Gastroenteritis je upala sluznice želuca, tankog i debelog crijeva. U većini slučajeva radi se o infektivnom gastroenteritisu, premda gastroenteritis može biti posljedica unosa lijekova i kemijskih toksina (npr. metala, biljnih otrova). Prenosi se hranom, vodom ili direktno preko čovjeka na čovjeka. U SAD-u, procjenjuje se da se 1 od 6 ljudi godišnje zarazi preko hrane. Simptomi su anoreksija, mučnina, povraćanje, proljev i nelagoda u trbuhu. Dijagnoza počiva na kliničkoj slici ili koprokulturi, premda se sve više koristi imunoesej. Liječenje je simptomatsko, iako parazitske i neke bakterijske infekcije zahtijevaju specifičnu terapiju.

Gastroenteritis obično predstavlja poremećaj koji spontano prestaje. Gubitak tekućine i elektrolita obično nije klinički značajan u inače zdravih odraslih osoba ali može biti težak u male djece ( vidi: Dehidracija u djece), starijih ili u osoba s nekim drugim bolestima. Diljem svijeta, procjenjuje se da oko 1,5 milijuna djece umire svake godine od zaraznog gastroenteritisa; iako je visok, taj broj predstavlja pola do jedne četvrtine prijašnje smrtnosti. Poboljšanja u sanitetu vode u mnogim dijelovima svijeta i odgovarajuće uporabe oralne rehidracije terapije djece s proljevom su vjerojatno odgovorni za to smanjenje mortaliteta.

Etiologija

Infektivni gastroenteritis mogu izazvati virusi, bakterije ili paraziti. Većina specifičnih uzročnika opširno je opisana u sekciji o infektivnim bolestima.

Virusni gastroenteritis

Virusi najčešće implicirani su

• rotavirus

• norovirus

Virusi su najčešći uzročnici gastroenteritisa u SAD–u. Oni inficiraju enterocite viloznog epitela tankog crijeva. Rezultat je transudacija tekućine i soli u lumenu crijeva; ponekad malapsorpcija ugljikohidrata pogoršava simptome i uzrokuje osmotski proljev. Proljev je obično vodenast. Upalni proljev (dizenterija), s leukocitima i eritrocitima ili svježom krvi u stolici, je rijetkost. Četiri kategorije virusa uzrokuju najviše gastroenteritisa: rotavirus i kalicivirus (pretežno norovirus [bivši Norwalk virus]) uzrokuju većinu virusnih gastroenteritisa, nakon čega slijedi astrovirus i enterički adenovirus.

Norovirus inficira ljude svih dobi. Od uvođenja rotavirusnih cjepiva, norovirus je postao najčešći uzrok akutnog gastroenteritisa u SAD-u, uključujući i djecu. Infekcije se javljaju tijekom cijele godine, ali 80% se javljaju od studenog do travnja. Norovirus je sada glavni uzrok sporadičnog i epidemijskog virusnog gastroenteritisa u svim dobnim skupinama; međutim, vrhunac je između 6 i 18 mjeseci starosti. Dolazi do velikih epidemija koje se prenose vodom i hranom. Obzirom da je virus vrlo zarazan moguć je prijenos s osobe na osobu. Ovaj virus uzrokuje većinu slučajeva epidemija gastroenteritisa na krstarenju brodovima i u staračkim domovima. Inkubacija traje 24 do 48 h.

Rotavirus je najčešći uzročnik sporadičnog proljeva karakteriziranog teškom dehidracijom u male djece (vršna incidencija, 3 do 15 mjeseci). Njegova incidencija je smanjena za oko 80% u SAD-u od uvođenja rutinske imunizacije od rotavirusa. Rotavirus je vrlo zarazan; većina infekcija se ostvaruje fekalno-oralnim putem. Odrasli se mogu zaraziti bliskim kontaktom s inficiranim djetetom. Bolest se u odraslih obično očituje blagim tijekom. Inkubacija traje 1 do 3 dana. U umjerenom pojasu, većina infekcija nastaje zimi. Svake godine u SAD–u, val infekcije uzrokovane rotavirusom započinje jugozapadno u studenom a završava sjeveroistočno u ožujku.

Astrovirusi mogu biti uzročnici gastroenteritisa u svim dobnim skupinama, a osobito u male djece. Infekcija se najčešće javlja tijekom zime. Prijenos infekcije je fekalno–oralnim putem. Inkubacija traje 3 do 4 dana.

