Većina ozljeda mokraćovoda događaju se tijekom operacija. Postupci koji najčešće ozlijede mokraćovod uključuju ureteroskopiju, histerektomiju, nisku prednju resekciju debelog crijeva, zbrinjavanje aneurizme abdominalne aorte. Mehanizmi uključuju podvezivanje, presijecanje, avulzije, nagnječenje, devaskularizaciju, uvijanje i elektrokoagulaciju.
Nejatrogena ozljeda mokraćovoda čini samo oko 1-3% svih ozljeda mokraćno–spolnog sustava. Obično nastaje uslijed ozljede vatrenim oružjem, a rijetko uslijed ubodnih rana. U djece su češće avulzijske ozljede i pojavljuju se na ureteropelvičnom spoju. Komplikacije uključuju peritonealno ili retroperitonealno istjecanje urina; perinefritički apsces; fistulu (npr. ureterovaginalnu, ureterokutanu); i suženje ili opstrukciju mokraćovoda, ili oboje.
Dijagnoza
Dijagnoza traume uretera
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, a zahtijeva visoku razinu opreza, jer su simptomi nespecifični, a hematurija izostaje u >30% bolesnika. Dijagnoza se potvrđuje slikovnim metodama (npr. CT s kontrastom koji uključuje odgođene slike, retrogradna pijelografija), eksplorativni operativni zahvat ili oboje. Temperatura, osjetljivost u slabinama, dugotrajan ileus, istjecanje urina, opstrukcija i sepsa su najčešći odgođeni znakovi inače okultnih ozljeda. Intraoperacijski nalazi koji upućuju na ozljedu uretera uključuju curenje mokraće, modrice na ureteru ili smanjenu peristaltiku. Postavjlanju dijagnoze dodatno može pomoći intravensko ili intraureteralno ubrizgavanje boje (npr. indigo karmina, metilenskog modrila).
Liječenje
Liječenje traume uretera
-
Za manje ozljede, perkutana nefrostoma ili ureteralni stent
-
Za velike ozljede, kirurško zbrinjavanje
Kod svih ozljeda uretera je potrebna intervencija. Kod manjih ozljeda (npr. nagnječenja ili djelomičnog presijecanja) je često dovoljno postavljanje perkutane nefrostome ili cistoskopsko postavljanje ureteralnog stenta. Potpune transekcije ili avulzijske ozljede obično zahtijevaju rekonstruktivne tehnike, otvorene ili laparoskopske. Postupci rekonstrukcije uključuju ureteralnu reimplantaciju, primarnu ureteralnu anastomozu, prednji (Boari) režanj mjehura, ilealnu interpoziciju, te kao krajnju mjeru, autotransplantaciju. U nestabilnih pacijenata koristi se pristup kontrole oštećenja pri čemu se ureter privremeno drenira, a konačno liječenje se provodi kasnije.
Ključne poruke
-
Većina ozljeda mokraćovoda događa se tijekom operacija.
-
Za ozljede uretera uzrokovane vanjskom traumom, potrebna je visoka razina opreza, jer su nalazi nespecifični i hematurija je često odsutna.