Netifusne salmonele su gram-negativne bakterije koje primarno uzrokuju gastroenteritis, bakterijemiju i fokalnu infekciju. Simptomi mogu biti proljev, visoka vrućica s prostracijom ili simptomi žarišne infekcije. Dijagnoza se postavlja uzgojem uzročnika u kulturi iz uzorka krvi, stolice ili s mjesta infekcije. Kad je indicirano, liječi se trimetoprim–sulfametoksazolom, ciprofloksacinom, azitromicinom ili ceftriaksonom uz kirurški zahvat u slučaju apscesa, vaskularnih lezija te infekcija kostiju i zglobova.

(Vidi također Pregled Samonella infekcija.)

Netifusne Salmonella infekcije su česte i ostaju signifikantan javnozdravstveni problem u SAD-u. Mnogi serotipovi Salmonella su dobili imena i nazivaju se kao zasebna vrsta iako to nisu. Većina netifusnih Salmonella infekcija uzrokovana je S. enterica podvrsta enterica serotip Enteritidis, S. typhimurium, S. Newport, S. Heidelberg, i S. Javiana.

U ljudi do bolesti dolazi neposrednim i posrednim kontaktom s brojnim vrstama zaraženih životinja, prehrambenim proizvodima dobivenim od njih i njihovim izlučevinama. Kontaminirano meso, perad, sirovo mlijeko,jaja, proizvodi od jaja i voda uobičajeni su izvori Salmonella. Drugi opisani izvori obuhvaćaju kornjače i gmazove kao kućne ljubimce, karmin crvenu boju i zagađenu marihuanu.

Faktori rizika

Subtotalna gastrektomija, aklorhidrija (ili ingestija antacida), hemolitička stanja (srpasta anemija, Oroya vrućica, malarija), bartoneloza, splenektomija, ušima prenosive relapsirajuće vrućice, ciroza, leukemija, limfom i HIV infekcija rizični su faktori za Salmonella infekciju.

Bolesti uzrokovane netifusnom Salmonella sp

Svaki pojedini Salmonella serotip može uzrokovani bilo koji ili čak sve od navedenih kliničkih sindroma opisanih niže, iako određeni serotipovi imaju tendanciju davati specifične sindrome. Crijevna groznica je, primjerice, uzrokovana sa S. Paratyphi tip A, B, i C.

Također može doći do asimptomatskog kliconoštva. Međutim, čini se kako nosioci nemaju veliku ulogu u velikim izbijanjima netifusnog gastroenteritisa. Trajno izlučicanje organizama u stolici ≥ od 1 godine javlja se u samo 0.2 do 0.6% pacijenata s netifusnom Salmonella infekcijom.

Simptomi i znakovi

Salmonella infekcija se može manifestirati kao

• Gastroenteritis

• crijevna groznica

• Bakterijemija

• Fokalna bolest

Gastroenteritis obično započinje 12–48 h nakon unošenja uzročnika, mučninom i grčevima u abdomenu, nakon čega slijedi proljev, vrućica, te ponekad povraćanje. Stolica je obično vodenasta, no može biti i kašasta. Sluz ili krv se rijetko nalaze. Bolest je obično blaga i traje 1–4 dana. Ponekad dolazi do teže bolesti dužeg trajanja. Oko 10 do 30% odraslih razvija reaktivni artritis nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon što proljev prestane. Ovaj poremećaj uzrokuje bol i oteklinu, obično u kukovima, koljenima i Ahilovoj tetivi.

Crijevna groznica termin je često korišten za trbušni tifus. Crijevna groznica tipično se odnosi na oblik tifoida uzrokovan netifoidnom Salmonella infekcijom sa S. enterica subspecies, a karakterizira je vrućica, prostriranost i septikemija.

U bolesnika s gastroenteritisom bakterijemija je relativno rijetka. Međutim, S. Choleraesuis, S. Typhimurium i S. Heidelberg, između ostalog, mogu uzrokovati produljeni i često smrtonosni bakterijemični sindrom u trajanju više od 1 tjedna, s prolongiranom vrućicom, glavoboljom, slabošću i tresavicom, ali rijetko proljevom. Dugotrajna bakterijemija ukazuje na endovaskularnu infekciju, kao što je endokarditis ili infekcija aneurizme abdominalne aorte, koja se može pojaviti kao komplikacija Salmonella bakterijemija. Bolesnici mogu imati ponovljene epizode bakterijemije ili drugih invazivnih infekcija (npr. infektivni artritis) zbog Salmonella. Vjerojatnije je da će se bakterijemija pojaviti kod imunološki kompromitiranih pacijenata (npr. onih s HIV/AIDS-om) i kod pacijenata s hemolitičkim stanjem (npr. anemija srpastih stanica, malarija, Oroya groznica), kod kojih je također veća vjerojatnost da će razviti žarišnu infekciju, kao što su infektivni artritis, osteomijelitis, pneumonija, endarteritis (npr. inficirana aneurizma aorte), endokarditis, infekcija urinarnog trakta, kolangitis i meningitis. Rekurentne ili multiple epizode Salmonella infekcije u pacijenata bez drugih rizičnih faktora trebale bi potaknuti testiranje na HIV.