Adenovirusi predstavljaju četvrti najčešći uzrok virusnog gastroenteritisa u djece. Infekcije se javljaju čitave godine s blagim povećanjem incidencije ljeti. Djeca < 2 godine starosti su primarno su zahvaćena. Prijenos infekcije je feko-oralnim putem. Inkubacija traje 3 do 10 dana.

U imunokompromitiranih osoba, i drugi virusi (npr. citomegalovirus, enterovirus) mogu uzrokovati gastroenteritis.

Bakterijski gastroenteritis

Najčešći bakterijski uzročnici su:

• Salmonella

• Campylobacter

• Shigella

• Escherichia coli (posebice serotip O157: H7)

• Clostridium difficile

Bakterijski gastroenteritis rjeđi je od virusnog. Bakterije uzrokuju gastroenteritis pomoću nekoliko mehanizama.

Neke vrste (npr,Vibrio cholerae enterotoksigeni sojevi ) prianjaju na sluznicu crijeva bez invazije, te stvaraju enterotoksine E. coli. Ovi toksini remete crijevnu apsorpciju i uzrokuju sekreciju vode i elektrolita, stimulirajući adenilat ciklazu, što dovodi do vodenastog proljeva. C. difficile proizvodi sličan toksin.

Egzotoksini koje se unose u kontaminiranu hranu proizvode neke bakterije (npr, Staphylococcus aureus,Bacillus cereus,Clostridium perfringens— vidi: Clostridium perfringens). Egzotoksin može uzrokovati gastroenteritis bez bakterijske infekcije. Ovi toksini općenito uzrokuju mučninu, povraćanje i proljev unutar 12 h od unosa kontaminirane hrane. Simptomi nestaju unutar 36 h.

Druge bakterije (npr. Shigella, Salmonella, Campylobacter i neki sojevi E. coli) prodiru u sluznicu tankog ili debelog crijeva te uzrokuju mikroskopske ulceracije, krvarenje, bjelančevinama bogatu eksudaciju i sekreciju vode i elektrolita. Invazivni proces kao i njegove posljedice mogu nastati bez obzira da li mikroorganizam luči enterotoksine. Posljedične proljevaste stolice sadrže leukocite i eritrocite, a ponekad i svježu krv.

Salmonella i Campylobacter predstavljaju najčešće bakterijske uzročnike proljeva u SAD–u. Obje infekcije se najčešće stječu preko nedovoljno kuhane peradi; nepasterizirano mlijeko je također mogući izvor. Campylobacter se ponekad prenosi putem stolice pasa i mačaka. Salmonella se može prenijeti konzumiranjem nedovoljno kuhanog jaja i kontaktom s gmazovima, pticama ili vodozemcima. Šigeloza (Shigella) predstavlja treći najčešći bakterijski uzrok proljeva u SAD–u i uvijek se prenosi od čovjeka na čovjeka, premda su moguće epidemije putem kontaminirane hrane. Shigella dysenteriae Shigella dysenteriae tip 1 (nije prisutna u SAD–u) luči Shiga toksin, koji može uzrokovati hemolitičko–uremički sindrom.

Nekoliko različitih podtipova E. coli uzrokuje proljev. Epidemiologije i kliničke manifestacije uvelike variraju ovisno o podtipu:

• Enterohemoragični E. coli je klinički najznačajniji podtip u SAD-u. Luči Shiga toksin, koji uzrokuje krvave proljeve (hemoragični kolitis). Stoga se ove podvrste ponekad nazivaju E. coli koja proizvodi Shiga toksine (STEC). E. coli O157:H7 je najčešći soj ovog podtipa u SAD–u. Slabije kuhana govedina, nepasterizirano mlijeko i sokovi kao i zagađena voda predstavljaju potencijalne izvore zaraze. Prijenos s čovjeka na čovjeka je čest u svakodnevnom životu. Epidemije povezane s izlaganjem vode u sljedećim prostorima; npr. bazeni, jezera, vodeni parkovi, su također moguće. Hemolitičko-uremijski sindrom je ozbiljna komplikacija koja se razvija u 5 do 10% slučajeva STEC-a (i 10 do 15% O157: H7), najčešće među mladima i starijima.

