Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) je obilježen pretjeranom, gotovo svakodnevnom anksioznosti i zabrinutosti oko brojnih aktivnosti ili zbivanja, u trajanju od ≥6 mjeseci. Uzrok je nepoznat, premda je čest u alkoholičara, u osoba s teškom depresijom ili paničnim poremećajem. Dijagnoza se temelji na anamnezi i fizikalnom pregledu. Liječi se psihoterapijom, lijekovima ili i jednim i drugim.
(Vidi također Pregled anksioznih poremećaja.)
GAP je čest, pogađa oko 3% stanovništva unutar jednogodišnjeg razdoblja. Žene su pogođene dvostruko češće od muškaraca. Poremećaj često počinje u djetinjstvu ili adolescenciji, no može nastupiti u bilo kojoj životnoj dobi.
Simptomi i znakovi
Fokus brige nije ograničen kao što je to slučaj kod drugih psihijatrijskih poremećaja (npr. napadi panike, javno sramoćenje, strah od zaraze); pacijenti imaju višestruke brige koje su podložne promjenama. Pojedinci s GAP-om često brinu o obavezama na poslu i u obitelji, novcu, zdravlju, sigurnosti, popravcima na autu, kućanskim zadacima.
Tijek je obično fluktuirajući i kroničan, s pogoršanjima tijekom stresnih životnih razdoblja. Većina pacijenata s GAP-om ima jedan ili više komorbidnih psihijatrijskih poremećaja, uključujući tešku depresiju, specifičnu fobiju, socijalnu fobiju i panični poremećaj.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na kriterijima prema Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, peto izdanje (DSM-5).
Pacijenti imaju
Pacijenti imaju poteškoće u kontroliranju briga, koje su prisutne gotovo svakodnevno u razdoblju od ≥ 6 mjeseci. Brige moraju biti vezane uz ≥ 3 od sljedećeg:
Također, anksioznost i zabrinutost se ne mogu pripisati uporabi neke psihoaktivne tvari ili drugom medicinskom poremećaju (npr. hipertireoidizmu).
Liječenje
Određeni antidepresivi, uključujući SIPPS-e (npr. escitalopram početne doze 10 mg per os 1×/dan) i inhibitore ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (npr. venlafaksin s produljenim otpuštanjem početne doze 37.5 mg per os 1×/ dan) su učinkoviti, no u pravilu tek nakon što se uzimaju barem nekoliko tjedana. Benzodiazepini (anksiolitici) u malim do umjerenim dozama su isto učinkoviti, premda dugotrajna primjena obično uzrokuje tjelesnu ovisnost. Jedan od pristupa uključuje početnu istodobnu primjenu benzodiazepina i antidepresiva. Kada antidepresiv postane učinkovit, doza benzodiazepina se smanjuje.
Učinkovit je i buspiron u početnoj dozi od 5 mg per os 2 ili 3 puta dnevno. Međutim, liječenje buspironom obično zahtijeva relativno visoke doze (npr. >30 mg/dan) te je za djelovanje potrebno barem dva tjedna uzimanja lijeka.
Psihoterapija, obično kognitivno-bihevioralna, može biti i suportivna i usmjerena na tegobu. U određenoj mjeri mogu pomoći relaksacija i biofeedback, premda su njihovu učinkovitost potvrdila tek malobrojna istraživanja.
Benzodiazepini
|
Lijek
|
Početna oralna doza
|
Oralna doza održavanja*
|
Početak/ Trajanje
|
|
* Doza održavanja može varirati i ovisi o individualnom odgovoru.
|
|
†Dostupan u obliku oralno raspadljive tablete. Početak djelovanja se ne razlikuje od ostalih formulacija. Iako se ove tablete raspadaju u ustima, apsorbiraju se u želucu i crijevima kao i standardne tablete.
|
|
‡Općenito, ovi se lijekovi ne preporučuju u starijih osoba zbog dugog poluživota.
|
|
Alprazolam†
|
0.25 mg 2x/dan
Produljeno oslobađanje: 0.5 mg 1x/dan
|
1 mg 3x/dan
Produljeno oslobađanje: 3 mg 1x/dan
|
Srednji / srednje
|
|
Klordiazepoksid*‡
|
5 mg 3x/dan
|
25 mg 3x/dan
|
Srednji / dugo
|
|
Klonazepam†
|
0.25 mg 1x/dan
|
1 mg 3x/dan
|
Srednji / dugo
|
|
Klorazepat‡
|
7.5 mg 2x/dan
|
7.5 mg 3x/dan ili 15 mg 2x/dan
Produljeno oslobađanje: 22.5 mg 1x/dan nakon ustaljenja na 7.5 mg 3x/dan
|
Brzi / dugo
|
|
Diazepam*‡
|
2 mg 3x/dan
|
5 mg 3x/dan
|
Brzi / dugo
|
|
Lorazepam
|
0.5 mg 3x/dan
|
1 mg 3x/dan
|
Srednji / kratko
|
|
Oksazepam
|
10 mg 3x/dan
|
15 mg 4x/dan
|
Spor / kratko
|