Tjeskoba od odvajanja
Tjeskoba od odvajanja se manifestira nemirom i plačem kada roditelj napušta prostoriju. Neka djeca vrište i imaju napadaj bijesa, odbijaju se odvojiti od roditelja i / ili se bude noću.
Tjeskoba od odvajanja je normalna faza u razvoju i obično počinje s oko 8 mj., doseže vrhunac u dobi od 10 do 18 mj., te obično prolazi s 24 mj. Treba je razlikovati od poremećaja separacijske tjeskobe, koji se javlja u starijoj dobi, kada je takva reakcija neprimjerena razvojnoj dobi; odbijanje odlaska u školu (ili vrtić) je česta manifestacija ovog poremećaja.
Tjeskoba od odvajanja nastaje kada dojenčad počinju razumjevati da su oni zasebna osoba od svojih primarnih skrbnika, ali još uvijek nisu savladali koncept objekta trajnosti - da nešto i dalje postoji i kad se ne vidi ili čuje. Dakle, kada su dojenčad odvojena od svog primarnog skrbnika, oni ne razumiju da će se skrbnik vratiti. Budući da dojenčad nemaju koncept vremena, boje se da je odlazak njihovih roditelja za stalno. Tjeskoba od odvajanja prolazi kako se u djece razvija osjećaj za pamćenje. Oni mogu zadržati sliku svojih roditelja u mislima kada oni odu i mogu se sjetiti da su se u prošlosti roditelji vratili.
Roditelje treba savjetovati da ne ograničavaju ili odgađaju odvajanje jer to može ugroziti djetetovo sazrijevanje i razvoj. Kada roditelji napuste kuću (ili ostave dijete u dječjem vrtiću), mogu pokušati sljedeće strategije:
-
Poticati osobu koja brige o djetetu da joj odvuče pažnju
-
Otići bez obaziranja na djetetov plač
-
Ostati miran i ohrabrujući
-
Uspostaviti rutine kod separacije da bi se ublažila djetetova tjeskoba
-
Nahraniti dijete i uspavati ga prije nego roditelji odu (jer tjeskoba može biti gora kada je dijete gladno ili umorno)
Ako roditelji moraju žurno otići u drugu sobu u kući, trebaju zazvati dijete iz druge sobe kako bi ga ohrabrili. Ovi postupci postupno uče dijete kako su roditelji i dalje prisutni čak i ako ih ono ne vidi.
Tjeskoba od odvajanja ne izaziva dugoročnu štetu djeteteu ako prođe do dobi 2 god. Tjeskoba od odvajanja koja traje dulje od 2 god. može ili ne mora biti problem, ovisno o tome koliko interferira s djetetovim razvojem.
Za djecu, normalno je osjetiti određenu količinu straha kod odlaska u vrtić. Taj bi se osjećaj s vremenom trebao smanjiti. Rijetko, jaki strah od odvajanja sprječava dijete u pohađanju vrtića ili mu otežava normalno igranje s vršnjacima. Ovaj je strah vjerojatno abnormalan (poremećaj tjeskobe odvajanja). U takvim slučajevim, dijete treba medicinski pregeld.
Tjeskoba od nepoznatih osoba
Tjeskoba od nepoznatih osoba se očituje plakanjem kad se približava nepoznata osoba. Normalno je ako počne u dobi od oko 8 do 9 mj. te se povuče do 2. godine. Tjeskoba od nepoznatih osoba je povezana s djetetovim razvojnim razlikovanjem poznatog od nepoznatog. I trajanje i izraženost tjeskobe se među djecom uvelike razlikuju.
Neka dojenčad i mala djeca pokazuju u određenoj dobi jaču sklonost prema jednom od roditelja, a djeda i baka mogu iznenada percipirati kao strance. Predviđanje ovih zbivanja tijekom kontrolnih pregleda djeteta može pomoći da se djetetovo ponašanje ne protumači na krivi način. Obično je jedino liječenje tješenje djeteta i izbjegavanje pretjeranih reakcija na njegovo ponašanje.
Postupke bi trebao nalagati zdrav razum. Ako dolazi nova osoba koja će čuvati dijete, razumno je da ona provede određeno vrijeme s obitelji prije nego će zapravo početi s čuvanjem. Kada trenutak stigne, mudro je da dijete provede neko vrijeme i s roditeljima i s osobom koja će ga čuvati. Ako djed i baka dolaze čuvati dijete na nekoliko dana dok su roditelji odsutni, trebali bi doći dan ili dva ranije. Slični postupci se mogu primijeniti u očekivanju hospitalizacije.
Naglašena i produljena tjeskoba od nepoznatih osoba može biti znak opće tjeskobe i treba potaknuti obradu obiteljske situacije, roditeljskih postupaka i ukupnog emocionalnog stanja djeteta.