• Enterotoksigena E. coli proizvodi dva toksina (jedan sličan toksinu kolere) koji izazivaju vodenasti proljev. Ovaj podtip je najčešći uzrok putničkog proljeva kod posjeta zemalja u razvoju.

• Enteropatogena E. coli uzrokuje vodenasti proljev. Jednom čest uzrok izbijanja proljeva u rasadnicima, ovaj podtip je sada rijedak.

• Enteroinvazivna E. coli uzrokuje krvavi ili ne-krvavi proljev, primarno u zemljama u razvoju. Rijetka je u SAD–u

• Enteroagregacijska E. coli uzrokuje proljev manje težine, ali ima duže trajanje od drugih podtipova. Kao i kod nekih drugih podtipova, to je češće u zemljama u razvoju i može biti uzrokom putničkog proljeva.

Svaki od ovih E. coli podtipova se može detektirati u stolici PCR-om, tipično pomoću multipleks panela. Ponekad se istovremeno otkrije više od jednog organizma, čija je klinička važnost nejasna.

U prošlosti, Clostridium difficile infekcija se događala gotovo isključivo u hospitaliziranih bolesnika koji su primali antibiotike. S pojavom hipervirulentnog NAP1 soja u SAD-u krajem 2000-ih, mnoge zaraze se događaju izvanbolnički.

I neke druge bakterije mogu izazvati gastroenteritis, što predstavlja rijetkost u SAD–u. Yersinia enterocolitica može uzrokovati gastroenteritis ili sindrom koji može nalikovati upali crvuljka. Prenosi se slabije kuhanom svinjetinom, nepasteriziranim mlijekom ili zagađenom vodom. Nekoliko Vibrio species (npr. V. parahaemolyticus) uzrokuje proljev nakon konzumacije nedovoljno obrađene morske hrane. V. cholerae ponekad uzrokuje teški dehidracijski proljev u zemljama u razvoju te je poseban problem nakon prirodnih katastrofa ili u izbjegličkim logorima. Listeria rijetko uzrokuje gastroenteritis koji se prenosi hranom, ali češće uzrokuje infekciju krvotoka ili meningitis kod trudnica, novorođenčadi (vidi Neonatalna listerioza), ili starijih osoba. Infekcija koju uzrokuje Aeromonas se stječe u bazenima ili korištenjem zagađene vode. Plesiomonas shigelloides može uzrokovati proljev u bolesnika koji su konzumirali sirove školjke ili su boravili u tropskim područjima zemalja trećeg svijeta.

Parazitski gastroenteritis

Paraziti najčešće implicirani su

• Giardia

• Cryptosporidium

Određeni intestinalni paraziti, ponajviše Giardia intestinalis (G. lamblia), adheriraju ili invadiraju intestinalnu sluznicu, uzrokujući mučninu, povraćanje, proljev i malaksalost. Lamblijaza se susreće u svim regijama SAD–a kao i u čitavom svijetu. Infekcija može postati kronična i uzrokovati malapsorpcijski sindrom. Obično se stječe prijenosom putem osobe na osobu (često u vrtićima), ili iz kontaminirane vode.

Cryptosporidium parvum uzrokuje vodenasti proljev koji je ponekad praćen grčevima u trbuhu, mučninom i povraćanjem. U inače zdravih ljudi bolest spontano prolazi a traje 2 tjedna. U imunokompromitiranih osoba, bolest može biti teška, uzrokujući značajan gubitak tekućine i elektrolita. Infekcija koju uzrokuje Cryptosporidium se obično stječe preko zagađene vode. Nije lako eliminirati ga klorom i najčešći uzrok je rekreacijsko plivanje u SAD-u, što čini oko tri četvrtine slučajeva.

Ostali paraziti koju uzrokuju slične simptome kriptosporidioze uključuju Cyclospora cayetanensis i u imunokompromitiranih pacijenata Cystoisospora (Isospora) belli i ostalih organizama koje zovemo microsporidia (npr, Enterocytozoon bieneusi, Encephalitozoon intestinalis). Entamoeba histolytica (amebijaza) je čest uzročnik subakutnog krvavog proljeva u zemljama u razvoju a katkad se viđa i u SAD–u.

