Sekundarni i atipični parkinsonizam

Autor: Hector A. Gonzalez-Usigli, MD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Marija Sedlić, dr. med.

Sekundarni parkinsonizam se odnosi na skupinu bolesti koje imaju značajke slične onima Parkinsonovoj bolesti, ali imaju drugu etiologiju. Atipičan parkinsonizam odnosi se na skupinu neurodegenerativnih bolesti, izuzev Parkinsonove bolesti, koje dijele neke značajke s Parkinsonovom bolesti, ali imaju i neke različite kliničke značajke, različitu patologiju i odgovor na liječenje, a prognoza je lošija. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke procjene i odgovora na levodopu. Liječenje je usmjereno k osnovnom uzroku.

(Vidi također Pregled poremećaja pokreta i malog mozga.)

U sekundarnom parkinsonizmu, mehanizam nastanka simptoma je blokada ili ometanje dopaminskog djelovanja u bazalnim ganglijima.

Atipični parkinsonizam obuhvaća neurodegenerativne poremećaje kao što su

Etiologija

Etiologija sekundarnog i atipičnog parkinsonizma

Parkinsonizam je posljedica lijekova, drugih poremećaja osim Parkinsonove bolesti, ili egzogenih toksina.

Najčešći uzrok sekundarnog parkinsonizma je

  • Upotreba lijekova koji smanjuju dopaminsku aktivnost

Ovi lijekovi uključuju

  • Antipsihotike (npr. fenotiazin, tioksanten, butirofenon)

  • Antiemetike i gastrointestinalne lijekove (npr. metoklopramid, proklorperazin, cinitaprid, kleboprid)

  • Lijekove koji iscrpljuju dopamin (npr. tetrabenazin, rezerpin)

  • Izvan SAD-a, cinarizin i flunarizin

Neki uzroci sekundarnog i atipičnog parkinsonizma

Uzrok

Komentari

* Oštećenje govora može uključivati ekspresivnu (primarno nefluentnu progresivnu) afaziju ili receptivnu (primarno progresivnu semantičku) afaziju.

† Kad se obustavi primjena lijeka, simptomi obično nestaju u roku od nekoliko tjedana, iako mogu potrajati mjesecima.

†N-MPTP posljedice neuspjelih pokušaja proizvodnje meperidina za nezakonitu uporabu.

§ Značajke distoničnog hoda uključuju hodanje na prstima, savijene laktove i uspravnu kralježnicu.

CSL = cerebrospinalni likvor; N-MPTP = N-metil-4-fenil-1,2,3,6-tetrahidropiridin.

Neurodegenerativni poremećaji

Amiotrofična lateralna skleroza-parkinsonizam-demencija kompleks; sindrom Guam

Odgovara slabo na antiparkinsonike

Kortikobazalna degeneracija

Počinje asimetrično, obično nakon 60. godine

Uzrokuje znakove kortikalnih i bazalnih ganglija, često s apraksijom, distonijom, mioklonusom, i sindromom stranog uda (pokret uda koji se čini neovisan o pacijentovoj svjesnoj kontroli)

Uzrokuje nepokretnost nakon 5 godina i smrt nakon 7-10 godina ovisno o uzroku

Odgovara slabo na antiparkinsonike

Demencija (npr. Alzheimerova bolest, frontotemporalna demencija vezana uz kromosom 17, difuzna demencija Lewyjevih tjelešaca)

Parkinsonizmu obično prethodi demencija koja se manifestira najčešće s:

Multipla sistemska atrofija

Može uključivati izraženu autonomnu disfunkciju (ortostatska omaglica, urinarna ili fekalna inkontinencija)

Može uključivati izraženu disfunkciju malog mozga

Može uključivati parkinsonske značajke, obično uz slab odgovor na primjenu levodope

Može uključivati piramidalne znakove

Često uzrokuje rane padove i probleme s ravnotežom

Odgovara slabo na antiparkinsonike

Progresivna supranuklearna paraliza

Prvo se očituje smetnjama hoda i ravnoteže

U svom klasičnom obliku, uzrokuje progresivnu oftalmoparezu, počevši s oštećenjem pogleda prema dolje

Odgovara slabo na antiparkinsonike

Spinocerebelarne ataksije (obično tip 1, 2 ili 3)

