Tvorba na dojkama (kvržice)

Autor: Mary Ann Kosir, MD
Urednik sekcije: prim. Boris Ujević, dr. med.
Prijevod: Nataša Prodan, dr. med.

Pojam tvorba na dojci je poželjniji od kvržica na dojci za palpatorno diskretno područje bilo koje veličine. Tvorba na dojci može biti otkrivena od strane pacijenata slučajno ili tijekom samopregleda dojki ili pak od strane liječnika tijekom rutinskog fizikalnog pregleda.

Tvorbe mogu biti bezbolne ili bolne, te ponekad udružene s iscjetkom iz bradavice ili promjenama na koži.

Etiologija

Iako od raka dojke strahuje veliki broj pacijentica, većina tvorbi dojke (oko 90%) nisu maligne. Najčešći uzroci uključuju

  • fibrocistične promjene

  • fibroadenomi

Fibrocistična promjena (prije, fibrocistična bolest) je sveobuhvatni naziv koji se odnosi na bolnost dojke, pojava ciste u dojci i neodređene tvorbe dojke (najčešće u gornjem vanjskom kvadrantu) a mogu se pojavljivati zasebno ili zajedno. Dojke imaju čvorastu i gustu građu, te su često osjetljive prilikom palpacije. Fibrocistične promjene uzrokuju najčešće opisivane simptome na dojkama i imaju mnoge uzroke. Fibrocistične promjene nisu povezane s povećanim rizikom od razvoja raka dojke;

Učestale stimulacije estrogenom i progesteronom mogu dovesti do razvoja fibrocističnih promjena, koje su češće u žena s menarhom u ranijoj životnoj dobi, u onih koje su prvo živo dijete rodile u dobi >30 godina ili u nulipara.

Fibroadenomi su obično glatke, zaobljene, mobilne, bezbolne mase; mogu se zamijeniti za karcinom. Oni se obično razvijaju u žena reproduktivne dobi i mogu se smanjiti tijekom vremena. Juvenilni fibroadenom javlja se u adolescentica, a za razliku od fibroadenoma u starijih žena, mogu s vremenom i dalje rasti. Jednostavni fibroadenomi ne povećavaju rizik od razvoja raka dojke; dok složeni fibroadenomi mogu neznatno povećati rizik.

Infekcije dojke (mastitis) uzrokuje bol, crvenilo i oteklinu; dok apsces može uzrokovati diskretnu palpabilnu masu na dojci. Infekcije su izrazito rijetke, osim tijekom puerperija (babinja) ili nakon ubodne ozljede. Mogu se razviti nakon kirurškog zahvata na dojci. Puerperalni mastitis, obično kao posljedica infekcije Staphylococcus aureusom, može uzrokovati opsežnu upalu i jaku bol u dojci, ponekad s razvojem apscesa. Ako se infekcija razvije u drugim okolnostima, odmah bi trebalo potražiti podležeći rak.

Galaktokela je okrugla, pomična, mlijekom ispunjena cista koja se obično pojavljuje 6 do 10 mj nakon prestanka dojenja. Takve se ciste rijetko inficiraju.

Različite vrste raka dojke mogu se manifestirati u obliku mase. Oko 5% bolesnica ima bolove.

Procjena

Povijest bolest

Sadašnja bolest treba obuhvatiti koliko dugo je masa bila prisutna, je li prolazna pojava i je li bolna. Treba pitati je li postojala prethodna masa na dojci i kakav je bio ishod.

Pregledom treba utvrditi je li prisutan iscjedak iz bradavica, ako je prisutan, da li je spontan ili samo kao odgovor na manipulaciju dojke i da li je iscjedak bistar, mliječan ili krvav. Treba ispitati prisutnost simptoma uznapredovalog raka (npr, gubitak na težini, slabost, bol u kostima).

Povijest bolesti treba uključivati faktore rizika za rak dojke, uključujući i prethodne dijagnoze karcinoma dojke, prethodnu izloženost terapiji zračenjem u području prsišta prije 30- te godine života (primjerice za Hodgkinov limfom). Obiteljska anamneza treba obuhvatiti prisutnost raka dojke u najbližih rođaka (majka, sestra, kćer) i, ako je obiteljska anamneza pozitivna, da li su rođaci bili nosioci jednog od 2 poznata gena za rak dojke, BRCA1 ili BRCA2.

