Metabolička alkaloza je primarno povećanje bikarbonata (HCO3−) sa ili bez kompenzacijskog porasta ugljičnog dioksida parcijalnim tlakom (Pko2); pH može biti visok ili gotovo normalan. Uzrok većinom leži u dugotrajnom povraćanju, hipovolemiji, uzimanju diuretika i hipokalijemiji. Bubrežno oštećenje izlučivanja HCO3− mora biti prisutno radi održavanja alkaloze. U težim slučajevima javlja se glavobolja, tetanija i letargija. Dijagnoza je klinička, a potvrđuju je nalazi elektrolita i plinske analize. Liječi se osnovno stanje; ponekad je indiciran oralni ili IV acetazolamid ili klorna kiselina.
(Pogledajte također Acido-bazna ravnoteža i Acido-bazni poremećaji.)
Etiologija
Metabolički alkaloza je bikarbonata HCO3− akumulacije zbog
Bez obzira na početni uzrok, ustrajna metabolička alkaloza ukazuje na to da bubrezi pojaćavano reapsorbiraju HCO3− jer se HCO3− normalno filtrira bubrezima i potom izlučuje. Gubitak volumena i hipokalemija najčešći su poticaji za pojačanu reapsorbciju HCO3−, ali bilo koje stanje koje povisuje aldosteron ili mineralokortikoide (koji pojačavaju reapsorpciju natrija [Na] i izlučivanje kalija [K] i vodikovih iona [H+]) može povisiti HCO3−. Prema tome, hipokalemija je i uzrok i posljedica metaboličke alkaloze.
Najčešći uzroci metaboličke alkakoze su
Među drugim uzrocima (vidi tablicu) su poremećaji koji uzrokuju
Uzroci metabolčke alkaloze
Uzrok
|
Objašnjenje
|
*Reagira na klorid.
|
†Ne reagira na klorid.
|
‡Može reagirati ili ne reagirati na klorid.
|
Ca = kalcij; Cl = klorid; H = vodik; HCl = klorovodična kiselina; HCO3 = Bikarbonata; K = kalij; Mg = magnezij; NaCl = natrijev klorid; NaHCO3 = Natrij bikarbonata, PTH = parathormon.
|
Gubitak kiseline probavnim traktom*
|
Gubitak želučane kiseline povraćanjem ili nazogastričnom sukcijom
|
Gubitak HCl i drugih kiselina uz kontrakcijsku alkalozu s lučenjem aldosterona i reapsorpcijom HCO3
|
Urođena klorhidroreja
|
Fekalni gubitak Cl uz retenciju HCO3
|
Vilozni adenom
|
Vjerojatno zbog deplecije K
|
Gubitak kiseline bubrezima
|
Primarni hiperaldosteronizam
†
|
Uključujući kongenitalnu adrenalnu hiperplaziju
|
Sekundarni hiperaldosteronizam
†
|
Uz gubitak volumena, zatajenje srca, cirozu s ascitesom, nefrotski sindrom, Cushingov sindrom ili bolest, stenozu renalne arterije i tumore koji luče renin
|
Upotreba spojeva koji sadrže glicirizin† (npr. sladić, duhan za žvakanje, karbenoksolon, biljni spoj Lydia Pinkham)
|
Glicirizin koči enzimsku pretvorbu kortizola u manje aktivne metabolite
|
Bartterov sindrom
†
|
Rijetko urođeno stanje s hiperaldosteronizmom i hipokalijemijskom metaboličkom alkalozom koje se javlja u ranom djetinjstvu s bubrežnim gubljenjem soli i smanjenjem volumena tjelesnih tekućina
|
Gitelmanov sindrom
†
|
Slično Bartterovom sindromu
Karakteriziran po hipomagnezemiji i hipokalcurija
Manifestira se kod mladih odraslih osoba
|
Diuretici (tijazidi i Henleove petlje)‡‡
|
Višestruki mehanizmi: Sekundarni hiperaldosteronizam zbog gubitka volumena, gubitka Cl, odnosno uobičajene alkaloze; može biti Cl- ne reagirajući zbog istodobnog gubitka K
|
Hipokalemija i hipomagnezemija†
|
Potiče reapsorpciju K i Mg i izlučivanje H; alkaloza koja ne reagira na NaCl i zamjena volumena do ispravljanja nedostatka; nizak K uzrokuje pomak H u stanice podižući izvanstanični pH
|
Višak HCO3
|
Posthiperkapnijski *
|
Trajno povišene kompenzacijske razine HCO3, često s manjkom volumena, K i Cl
|
Nakon organske acidoze
|
Konverzija mliječne ili ketokiseline u HCO3, koja se pogoršava davanjem HCO3 radi suzbijanja acidoze
|
Unos NaHCO3
|
Javlja se s prerevnim unosom ili unosom u bolesnika koji imaju hipokalemiju; serum postaje alkalotičan kako se ioni H pomiču natrag u stanice
|
Sindrom Mlijeko-lužina
|
Kronično gutanje kalcij karbonatnih antacida povećava unos Ca i HCO3 ; hiperkalcemija snižava PTH, povećajući reapsorbciju HCO3
|
Kontrakcijska alkaloza*
|
Diuretici (sve vrste)
Gubitak znojem u cističnoj fibrozi
|
Gubitak NaCl koncentrira fiksnu količinu HCO3 u manjem ukupnom volumenu tjelesne tekućine
|
Ostale
|
Dohranjivanje ugljikohidratima nakon gladovanja
|
Oporavak ketoze/acidoze gladovanja s poboljšanjem staničnih funkcija
|
Zloupotreba laksativa*
|
Mehanizam nejasan
|
Neki antibiotici (karbenicilin, penicilin, tikarcilin)
|
Sadrže neapsorbirane anione koji povećavaju izlučivanje K i H
|
Metabolička alkaloza može biti
-
Metabolička alkaloza s gubitkom ili pret-jeranim izlučivanjem Cl tipično se ispravlja IV primjenom otopina NaCl pa se kaže da “odgovara na klor”.