Simptomi i znakovi

Karakteristike i intenzitet simptoma su varijabilni. Općenito, bolest počinje iznenada, anoreksijom, mučninom, povraćanjem, kruljenjem u crijevima, grčevima u trbuhu i proljevom (s ili bez sluzi i svježe krvi). Moguć je razvoj opće slabosti, mialgije uz prostraciju. Trbuh može biti distendiran i blago tvrd; u teškim slučajevima, slika defansa može biti prisutna. Mogu se palpirati plinom distendirane crijevne vijuge. Hiperaktivni zvukovi crijeva (zrak u crijevima) su prisutni auskultacijski i bez proljeva (važna diferencijalna razlika od paralitičkog ileusa, u kojoj su crijevni zvukovi odsutni ili smanjeni). Uporno povraćanje i proljev mogu dovesti do iscrpljenja (velikog manjka) intravaskularnog volumena uz hipotenziju i tahikardiju. U težim slučajevima, moguć je razvoj kliničke slike šoka uz vaskularni kolaps, oliguriju i zatajenje bubrežne funkcije.

Ukoliko je povraćanje glavni uzrok gubitka tekućine moguć je nastanak metaboličke alkaloze i hipokloremije. Ukoliko je proljev dominantniji simptom, češća je acidoza. Povraćanje i proljev mogu uzrokovati hipokalijemiju. Moguća je i hiponatrijemija, osobito ako se za nadoknadu tekućine koriste hipotonične otopine.

Virusni gastroenteritis

Kod virusnih infekcija, vodenasti proljev je najčešći simptom; stolice rijetko sadrže sluz ili krv.

Rotavirus gastroenteritis u dojenčadi i male djece može trajati 5 do 7 dana. Povraćanje se pojavljuje kod 90% bolesnika, i groznica >39° C (> 102.2° F) javlja se u oko 30%.

Norovirus obično uzrokuje akutni napadaj povraćanja, grčeve u trbuhu i proljev, sa simptomima koji traju samo 1 do 2 dana. U djece, povraćanje je izraženije nego proljev, dok kod odraslih, proljev obično prevladava. Pacijenti također mogu doživjeti vrućicu, glavobolju i mijalgiju.

Znak adenovirusnog gastroenteritisa je proljev u trajanju od 1 do 2 tjedana. Oboljela dojenčad i djeca mogu imati blago povraćanje koje obično počinje 1 do 2 dana nakon početka proljeva. Subfebrilitet se javlja u otprilike 50% bolesnika. Mogu biti prisutni respiratorni simptomi. Simptomi su uglavnom blagi, ali mogu trajati duže nego s drugim virusnim uzrocima gastroenteritisa.

Astrovirusi uzrokuju sindrom sličan blažem obliku infekcije s rotavirusom.

Bakterijski gastroenteritis

Bakterije koje uzrokuju invazivni oblik bolesti (npr. Shigella,Salmonella) češće se manifestiraju vrućicom, prostracijom i krvavim proljevima.

E. coli O157: H7 infekcije obično počinju s vodenim proljevom 1 do 2 dana, nakon čega slijedi krvavi proljev. Groznica je odsutna ili niskog stupnja.

Spektar bolesti s C. difficile infekcijom u rasponu je od blagih abdominalnih grčeva i proljevom ispunjenim sluzi do teškog hemoragijskog kolitisa i šoka.

Bakterije koje luče enterotoksin (npr. S. aureus,B. cereus,C. perfringens— vidi: Clostridium perfringens) obično uzrokuju vodenasti proljev.

Parazitski gastroenteritis

Parazitoze u pravilu uzrokuju subakutni ili kronični proljev. Većina uzrokuje ne-krvavi proljev; iznimka je E. histolytica, što uzrokuje amebnu dizenteriju (vidi Amebiaza). Opća slabost i gubitak tjelesne težine su česti simptomi u slučaju perzistentnog proljeva.

Dijagnoza

• Klinička procjena

• Ispitivanje stolice u pojedinim slučajevima

Treba isključiti druge bolesti GI trakta koje mogu izazvati slične simptome (npr. apendicitis, kolecistitis, ulcerozni kolitis) (vidi i evaluacija dijareje).

Nalazi koji upućuju na gastroenteritis su obilan, vodenasti proljev; uzimanje potencijalno kontaminirane hrane (posebno za vrijeme poznatih izbijanja), netretiranih površinskih voda ili poznatih GI nadražajnih namirnica; nedavna putovanja; ili kontakt s određenim životinjama ili slično oboljelih ljudi.

