Hiperhidroza

Autor: Shinjita Das, MD
Urednica sekcije: akademkinja prof. dr. sc. Mirna Šitum, dr. med.
Prijevod: Maja Kovačević, dr. med.

Hiperhidroza je pojava pretjeranog znojenja koja ima različite uzroke, a može biti žarišna ili difuzna. Znojenje pazuha, dlanova i tabana je najčešće normalan odgovor zbog stresa, vježbe, ili topline okoliša. Difuzno znojenje je obično idiopatsko, ali u određenim slučajevima potrebno je posumnjati na rak, infekcije i endokrinološke bolesti. Dijagnoza je očita, no ponekad je potrebno učiniti različite testove kako bi se pronašli podležeći uzroci. Liječi se lokalnom primjenom aluminijeva klorida, iontoforezom tekućom vodom, botulin toksinom te, u ekstremnim slučajevima, kirurški.

(Vidi također Uvod u poremećaje znojenja.)

Etiologija

Hiperhidroza može biti žarišna ili generalizirana.

Žarišno znojenje

Uzroci su često emocionalne prirode koji dovode do znojenja dlanova, tabana, aksila i čela u trenutku anksioznosti, uzbuđenja, ljutnje ili straha. Može biti uzrokovano generaliziranim simpatičkim podražajem potaknutim stresom. Znojenje je uobičajeno tijekom vježbanja i u uvjetima toplog okoliša. Premda je takvo znojenje normalno, osobe s hiperhidrozom se znoje pretjerano i u uvjetima koji u većine ljudi ne dovode do znojenja.

Gustatorno (kušačko) znojenje se događa oko usnica i usta prilikom konzumacije začinjene ili vrele hranu ili prilikom konzumacije jako aromatičnog ili vrelog pića. U većini slučajeva je uzrok nepoznat, no gustatorno znojenje može biti pojačano kod dijabetičke neuropatije, herpes zostera na licu, invazije vratnih simpatičkih ganglija, ozljede ili bolesti CNS–a ili ozljede parotidne žlijezde. U slučaju ozljede parotidne žlijezde operativni zahvat, infekcija ili trauma mogu poremetiti inervaciju parotidne žlijezde i dovesti do ponovnog urastanja parasimpatičkih vlakana u simpatička, koja inerviraju lokalne znojnice u koži u kojoj je došlo do ozljede, obično iznad parotidne žlijezde; ovo se stanje naziva Freyov sindrom. Asimetrično znojenje može biti uzrokovano neurološkim abnormalnostima.

Ostali uzroci žarišnog znojenja su pretibijalni miksedem (potkoljenice), hipertrofična osteoartropatija (dlanovi), sindrom plavog hrapavog nevusa (engl. blue rubber bleb nevus syndrome = BRBNS) te glomusni tumor (paragangliom = benigni tumor koji nastaje iz glomusnog tjelešca; javlja se iznad promjene). Kompenzatorno znojenje je intenzivno znojenje nakon simpatektomije.

Generalizirano znojenje

Generalizirano znojenje zahvaća gotovo čitavo tijelo. Iako je većina slučajeva su idiopatsko, brojni uzroci mogu biti uključeni.

Simptomi i znakovi

Znojenje je često prisutno prilikom fizikalnog pregleda, a ponekad je jako obilno. Odjeća može biti mokra, a dlanovi ili tabani mogu biti macerirani i ispucani.

Hiperhidroza može izazvati emocionalnu uznemirenost te povlačenje iz društva. Koža na dlanovima ili tabanima se može doimati blijedom.

Dijagnoza

  • Anamneza i pregled

  • Test pomoću joda i škroba

  • Testovi za identifikaciju uzroka

Dijagnoza hiperhidroze se postavlja na osnovi anamneze i kliničkog pregleda, a može se potvrditi testovima pomoću joda i škroba. Za ovaj test, jodna otopina se primjenjuje na oboljelo mjesto te se ostavi da se osuši. To se područje potom napraši sa kukuruznim škrobom pomoću kojega područja znojenja postaju tamnije boje. Testiranje je potrebno samo kako bi se utvrdila žarišta znojenja (kao u Freyovom sindromu, ili za otkrivanje područja koje je potrebno liječiti botulin toksinom ili kirurški) ili kao semikvantitivni način praćenja tijeka liječenja. Asimetrija u uzorku znojenja sugerira neurološki uzrok.

Pretrage za utvrđivanje uzroka hiperhidroze ovise o ostalim simptomima, a mogu uključivati KKS za otkrivanje leukemije, određivanje glukoze u serumu za otkrivanje dijabetesa te određivanje TSH za probir na poremećaj funkcije štitnjače.