-
Metabolička alkaloza koja ne odgovara na Cl ne pokazuje takav odgovor i u pravilu je posljedica opsežnih nedostataka Mg ili K, odnosno suviška mi-neralokortikoida.
2 oblika mogu koegzistirati, primjerice, kod volumno opterećenih bolesnika nastaje hipokalemija uzrokovana visokim dozama diuretika.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi blage alkalemije su obično povezani s osnovnim poremećajem. ♦ hipokalcemije ♦ Ozbiljnija alkalemija povećava vezanje ioniziranog kalcija (Ca++) za proteine, što dovodi do hipokalcemije i naknadne glavobolje, letargije i živčano-mišićne ekscitabilnosti, ponekad s delirijem, tetanijom i napadajima Alkalemija također snižava prag za simptome angine i aritmije. Istovremena hipokalemija može uzrokovati slabost.
Dijagnoza
-
ABS i elektroliti u serumu
-
Dijagnoza se obično postavlja klinički;
-
Ponekad mjerenje mokraćnog Cl− i K+
Prepoznavanje metaboličke alkaloze i odgovarajuća respiratorna kompenzacija raspravlja se u vidi: Dijagnoza i zahtijeva ABS i mjerenje serumskih elektrolita (uključujući Ca i Mg).
Česti se razlozi većinom otkrivaju anam-nezom i fizikalnim pregledom. Ako anamneza nije opterećena i bubrežna funkcija je normalna, mjere se koncentracije Cl− i K+ u urinu (vrijednosti nisu dijagnostičke u bubrežnoj insuficijenciji)
Urinarni K uz nazočnost ili izostanak hipertenzije olakšava razlučivanje alkaloza koje ne odgovaraju na Cl.
-
Urinarni K < 30 mmol / dan označava hipokalemiju ili zlouporabu laksativa.
-
Urinarni K > 30 mEq / dan kod pacijenta bez hipertenzije ukazuje na zlouporabu diuretika ili Bartterov sindrom ili Gitelmanov sindrom.
-
Urinarni K > 30 mEq / dan u bolesnika s hipertenzijom zahtijeva procjenu hiperaldosteronizma, mineralokortikoidnog suviška i renovaskularne bolesti.
Testovi obično uključuju aktivnost plazma renina i razine aldosterona i kortizola ( vidi: Dijagnoza i ).
Liječenje
Liječi se osnovna bolest s posebno pozornim ispravljanjem hipovolemije i hipokalemije.
Bolesnicima s metaboličkom alkalozom koja odgovara na Cl daje se fiziološka otopina IV, obično brzinom za 50–100 ml/h većom od diureze i drugih gu-bitaka tekućine, sve dok Cl u mokraći ne poraste >25 mmol/L i urinarni pH, nakon početnog skoka zbog bikarbonaturije, ne uđe u normalne granice.
Bolesnici s alkalozom koja ne odgovara na Cl obično nemaju koristi od rehidriranja.
U teškoj metaboličkoj alkalozi (npr. pH >7,6) ponekad treba hitno popraviti pH seruma. Izbor obično pada na hemofiltraciju ili hemodijalizu, osobito uz volumno preopterećenje i zatajenje bubrega. Acetazolamide 250-375 mg PO ili IV jednom dnevno ili bid povećava izlučivanje HCO3−, ali također može ubrzati gubitak K+i fosfat (PO4−) urinom; Volumno preopterećeni pacijenti u metaboličkoj alkalozi uzrokovanoj diureticima i oni u posthiperkapnijskoj metaboličkoj alkalozi mogu posebno imati koristi.
U bolesnika s teškom metaboličkom alkalozom (pH> 7,6) i zatajenjem bubrega, koji se inače ne može ili ne smije podvrgnuti dijalizi, HCl u 0,1 do 0,2 normalne otopine IV je sigurna i učinkovita, ali se mora primjeniti kroz središnji kateter jer je hiperosmolarna i sklerozira periferne vene. Doza je 0.1 do 0.2 mmol / kg / h. Potreban je čest nadzor ABS-a i elektrolita.
Ključne točke
-
Metabolička alkaloza je akumulacija bikarbonata (HCO3−) zbog gubitka kiseline, primjene alkala, unutarstaničnog pomaka iona vodika ili retencije bubrežnog HCO3− .
-
Najčešći su uzroci deplecija volumena (posebno uz gubitak želučane kiseline i klora uzastopnim povraćanjem ili nazogastričnom sukcijom) i diuretici.
-
Metabolička alkaloza koja uključuje i gubitak ili pretjerano izlučivanje Cl se naziva alkaloza koja ragira na Cl
-
Liječiti uzrok i pacijenatu s metaboličkom alkalozom koja reagira na Cl dati 0,9% fiziološku otopinu IV.
-
Metabolička alkaloza koja ne reagira na Cl je uzrokovana povišenim aldosteronom.
-
Liječenje metaboličke alkaloze koja ne reagira na Cl uključuje korekciju hiperaldosteronizma.