Obično se prvo manifestira neravnotežom i lošom koordinacijom, ali može imati dodatne klasične simptome (npr. znakove piramidalnog trakta u tipu 1, spore sakade i polineuropatiju u tipu 2, parkinsonizam i distoniju u tipu 3)

Odgovara slabo na antiparkinsonike

Drugi poremećaji:

Cerebrovaskularna bolesti

Manifestira se rigiditetom i bradikinezijom ili akinezijom (akinetičko-rigidni sindrom) koja uglavnom zahvaća donje ekstremitete, s izraženim poremećajem hoda i simetričnim simptomima

Rijetko reagira na antiparkinsonike i, ako reagira, mogu biti potrebne visoke doze levodope (najmanje 1000 mg dnevno)

Tumori mozga u blizini bazalnih ganglija

Očituje se hemiparkinsonizmom (odnosno, ograničen je na jednu stranu tijela, suprotnu od lezije)

Kronična traumatska encefalopatija (zbog ponavljanja traumatične ozljede mozga)

Karakteriziran progresivnim parkinsonizmom, demencijom i poremećajima raspoloženja, uključujući suicidalne ideje

Ranije poznata kao demencija kod boksača, ali sad prepoznata kod sudionika u raznim kontaktnim sportovima i kod vojnika s ozljedama od eksplozije

Normotenzivni hidrocefalus

Obično karakteriziran normalnim tlakom u likvoru, uzrokovan različitim mehanizmima (npr. povećana pulsacija likvora, smanjena drenaža likvora [1])

Hipoparatiroidizam:

Uzrokuje kalcifikaciju bazalnih ganglija

Može uzrokovati parkinsonizam, koreju i atetozu

Virusni encefalitis (npr. encefalitis Zapadnog Nila), infektivni ili autoimuni postinfektivni

Može uzrokovati tranzitorni parkinsonizam tijekom akutne faze, ili, rijetko, trajni (npr. postencefalitički parkinsonizam nakon epidemije letargičnog encefalitisa od 1915. do 1926.)

Postencefalitički parkinsonizam uzrokuje prisilnu kontinuiranu devijaciju glave i očiju (okulogirne krize); druge distonije; autonomnu nestabilnost; depresiju; i promjene osobnosti.

Lijekovi

Antipsihotici

Može uzrokovati reverzibilni† parkinsonizam (parkinsonizam izazvan lijekovima ili farmakološki)

Analog meperidina (N-MPTP)†

Može izazvati nagli, ireverzibilni parkinsonizam zbog onečišćenja u nedopuštenoj pripremi meperidina

Javlja se kod intravenskih korisnika droga

Metoklopramid

Proklorperazin

Rezerpin (nije dostupna u SAD-u)

Litij, dugotrajna upotreba

Mogu uzrokovati reverzibilni † parkinsonizam

Može biti ovisan o dozi ili prijemčivosti (faktori rizika uključuju stariju dob i ženski spol)

Upotreba litija ponekad rezultira cerebelarnom disfunkcijom; može se javiti u pacijenata sa serotoninergičkim sindromom

Toksini

Ugljični monoksid

Može uzrokovati ireverzibilni parkinsonizam zbog bilateralne nekroze globusa palidusa internusa

Metanol

Može uzrokovati hemoragičnu nekrozu bazalnih ganglija

Mangan

Može izazvati parkinsonizam s distonijom i kognitivne promjene kad je toksičnost kronična; hod poput pijetla§ je karakterističan, kao i T1 hiperintenzitet u lentikularnom nukleusu

Obično je povezan sa zanimanjem (npr. rudari, industrijski radnici), ali može biti posljedica zlouporabe metkatinona (metabolita efedrina), što rezultira oblikom pretpostavljenog trovanja manganom koje je prijavljeno je kod korisnika IV droge koji ubrizgavaju samopripravljeni metkatinon

Literatura

  • 1. Wang Z, Zhang Y, Hu F, et al: Pathogenesis and pathophysiology of idiopathic normal pressure hydrocephalus. CNS Neurosci Ther 26 (12):1230-1240, 2020. Epub 2020 Nov 26. doi: 10.1111/cns.13526

Simptomi i znakovi

Klinički znakovi sekundarnog i atipičnog parkinsonizma su slični onima u Parkinsonovoj bolesti (npr. tremor u mirovanju, rigiditet, bradikinezija, posturalna nestabilnost).

