Rovovska groznica je bolest koju prenose uši, uzrokovana je bakterijom Bartonella quintana a primijećena je u vojnoj populaciji tijekom I i II svjetskog rata. Simptomi su akutna rekurirajuća febrilna bolest, ponekad s osipom. Dijagnoza se postavlja hemokulturom. Liječi se makrolidom ili doksiciklinom.
(Vidi također Pregled Bartonella infekcija.)
Ljudi su jedini rezervoar ove Bartonella infekcije. B. quintana se na čovjeka prenosi putem zaraženog fecesa uši koji biva utrljan u oštećenu kožu ili konjunktivu.
Bolest je endemska u Meksiku, Tunisu, Eritreji, Poljskoj i bivšem Sovjetskom Savezu, a u SAD–u se pojavljuje u beskućnika.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi rovovske groznice
Nakon inkubacije u trajanju od 14 do 30 dana dolazi do naglog nastupa bolesti s vrućicom, slabošću, vrtoglavicom, glavoboljom (bol iza očnih jabučica), injekcijom konjunktiva te jakim bolovima u leđima i nogama.
Vrućica može porasti do 40.5 °C i trajati 5–6 dana. U otprilike polovice slučajeva vrućica se vraća 1–8 puta, u razmacima od 5–6 dana.
Pojavljuje se prolazni makulozni ili papulozni osip, a ponekad i hepatomegalija te splenomegalija. Neki slučajevi kompliciraju se endokarditisom.
Relapsi su česti, a do njih dolazi i 10 godina nakon prvotne atake bolesti.
Dijagnoza
Dijagnoza rovovske groznice
Na rovovsku groznicu treba posumnjati u osoba koje žive u područjima gdje vlada ušljivost.
Diferencijalnodijagnostički treba razmotriti leptospirozu, tifus, recidivirajuću groznicu i malariju.
Uzročnik se otkriva hemokulturom, premda mu za rast može biti potrebno od 1 do 4 tjedna. Za bolest je naglašena perzistentna bakterijemija tijekom prvotne atake, tijekom relapsa i za vrijeme asimptomatskih razdoblja između recidiva te u bolesnika s endokarditisom.
Serološki testovi su dostupni i korisni su za potvrdu dijagnoze. Kod visokog titra IgG protutijela treba razmotriti obradu mogućeg endokarditisa i ehokardiografiju. Može se učiniti i PCR testiranje uzoraka krvi ili tkiva.
Liječenje
Liječenje rovovske groznice
Do potpunog oporavka obično dolazi za 1 do 2 mjeseca, a smrtnost je zanemariva. Bakterijemija može trajati mjesecima nakon kliničkog oporavka pa može biti potrebno produljeno (>1 mj.) liječenje makrolidom ili doksiciklinom. Bolesnicima se daje doksiciklin 100 mg p.o. dva puta dnevno tijekom 4 do 6 tjedana uz, ako se sumnja na endokarditis, gentamicin 3 mg/kg dnevno i.v. tijekom prva 2 tjedna. Kombinirana terapija se daje za ozbiljne ili komplicirane infekcije.
Tjelesne uši je potrebno staviti po kontrolu (eradicirati).
Bolesnike s kroničnom bakterijemijom treba pratiti kako bi se uočili znakovi endokarditisa.