Molluscum contagiosum

Autor: James G. H. Dinulos, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Nika Franceschi, dr. med.

Molluscum contagiosum su nakupine glatkih, ružičastih papula sa središnjim udubljenjem poput pupka, voštanog ili bisernog izgleda, promjera 2–5 mm. Uzrok je virus molluscum contagiosum iz skupine poksvirusa. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Liječenje je indicirano iz kozmetičkih razloga ili radi prevencije širenja, a uključuje mehaničke metode (npr. kiretaža, krioterapija) i lokalne iritanse (npr. imikvimod, kantaridin, tretinoin).

Virus molluscum contagiosum obično izaziva lokaliziranu kroničnu infekciju. Bolest se prenosi neposrednim dodirom; autoinokulacijom, putem ručnika i spužva za kupanje te vode u kadi. Bolest je česta među djecom. Kod odraslih virus se prenosi bliskim kontaktom s kožom zaražene osobe (npr. seksualni kontakt, hrvanje). Kod imunokompromitiranih bolesnika (npr. oni s HIV-om/AIDS-om, kod uzimanja kortikosteroida ili na kemoterapiji) infekcija može zahvatiti veća područja.

Simptomi i znakovi

Molluscum contagiosum može se pojaviti bilo gdje na tijelu, osim na dlanovima i tabanima. Promjene se sastoje od nakupina glatkih, ružičastih papula sa središnjim udubljenjem poput pupka voštanog ili bisernog izgleda, obično promjera 2-5 mm. Kod djece se najčešće javljaju na licu, trupu i ekstremitetima, a kod odraskih na penisu, pubičnom području ili vulvi. Promjene mogu doseći promjer od 10 do 15 mm, osobito u bolesnika zaraženih HIV-om te u drugih imunokompromitiranih bolesnika.

Promjene obično ne svrbe niti su bolne te mogu biti slučajno otkrivene tijekom kliničkog pregleda. Ponekad mogu postati upaljene te svrbe dok se tijelo bori protiv virusa.

Klinička prezentacija molluscum contagiosum

Dijagnoza

  • klinička slika

Dijagnoza se temelji na kliničkom izgledu promjene, a biopsija kože ili razmaz materijala pokazuju karakteristična inkluzijska tjelešca koje je potrebno učiniti kod nejasne kliničke slike.

Diferencijalna dijagnoza uključuje folikulitis, miliju i bradavice (kod promjena < 2 mm) te juvenilni ksantogranulom i nevus Spitz (kod promjena > 2 mm).

Liječenje

Većina se promjena spontano povlači za jednu do dvije godine, no mogu trajati i dvije do tri godine. Liječenje je indicirano iz kozmetičkih razloga ili prevencije spolnog širenja. Mogućnosti liječenja su kiretaža, krioterapija, liječenje laserom, elektrokauterizacija, trikloroctena kiselina (25–40%-tna), kantaridin, podofilotoksin (u odraslih), tretinoin i tazaroten. Neki liječnici koriste salicilnu kiselinu, dok drugi smatraju da djeluje previše iritirajuće na pojedinim dijelovima tijela gdje se javljaju moluske. Mišljenja su podijeljenja i korištenje kalijevog hidroksida (KOH). Imikvimod se uglavnom ne preporuča (1). Molluscum u području oka je potrebno pažljivo odstraniti. Promjene se mogu lagano stisnuti pincetom kako bi se uklonila središnja jezgra. Kod liječenja se najprije primjenjuju sredstva koja uzrokuje minimalne bolove (npr. tretinoin, tazaroten, kantaridin), osobito u djece.

Kiretaža ili tekući dušik mogu se primijeniti 40 do 60 minuta nakon lokalne anestezije (EMLA ili 4%-tna lidokainska krema) pod okluzijom. Upotreba EMLA kreme koja može uzrokovati sistemsku toksičnost potrebno je razmotriti, osobito kod primjene u djece. Kiretaža je vrlo učinkovita u liječenju odraslih, potrebno je primijeniti lokalni anestetik zbog izrazite bolnosti.

Kantaridin je bezopasan i učinkovit, ali može izazvati promjene na koži u vidu mjehura. Nanosi se u količini od 1 kapi na svaku promjenu koja se zatim prekrivaju flasterom jer treba izbjegavati dodir s prstima. Kantaridin se ne smije nanositi na lice ili blizu oka jer se nastajanje mjehura ne može predvidjeti. Kantaridin može izazvati ožiljke ukoliko dođe u dodir s rožnicom. Kantaridin je u roku od 6 h potrebno isprati sapunom i vodom, a zbog mogućnosti infekcije nakon primjene ne smije se liječiti više od 15 promjena odjednom. Roditelje treba upozoriti na mogućnost nastajanja mjehura kod primjene ovog lijeka.

Dermatolozi često primjenjuju kombinirano liječenje, primjerice tekućim dušikom ili kantaridinom ambulantno, a retinoidom kod kuće. Ovaj oblik liječenja u većine bolesnika dovodi do uspjeha za 1–2 mjeseca.

Djeca ne trebaju izostati iz škole ili vrtića. Međutim, promjene je potrebno prekriti kako bi se smanjio rizik širenja.

Literatura

  • 1. Katz KA: Dermatologists, imiquimod, and treatment of molluscum contagiosum in children: Righting wrongs. JAMA Dermatol 151(2):125–126, 2015. doi:10.1001/jamadermatol.2014.3335.

Ključne informacije