E. coli O157: H7-inducirana dijareja poznata je po tome što se prikazuje kao hemoragijski, a ne infektivni je proces, a manifestira kao krvarenje iz probavnog sustava s malo ili bez stolice. Hemolitičko-uremijski sindrom može slijediti kao što je dokazano, zatajenjem bubrega i hemolitičkom anemijom.

Nedavna primjena antibiotika (unutar 3 mjeseca) mora pobuditi sumnju na infekciju s C. difficile infekcijom. Međutim, oko četvrtina pacijenata sa vanbolničkom C. difficile infekcijom nemaju povijest nedavne upotrebe antibiotika.

Ispitivanje stolice

Ispitivanje stolice vodi se kliničkim nalazima i organizmima za koje se sumnja da se temelje na povijesti bolesti i epidemiološkim čimbenicima (npr. imunosupresija, izloženost poznatom izbijanju, nedavna putovanja, nedavna uporaba antibiotika). Slučajevi su obično stratificirani:

• Akutni vodenasti proljev

• Subakutni ili kronični vodenasti proljev

• Akutni upalni proljev

Multiplex PCR platforme koje mogu identificirati uzročnike u svakoj od ovih kategorija se sve češće koriste. Međutim, ovo testiranje je skupo i zato što se kategorije razlikuju klinički, obično je isplativije testirati specifične mikroorganizme ovisno o vrsti i trajanju proljeva.

Akutni vodeni proljev vjerojatno je virusni i laboratorijske pretrage nisu indicirane osim ako proljev ne perzistira. Infekcije rotavirusima i crijevnim adenovirusima mogu se dijagnosticirati komercijalnim brzim esejima koji utvrđuju prisustvo virusnih antigena u stolici, ali se oni koriste tek za dokumentiranje epidemija.

Subakutni i kronični vodeni proljev zahtijevaju ispitivanje parazitskih uzroka, tipično s mikroskopskim pregledom stolice za jajašca i parazite. Fekalno ispitivanje antigena je dostupno za Giardia, Kriptosporidije i Entamoeba histolytica.

Akutna upalna dijareja obilne krvi može se prepoznati po prisutnosti WBC na ispitivanju stolice. Pacijenti bi trebali imati kulturu stolice za tipične enterične patogene (npr, Salmonela, Shigella, Campylobacter, E coli).

Svi bolesnici s obilnim krvavim proljevom se trebaju laboratorijski i mikrobiološki obraditi na E. coli O157: H7, kao što bi trebali bolesnici s ne-krvavim proljevom tijekom poznate epidemije. Potrebna je posebna obrada stolice obzirom da se ova bakterija ne otkriva standardnim koprokulturama. Alternativno, brzi enzimski test za otkrivanje Shiga toksina u stolici se može učiniti; pozitivan test ukazuje na infekciju E. coli O157: H7, ili jedan od ostalih serotipova enterohemoragične E. coli. (BILJEŠKA: Vrste Shigella u SAD–u ne luče Shiga toksin.) Međutim, brzi enzimski test nije tako osjetljiv kao koprokultura. PCR se koristi za otkrivanje shiga toksina u nekim centrima.

Odrasle koji imaju sukrvavi proljev treba podvrgnuti sigmoidoskopiji uz uzimanje kultura i bioptata. Izgled sluznice debelog crijeva može pomoći u dijagnosticiranju amebne dizenterije, šigeloze i E. coli O157: H7 infekcije, iako ulcerozni kolitis može uzrokovati slične lezije.

Bolesnici s anamnezom nedavnog korištenja antibiotika ili drugih čimbenika rizika za C. difficile infekcija (primjerice, upalne bolesti crijeva, upotreba inhibitora protonske pumpe) trebaju mikrobiološku analizu stolice na C. difficile toksin, ali ispitivanje treba obaviti u bolesnika sa značajnom bolesti, čak i kada ti faktori rizika nisu prisutni, jer oko 25% slučajeva C. difficile infekcija se trenutno javljaju u ljudi bez utvrđenih čimbenika rizika. Povijesno gledano, imunoenzimski esej za toksin A i B je korišten za dijagnozu C. difficile infekcija. Međutim, amplifikacija nukleinske kiseline cilja na jedan od C. difficile toksinskih gena ili njihovih regulatora, a pokazalo se da ima veću osjetljivost i sada je dijagnostička pretraga prvog izbora.