Liječenje

Početno liječenje žarišnog i generaliziranog znojenja je slično.

Za lokalnu primjenu kod znojenja u pazušnim jamama, dlanovima i tabanima indicirana je 6– 20%–tna otopina heksahidrat aluminijeva klorida u etilnom alkoholu; za ove pripravke potreban je recept. Otopina taloži soli koje blokiraju izvodne kanale žlijezda znojnica. Najveća učinkovitost se postiže kada se primjenjuju noću; otopinu je potrebno isprati u jutarnjim satima. Ponekad se prije nanošenja primjenjuju antikolinergici kako bi se spriječilo da znoj ispere aluminijev klorid. U početku je za postizanje nadzora potrebno nekoliko nanošenja tjedno, a zatim je dovoljno postupak provoditi jednom ili dvaput tjedno. Ako zbog okluzije dođe do nadražaja kože ispod zavoja, potrebno je aluminijev klorid primijeniti bez okluzivnog zavoja. Otopina se ne smije nanositi na upaljenu, oštećenu, vlažnu ili tek obrijanu kožu. U blažim slučajevima bolest se može ublažiti otopinama aluminijeva klorida visoke koncentracije, u vodi.

Maramice natopljene 2,4% glikopironijem se mogu koristiti za liječenje primarne aksilarne hiperhidroze (1). Stariji su pacijenti naročito osjetljivi na učinke antikolinergika.

Iontoforeza tekućom vodom, kojom se ioni soli unose u kožu pomoću električne struje, predstavlja rješenje za bolesnike koji ne reagiraju na lokalnu terapiju. Zahvaćena područja (u pravilu dlanovi i tabani) se urone u 2 posude napunjene tekućom vodom, od kojih svaka sadrži elektrodu koja 10–20 minuta provodi struju jakosti 15–25 mA. Ovo se provodi svakodnevno tijekom tjedan dana, a zatim se ponavlja jednom tjedno ili dva puta mjesečno. Učinkovitost iontoforeze se može pojačati otapanjem antikolinergika (npr. glikopirolata) u vodi iontoforetskih bazena. Premda je ovaj način liječenja obično učinkovit, dugotrajnost i umjerena nelagoda dovode do zasićenja u nekih bolesnika.

Peroralni antikolinergici mogu pomoći nekim bolesnicima. Glikopirolat ili oksibutinin se mogu koristiti za smanjenje znojenja, no njihova uporaba je često ograničenja pojavom antikolinergičnih nuspojava poput suhih ustiju i kože, crvenila, zamagljenog vida, zadržavanja mokraće, midrijaze i srčanih aritmija.

Botulinum toksin A je neurotoksin koji smanjuje otpuštanje acetilkolina iz simpatičkih živaca koji inerviraju ekrine žlijezde. Uštrcan neposredno u pazuhe, dlanove ili čelo, sprječava znojenje tijekom otprilike 5 mjeseci, ovisno o dozi. Treba spomenuti kako je botulinum toksin odobren od strane FDA samo za aksilarnu hiperhidrozu. Komplikacije liječenja botulinum toksinom uključuju lokalnu slabost mišića i glavobolju. Injekcije su učinkovite, ali su bolne i skupe.

Ako konzervativniji načini liječenja ne uspiju, indiciran je kirurški zahvat. Bolesnici s aksilarnim znojenjem mogu se liječiti kirurški odstranjenjem aksilarnih žlijeda znojnica, ili otvorenom ekscizijom ili liposukcijom. Osobe sa znojenjem dlanova mogu se liječiti endoskopskom transtorakalnom simpatektomijom. U obzir treba uzeti potencijalni morbiditet uslijed operacije, osobito simpatektomije. Potencijalne komplikacije uključuju fantomsko znojenje (osjećaj znojenja u odsustvu znojenje), kompenzacijsku hiperhidrozu (pojačano znojenje u netretiranim dijelovima tijela), gustatorno (kušačko) znojenje, neuralgije, i Hornerov sindrom. Kompenzacijska hiperhidroza je najčešća nakon endoskopske transtorakalne simpatektomije, razvija se u do 80% bolesnika, a može se dovesti i do jačeg onesposobljavanja od osnovnog problema.

Literatura

  • 1. Glaser DA, Hebert AA, Nast A, et al: Topical glycopyrronium tosylate for the treatment of primary axillary hyperhidrosis: Results from the ATMOS-1 and ATMOS-2 phase 3 randomized controlled trials. J Am Acad Dermatol pii: S0190-9622(18)32224-2, 2018. doi: 10.1016/j.jaad.2018.07.002.

Ključne poruke