i zatvorenih očiju (Rombergov test) ukazuje na oštećen osjet pozicije u donjim ekstremitetima. Kada je prisutna cerebelarna bolest, pacijent pokušava stajati raširenih nogu, ali što je bliže moguće bez da padne, i tek tada zatvara oči. Rijetko, pozitivan rezultat je posljedica teškog obostranog gubitka vestibularne funkcije (npr. kod aminoglikozidne toksičnosti).

Kako bi se testirao osjet vibracije, ispitivač postavlja prst ispod bolesnikovog distalnog interfalangealnog zgloba, a na gornju stranu zgloba postavlja glazbenu vilicu od 128 Hz koja lagano vibrira. Bolesnik bi trebao registrirati kraj vibriranja istodobno kad i ispitivač koji osjeća vibraciju preko bolesnikovog zgloba.

Površinski dodir se testira smotuljkom vate.