Fizikalni pregled:

Pregled je usmjeren na dojku i okolno tkivo. Pregled dojke je usmjeren ka pronalaženju promjena na koži u području palpabilne mase, pronalasku uvučenih bradavica ili iscjetka iz bradavica. Karakteristične promjene na koži su crvenilo, osip, povećanje normalnih oznaka na koži, te edem kože koji se naziva peau d'Orange (narančina kora).

Masa se palpira radi utvrđivanja njene veličine, osjetljivosti, konzistencije (tvrdo ili meko, glatko ili nepravilno) i mobilnosti (da li je slobodna, mobilna ili fiksirana za kožu ili prsni koš). Također se palpira aksilarno, supraklavikularno i infraklavikularno područje radi utvrđivanja postojanosti mase ili adenopatije.

Upozoravajući znakovi

Neki rezultati su od posebne važnosti:

  • Masa pričvršćena za kožu ili prsni koš

  • Masa tvrda poput kamena, nepravilna oblika

  • Naborana koža (poput narančine kore)

  • Mutni ili fiksirani aksilarni limfni čvorovi

  • Krvavi ili spontani iscjedak iz bradavice

  • Zadebljana, crvena koža

Interpretacija nalaza

Bolna, osjetljiva, gumena masa u žena koje su i ranije imale slične nalaze i koje su u reproduktivnoj dobi ukazuju na fibrocistične promjene.

Prisutnost upozoravajućih znakova ukazuju na rak. Međutim, karakteristike benignih i malignih lezija, uključujući prisutnost ili odsutnost faktora rizika, znatno se preklapaju. Zbog prethodno navedenog i neprepoznavanja karcinoma mogu nastati ozbiljne posljedice, te većina pacijenata zahtijeva dodatno testiranje da bi se sa sigurnošću isključio rak dojke.

Testiranje

U početku, liječnici pokušavaju razlikovati solidne od cističnih kvržica jer su ciste rijetko zloćudne. Obično se izvodi pretraga ultrazvukom. Promjene koje se doimaju cističnima ponekad se prazne aspiracijom (kada uzrokuju simptome), a solidne se mase procjenjuju mamografijom nakon koje slijedi biopsija pod radiološkim nadzorom. Neki liječnici procjenjuju sve mase aspiracijom, ako se ne dobije tekućina ili se aspiracijom masa ne ukloni, radi se mamografija i biopsija pod radiološkim nadzorom.

Aspirirana tekućina iz cista šalje se na citološku analizu pod sljedećim uvjetima:

  • Ako je mutna ili uvelike krvava.

  • Ako je dobivena minimalna količina tekućine.

  • Ako je masa i dalje prisutna nakon aspiracije.

Bolesnice se nakon 4 do 8 tjedana ponovno pregledavaju. Ako se cista više ne palpira smatra se dobroćudnom. Ako se cista ponovo vrati treba je ponovo aspirirati i bilo kakvu dobivenu tekućinu poslati na citološku analizu. Treći recidiv ili postojanje mase nakon prvotne aspiracije (čak i ako je citološki nalaz negativan) zahtijeva biopsiju.

Liječenje

Liječenje je usmjereno prema uzroku.

Fibroadenomi se obično uklanjaju ako rastu ili uzrokuju simptome. Fibroadenomi se obično mogu ekscidirati ili, ako su <3 cm, mogu se pomoću krioablacije ukloniti u lokalnoj anesteziji, no često recidiviraju. Pacijenti koji imaju fibroadenom koji nije uklonjen treba periodički pratiti. Nakon što je bolesnica imala nekoliko fibroadenoma koji su bili dobroćudni, može se odlučiti protiv ekscizije sljedećeg fibroadenoma. Budući da juvenilni fibroadenomi imaju tendenciju da rastu trebali bi biti uklonjeni.

Za ublažavanje simptoma fibrocističnih promjena mogu se koristiti acetaminofen, NSAID i sportski grudnjak (da se smanji mogućnost povrede). Ulje noćurka može također biti učinkovito.

Ključne točke

  • Većina masa na dojkama nisu zloćudne.

  • Klinička obilježja dobroćudnih i zloćudnih bolesti preklapaju se toliko da je potrebno učiniti dijagnostička testiranja.