Legionella infekcije

Autori: Larry M. Bush, MD
Maria T. Perez, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ivana Valenčak - Ignjatić, dr. med.

Legionella pneumophila najčešće uzrokuje pneumoniju s ekstrapulmonalnim znakovima. Za dijagnozu je potreban uzgoj na posebnim podlogama, serološko testiranje ili PCR pretraga. Liječi se makrolidima, fluorokinolonima ili doksiciklinom.

Legionella pneumophila je prvi put prepoznata 1976. nakon izbijanja na konvenciji Američke Legije u Philadelphiji, Pennsylvaniji - otuda naziv legionarska bolest. Ova bolest je plućni oblik infekcije najčešće uzrokovane Legionella pneumophila serogrupom 1. Nepneumonična infekcija naziva se Pontijačka groznica koja se manifestira febrilitetom i simptomima sličnim gripi.

Prijenos Legionella sp

Organizmi Legionella mogu se naći u zemlji i slatkoj vodi. Amebe prisutne u slatkoj vodi su prirodni rezervoar za ove bakterije. LegionellaLegionella organizmi mogu ući u vodovodnu mrežu zgrada preko izvora vode; vodovodna opskrba zgrada često je izvor Legionella epidemija. Legionella organizmi se ugrade u biofilm koji se stvara na unutarnjoj strani cijevi za vodu i kontejnera. Infekcija se obično stječe udisanjem aerosola (ili rjeđe aspiracijom) zagađene vode (npr. preko tuševa, masažnih kupelji, klimatiziranih uređaja). Bolničke infekcije obično uključuju kontaminaciju tople vode.

Legionella infekcije se ne prenose s čovjeka na čovjeka, iako je jedan mogući slučaj objavljen 2016. godine.

Bolesti uzrokovane Legionella sp

Legionella infekcije su češće i teže u sljedećih:

  • Starijih osoba

  • Pacijenata s dijabetesom ili KOPB-om

  • Pušača cigareta

  • Imunokompromitiranih bolesnika (obično s oslabljenom staničnom imunosti)

Pluća su najčešće mjesto infekcije; pneumonija se može javiti u vanbolničkoj ili bolničkoj sredini.

Ekstrapulmonalna legioneloza je rijetka; manifestacije uključuju sinusitis, infekcije kuka, miokarditis, perikarditis, i endokarditis umjetnih zalistaka, često u odsustvu upale pluća.

Simptomi i znakovi

Legionarska bolest je bolest slična gripi, počinje naglo vrućicom, tresavicom, malaksalošću, mialgijom, glavoboljom ili smetenošću. Česti su i mučnina, kašaste ili vodenaste stolice, bol u trbuhu, kašalj i artralgije. Znakovi pneumonije mogu biti dispneja, pleuralna bol i hemoptiza. U teškim slučajevima može se pojaviti relativna bradikardija u sklopu vrućice.

Ukupna smrtnost je niska (oko 5%), ali može doseći do 40% u bolesnika s bolničkim infekcijama, starijih osoba, kao i imunokompromitiranih pacijenata.

Dijagnoza

  • Izravno fluorescentno bojenje antitijela

  • Kultura sputuma pomoću specifičnih medija za rast

  • Brzi antigen test u mokraći (samo za serogrupu 1)

Ponekad se rabi direktno imunofluorescentno bojenje sputuma ili bronhoalveolarnog lavata, no metoda zahtjeva iskustvo. Osim toga, PCR s DNA sondiranjem je dostupan i može pomoći identificirati način prijenosa. Antigen test u urinu je 60-95% osjetljiv i > 99% specifičan 3 dana nakon pojave simptoma, ali otkriva samo L. pneumophila (serogrupa 1), što obuhvaća i do 80% slučajeva, no ne detektira ne-pneumophila Legionella. Usporedba protutijela u akutnom stadiju i stadiju oporavka može dovesti do dijagnoze. Dijagnostičkim se smatra četverostruki porast titra ili titar u akutnom razdoblju 1:128.

Dijagnoza legionarske bolesti može se postaviti i kulturom sputuma ili bronhoalveolarnog lavata; hemokulture su nepouzdane. Potrebni su specifični mediji za rast. Polagani rast na laboratorijskim podlogama može odgoditi identifikaciju za 3–5 dana.

Treba učiniti rendgensku sliku pluća; ona obično pokazuje nejednake i brzoprogresivne asimetrične infiltrate (čak i kad se koristi učinkovita terapija antibioticima), s ili bez malog pleuralnog izljeva.

Laboratorijske abnormalnosti često uključuju hiponatrijemiju, hipofosfatemiju i povišene razine aminotransferaza i C-reaktivnog proteina.

Liječenje

Fluorokinoloni se daju IV ili peroralno tijekom 7 do 14 dana, a za teške imunokompromitirane pacijente, poželjno je provesti terapiju i do 3 tjedna. Azitromicin (5 do 10 dana) je učinkovit, ali eritromicin može biti manje učinkovit. Eritromicin treba koristiti samo za blage upale pluća kod pacijenata koji nisu imunokompromitirani. Doksiciklin je alternativa za imunokompetentne pacijente s blagom upalom pluća.

Dodavanje rifampicina se više ne preporučuje, jer korist nije dokazana, a postoji mogućnost štete.

Ključne točke

Više informacija

  • CDC: Legionella