Hepatitis A uzrokuje crijevno prenosivi RNA virus, koji u starije djece i odraslih, uzrokuje tipične simptome hepatitisa, uključujući anoreksiju, slabost i žuticu. Kod male djece može biti asimptomatski. Fulminantni hepatitis kao i smrtni ishod su rijetki. Ne dovodi do kroničnog hepatitisa. Dijagnoza se postavlja na temelju seroloških pretraga. Terapija je potporna. Cijepljenje i prethodna infekcija djeluju protektivno.

(Vidi također Uzroci Hepatitisa i Pregled akutnih virusnih hepatitisa.)

HAV je jednolančani RNK pikornavirus. Najčešći je uzročnik akutnog virusnog hepatitisa, a osobito je čest kod djece i mladeži.

U nekim zemljama >75% odraslih bilo je izloženo HAV-u. Prema procjenama, u SAD-u se javlja 3000 slučajeva godišnje - smanjenje od prijašnjih 25.000 do 35.000 slučajeva godišnje nakon pojave dostupnog cjepiva za hepatitis A 1995. godine (vidi CDC Hepatitis A FAQs).

HAV se širi primarno feko–oralnim putem pa se zato javlja u područjima nižeg higijenskog standarda. Epidemije koje se šire vodom i hranom posebno pogađaju nerazvijene zemlje. Ponekad je za nastanak infekcije odgovorno konzumiranje zaraženih sirovih školjaka. Sporadični slučajevi su također česti, obično kao posljedica kontakta sa zaraženom osobom.

Fekalno izlučivanje virusa javlja se prije razvoja simptoma i obično prestaje nekoliko dana nakon pojave simptoma; dakle, infektivnost često prestaje kada klinička slika hepatitisa postane jasna.

Ne postoje kronični nosioci HAV-a, a virus ne uzrokuje kronični hepatitis ili cirozu.

U djece < 6 godina 70% slučajeva hepatitis A infekcija je asimptomatsko, a kod djece sa simptomima, žutica je rijetka. Nasuprot tome, većina starije djece i odraslih ima tipične manifestacije virusnog hepatitisa, uključujući anoreksiju, slabost, groznicu, mučninu i povraćanje; žutica se javlja u više od 70% slučajeva.

Manifestacije obično nestanu nakon otprilike 2 mjeseca, ali u nekih bolesnika, simptomi perzistiraju ili se ponovno javljaju unutar 6 mjeseci.

Oporavak od akutnog hepatitisa A obično je potpun. Fulminantni hepatitis rijetko se pojavljuje.

U početnoj dijagnozi akutnog hepatitisa, virusni hepatitis treba razlikovati od drugih poremećaja koji uzrokuju žuticu (vidi sliku Pojednostavljeni dijagnostički pristup mogućim uzrocima akutnog virusnog hepatitisa).

U bolesnika s nalazima koji ukazuju na virusni hepatitis izvode se slijedeći testovi u svrhu probira na hepatitis viruse A, B i C:

• IgM antitijela na HAV (IgM anti-HAV)

• Hepatitis B površinski antigen (HbsAg)

• IgM antitijela na hepatitis B jezgreni antigen (IgM anti-HBc)

• Antitijela na virus hepatitisa C (anti-HCV) i hepatitis C RNA (HCV-RNA)

Ako je IgM anti-HAV test pozitivan, postavlja se dijagnoza akutnog hepatitisa A. IgG antitijela na HAV (IgG anti-HAV) test radi se (vidi Serologija Hepatitisa A) u svrhu razlikovanja akutne od prethodne infekcije. Pozitivan nalaz IgG anti-HAV testa ukazuje na prethodnu infekciju HAV-om ili stečeni imunitet. Daljnje pretrage za hepatitis A se ne provode.

HAV se nalazi u serumu samo tijekom akutne infekcije i ne može se detektirati klinički dostupnim testovima.

IgM antitijela se u pravilu razvijaju u ranom stadiju infekcije, a vršnu koncentraciju postižu 1–2 tj. nakon pojave žutice. Nestaju unutar nekoliko tjedana, dok se istovremeno pojavljuju zaštitna IgG antitijela (IgG anti-HAV), koja ostaju doživotno. IgM protutijela su stoga biljeg akutne infekcije, dok IgG anti-HAV ukazuju tek na prethodnu ekspoziciju HAV-u i imunost na rekurentnu infekciju.

Cjepivo protiv hepatitisa A preporučuje se svoj djeci u dobi od 1 god, a druga doza nakon 6 do 18 mj. od prethodne (vidi tablicu Preporučeni raspored cijepljenja za dob od 0-6 mj.)

Preekspozicijsko HAV cijepljenje (vidiAdult Immunization Schedule Raspored cijepljenja za odrasle) treba provoditi kod

• putnika u zemlje s visokom ili umjerenom prevalencijom HAV-a

• laboratorijskih djelatnika

• muškaraca koji imaju seksualne odnose s muškarcima

• intravenskih ovisnika

• osoba s kroničnim bolestima jetre (uključujući kronični hepatitis C), jer oni imaju povećan rizik od razvoja fulminantnog hepatitisa posljedično HAV infekciji

• osoba koje primaju koncentrate faktora zgrušavanja

• osoba koje će biti u bliskom kontaktu s putnicima koji dolaze iz zemalja s visokom ili umjerenom prevalencijom HAV-a tijekom prvih 60 dana od dolaska

Preekspozicijska HAV profilaksa se može razmotriti i kod djelatnika centara za njegu i vojnog osoblja.

Nekoliko je cjepiva protiv HAV-a dostupno, svako s različitim dozama i rasporedom; sigurna su, pružaju zaštitu u roku od oko 4 tjedna i pružaju dugotrajnu zaštitu (vjerojatno > 20 god.).

Prije se putnike savjetovalo da se cijepe protiv hepatitisa A ≥ 2 tjedna prije putovanja; onima koji putuju za manje od 2 tjedna također treba dati standardne imunoglobuline. Trenutni dokazi upućuju da je imunoglobulin potrebno dati samo starijim putnicima i putnicima s kroničnom bolešću jetre ili nekim drugim kroničnim poremećajem.