Općenito, tumori dječje bolesti su relativno rijetke bolesti. Procjenjuje se da će 2021. godine u SAD-u oko 10 500 djece dobi od 0 do 14 godina oboljeti od zloćudne bolesti, a nešto više od 1100 djece će od njega i umrijeti. Procjenjuje se da će u 5090 adolescenata biti dijagnosticirana maligna bolest, a otprilike 590 oboljelih će umrijeti od tumora. Uspoređujući odraslu dob, predviđa se da će 1,9 milijuna odraslih osoba oboljeti od raka, a oko 608 000 će od njega i umrijeti. Zloćudne bolesti u djece su 2. najčešći uzrok smrti, nakon nesreća. (1).

Zloćudne bolesti u djece uključuju mnogo onih koje se pojavljuju i u odraslih. Leukemije su najčešće, predstavljajući 28% svih malignih bolesti u djece, potom su na drugom mjestu tumori mozga s učestalošću od oko 27%, zatim limfomi s učestalošću od 12% i u otprilike 4% slučajeva tumori kosti (osteosarkom i Ewing-ov sarkom- pogledaj Primarni maligni tumori kosti) (1).

Maligne bolesti koje se javljaju isključivo u djece su (1)

• neuroblastom (7% slučajeva)

• Wilmsov tumor (5% slučajeva)

• rabdomiosarkom (3 do 4% slučajeva)

• retinoblastom (3% slučajeva)

Procijenjeno je da je u SAD-u u 2015. g. bilo oko 429,000 odraslih osoba koje su preživjele zloćudnu bolest u djetinjstvu (n.pr. prva dijagnoza prije 20.godine života; 2). Djeca koja prežive malignu bolest imaju očekivani dulji vremenski period u usporedbi s odraslima za razvoj dugoročnih neželjenih posljedica kemoterapije, operativnog zahvata i zračenja, što uključuje

• neplodnost

• poremećaj rasta

• oštećenje srca

• razvoj sekundarnih tumora (u 3 do 12% preživjelih, ovisno o prvotno dijagnosticiranoj malignoj bolesti i vrsti liječenja)

• psihosocijalne posljedice

• razvojni i/ili neurološki poremećaji

Konsenzus smjernica za probir i rješavanje dugoročnih posljedica dostupne su na poveznici Children's Oncology Group.

Zbog ozbiljnih posljedica i složenosti liječenja, djeca s tumorima se preporučljivo liječe u centrima s iskustvom liječenja zloćudnih bolesti u djece.

Liječenje zloćudnih bolesti u dječjoj dobi ovisi o vrsti tumora,stadiju bolesti, i/ili klasifikaciji rizika. Uobičajeno liječenje uključuje kemoterapiju, operativni zahvat, zračenje, i transplantaciju krvotvornih matičnih stanica. Imunoterapija je novija vrsta liječenja koja pomaže vlastitom imunološkom sustavu osobe u borbi protiv maligne bolesti i može biti korisna u određenim vrstama dječjih tumora. Različite vrste imunoterapije uključuju primjenu monoklonskih protutijela, onkolitičku virusnu terapiju, cjepiva protiv raka, T-staničnu terapiju kimeričkim antigenskim receptorom (CAR T terapija), i terapiju bispecifičnim T-stanicama. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) nedavno je odobrila uporabu CD19 CAR T terapije za pre-B akutnu limfoblastičnu leukemiju u djece.

U djece kojoj je tek dijagnosticirana zloćudna bolest potrebna je obrada pedijatrijskog genetičkog tima u svrhu otkrivanja sindroma koji su povezani s povećanim rizikom za nastanak maligne bolesti (genetska mutacija koja povećava rizik za razvoj tumora u ranijoj dobi u usporedbi s rizikom za opću populaciju).

Težina dijagnoze maligne bolesti i intenzitet liječenja su preveliki za dijete i obitelj. Održavanje osjećaja normalnosti za dijete je teško postići, imajući u vidu potrebu za čestim hospitalizacijama, pregledima i potencijalno bolnim postupcima. Izniman stres je tipičan, jer se roditelji bore da i dalje rade, paze na ostalu djecu, i uz to odgovaraju na mnoge potrebe djeteta s rakom. Situacija je još teža ukoliko dijete liječi u specijaliziranom centru daleko od kuće.

Literatura

• 1. Siegel RL, Miller KD, Fuchs HE, et al: Cancer Statistics, 2021. CA Cancer J Clin 71(1):7–33, 2021. doi: 10.3322/caac.21654

• 2. National Cancer Institute: Childhood cancer survivor study: An overview. 2018. Pristup 04/03/2018.

Više informacija

Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da THE MANUAL nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.