Osteomijelitis može biti uzrokovan Salmonella infekcijom. Prikazana infekcija pojavila se u pacijenta sa srpastom anemijom.

Slika ustupljena ljubaznošću dr. Thomas F. Sellers, Emory University, via the Public Health Image Library of the Centers for Disease Control and Prevention.

Fokalna Salmonella infekcija može se pojaviti sa ili bez bakterijemije, uzrokujući bol u lokaliziranu u zahvaćenom organu ili referiranu bol iz zahvaćenog organa - gastrointestinalni sustav (jetra, žučnjak, apendiks), endotel (npr. aterosklerotski plakovi, ileofemoralne ili aortalne aneurizme, srčani zalisci), perikard, moždane ovojnice, pluća, zglobovi, kosti, genitourinarni sustav ili meka tkiva. Od prije postojeći solidni tumori se ponekad zaraze te razvijaju apscese koji mogu zatim postati izvorom Salmonella bakterijemije. S.S. Choleraesuis i S. Typhimurium su najčešći uzroci fokalne infekcije.

Dijagnoza

• Kulture

Dijagnoza netifusne Salmonella infekcije se postavlja izolacijom uzročnika iz stolice ili s drugog zaraženog mjesta. Kod bakterijemije i žarišnih infekcija, hemokulture su pozitivne, no koprokulture su obično negativne.

Rezistencija na antibiotike postala je problem i za S. Typhi ali i za netifusne Salmonella, stoga je testiranje antimikrobne osjetljivosti od izuzetne važnosti.

U uzorcima stolice obojenima metilenskim modrilom, često se vide leukociti, što ukazuje na upalni kolitis.

Liječenje

• Potporno liječenje:

• Ciprofloksacin, azitromicin, ceftriakson ili trimetoprim/sulfametoksazol (TMP/SMX) samo za bolesnike s visokim rizikom i bolesnike sa sustavnom ili fokalnom infekcijom.

• Ponekad operacija

Nekomplicirani gastroenteritis uzrokovan netifusnom Salmonella infekcijom liječi se simptomatski uz oralnu ili intravensku nadoknadu tekućine (vidi liječenje gastroenteritisa).

Antibiotici ne ubrzavaju povlačenje gastroenteritisa, mogu produljiti izlučivanje uzročnika iz tijela pa se u nekompliciranim slučajevima ne preporučuju. Međutim, u starijih, dojenčadi i bolesnika s hemoglobinopatijama, HIV infekcijom ili ostalim imunokompromitirajućim stanjima, povećana smrtnost indicira liječenje antibioticima. Prihvatljivi antibiotici uključuju sljedeće:

• Trimetoprim/sulfametoksazol 5 mg / kg (TMP komponente) po svakih 12 h za djecu

• Ciprofloksacin 500 mg po svakih 12 sati za odrasle

• Azitromicin 500 mg po 1. dana nakon čega slijedi 250 mg po jednom dnevno tijekom 4 dana za odrasle

• Ceftriakson 2 g IV jednom dnevno tijekom 7 do 10 dana za odrasle

Neimunokompromitirane bolesnike treba liječiti 3 do 5 dana; bolesnici s AIDS-om zahtijevaju dugotrajnu supresiju kako bi se spriječio razvoj relapsa.

Sustavna ili fokalna bolest treba se liječiti dozama antibiotika kao i trbušni tifus. Produljena bakterijemija se obično liječi 4–6 tjedana.

Apscese treba kirurški drenirati. Nakon kirurškog zahvata potrebna su barem 4 tjedna antibiotske terapije.

Zaražene aneurizme, srčani zalisci te zglobovi i kosti se obično liječe kirurški i produljenom primjenom antibiotika.

Prognoza je obično dobra, osim ako ne postoji teška osnovna bolest. Stope smrtnosti uzrokovane endokarditisom i endarteritisom su visoke.

Kliconoše