Dijagnoza

  • Klinička procjena

  • Loš odgovor na primjenu levodope

  • Za diferencijalnu dijagnozu ponekad neuroprikazivanje

Kako bi razlikovali Parkinsonovu bolest od sekundarnog ili atipičnog parkinsonizma, kliničari trebaju imati na umu da ako primjena levodope rezultira dramatičnim poboljšanjem, vjerojatnija je Parkinsonova bolest.

Uzroci parkinsonizma mogu se prepoznati po:

  • Temeljitoj anamnezi, uključujući anamnezu o zaposlenju, uzimanju lijekova te obiteljsku anamnezu

  • Procjeni postojanja neuroloških deficita koji su karakteristični za neke druge neurodegenerativne bolesti osim Parkinsonove bolesti

  • Neuroradiološkoj obradi kad je indicirana

Deficiti koji sugeriraju drugu neurodegenerativnu bolest uključuju pareze pogleda, znakove kortikospinalne disfunkcije (npr. hiperrefleksija), mioklonus, autonomnu disfunkciju (ako nastupa rano i teškog je stupnja), cerebelarnu ataksiju, izraženu distoniju, ideomotornu apraksiju (nemogućnost oponašanja pokreta ruku), rani nastup demencije, rane padove i ograničenost na invalidska kolica.

Liječenje

  • Liječenje uzroka

  • Fizikalne mjere

Uzrok sekundarnog parkinsonizma se korigira ili liječi, ako je moguće, što ponekad dovodi kliničkog poboljšanja ili nestanka simptoma.

Lijekovi koji se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti često su neučinkoviti ili imaju samo prolazni učinak. Ali amantadin ili antikolinergik (npr. benztropin) mogu ublažiti simptome parkinsonizma koji je nastao kao posljedica uzimanja antipsihotika. Međutim, budući da ovi lijekovi mogu pogoršati kognitivni pad i moguće povećati tau patologiju i neurodegeneraciju, njihovu upotrebu treba ograničiti(1, 2).

Fizikalne mjere u cilju održavanja pokretljivosti i neovisnosti su korisne (kao kod Parkinsonove bolesti). Cilj je postizanje maksimalne aktivnosti. Bolesnici trebaju izvršavati svakodnevne aktivnosti što je duže moguće. Ako to nisu u mogućnosti, fizikalna ili radna terapija, koja može uključivati redovito vježbanje, može pomoći u fizičkom kondicioniranju. Terapeuti mogu naučiti pacijente adaptivnim strategijama, pomoći im napraviti odgovarajuće prilagodbe u kući (npr. postaviti rukohvate kako bi se smanjio rizik od padova) i preporučiti adaptivne uređaje koji bi mogli biti korisni.

Dobra prehrana je ključna.

Literatura

  • 1. Yoshiyama Y, Kojima A, Itoh K, Uchiyama T, Arai K: Anticholinergics boost the pathological process of neurodegeneration with increased inflammation in a tauopathy mouse model. Neurobiol Dis 2012 45 (1):329-36, 2012. doi: 10.1016/j.nbd.2011.08.017

  • 2. Yoshiyama Y, Kojima A, Itoh K, et al: Does anticholinergic activity affect neuropathology? Implication of neuroinflammation in Alzheimer's disease. Neurodegener Dis 15 (3):140-148, 2015. doi: 10.1159/000381484

Ključne točke

  • Parkinsonizam može biti uzrokovan lijekovima, toksinima, neurodegenerativnim poremećajima i drugim poremećajima koji djeluju na mozak (npr. moždani udar, tumor, infekcija, trauma, hipoparatireoidizam).

  • Posumnjajte na parkinsonizam na temelju kliničke procjene i razlikujte ga od Parkinsonove bolesti po nedostatku odgovora na levodopu; može biti potrebna neuroradiološka obrada.

  • Provjerite postoje li deficiti koji sugeriraju neurodegenerativne poremećaje osim Parkinsonove bolesti.

  • Korigirajte ili liječite uzrok, ako je moguće, i preporučite fizikalne mjere za održavanje pokretljivosti.