Opće laboratorijske pretrage:

Hidracija se procjenjuje određivanjem elektrolita u serumu, ureje i kreatinina te acidobaznog statusa kod težih oblika bolesti. Nalaz KKS je nespecifičan, premda eozinofilija može biti znak parazitoze. Funkcije bubrežnih parametara i CBC treba učiniti oko tjedan dana nakon početka simptoma u bolesnika s E. coli O157: H7 za otkrivanje rane pojave sindroma hemolitičko-uremijskog sindroma. Nije jasno je li ova pretraga potrebna u bolesnika s ne-E. coli O157: H7 shiga toksin infekcijom.

Liječenje

• Peroralna ili intravenska rehidracija

• Razmatranje antidijarealnih lijekova ako se ne sumnja na C. difficile ili E. coli O157: H7 infekciju

• Antibiotici samo u određenim slučajevima

Većini bolesnika potrebno je samo potporno liječenje. Poželjno je mirovanje u krevetu uz odgovarajući pristup toaletu ili korištenje noćne posude. Peroralne otopine glukoze i elektrolita ili goveđa juha mogu spriječiti ili liječiti blaži oblik dehidracije. Čak i u slučajevima povraćanja, bolesnik treba uzimati često male količine tekućine jer će povraćanje možda prestati s nadoknadom volumena. U bolesnika s E. coli O157: H7 infekcijom, rehidracija uz izotonične IV tekućine može prigušiti ozbiljnost ozljede bubrega ako dođe do hemolitičko-uremijskog sindroma. Djeca mogu brže dehidrirati pa zato zahtijevaju brzu odgovarajuću rehidraciju adekvatnim otopinama (neke su dostupne u komercijalnim pripravcima— vidi: Oralna rehidracija). Gazirana pića kao i sportski napitci ne mogu korigirati omjer glukoza/natrij te nisu prikladni za djecu <5 godina. Ukoliko se dijete doji, dojenje treba nastaviti. Ukoliko je povraćanje protrahirano ili u slučaju težeg oblika dehidracije, potrebna je IV nadoknada volumena i elektrolita vidi: Intravenska nadoknada tekućine.

Kada bolesnik počne podnositi tekućinu bez povraćanja te nakon povratka apetita, postupno se uvodi peroralna prehrana. Nije dokazana korist restrikcije lagane hrane (žitarice, želatina, banane, tost). Neki bolesnici imaju privremenu intoleranciju laktoze.

Antidijarojici su sigurni u bolesnika >5 godina s vodenastim proljevima (kao i u bolesnika s negativnim testom na krvarenje u stolici). Međutim, antidijaroici mogu pogoršati stanje bolesnika zaraženog s C. difficile ili E. coli O157:H7 pa ih ne treba davati bolesnicima koji su nedavno primali antibiotike ili imaju pozitivni test na krvarenja u stolici. Učinkoviti antidijaroici uključuju loperamid 4 mg PO, zatim s 2 mg PO za svaku daljnju epizode proljeva (maksimalno 6 doza / dan i 16 mg / dan), ili difenoksilat 2,5 do 5 mg 3x/dan ili 4x/dan u obliku tablete ili tekućem obliku. Za djecu, koristi se loperamid. Doza za djecu od 13 do 21 kg iznosi 1 mg nakon prve proljevaste stolice, zatim 1 mg nakon svake sljedeće stolice (maksimalna doza je 3 mg / dan); za djecu od 21 do 28 kg, 2 mg nakon prve meke stolice, zatim 1 mg nakon svake sljedeće meke stolice (maksimalna doza je 4 mg / dan); i za djecu od 27 do 43 kg, do 12 godina, 2 mg nakon prve meke stolice nakon čega slijedi 1 mg nakon svake sljedeće meke stolice (maksimalna doza je 6 mg / dan).

Ako je povraćanje žestoko i kirurško stanje isključeno, antiemetik može biti koristan. Lijekovi korisni za odrasle uključuju proklorperazin 5 do 10 mg IV 3x/dan ili 4x/dan ili 25 mg per rectum i prometazin 12,5-25 mg IM 3x/dan ili 4x/dan, ili 25 do 50 mg per rektum 4x/dan. Ovi su lijekovi zabranjeni za djecu zbog neučinkovitosti kao i visoke incidencije distoničnih reakcija. Ondansetron je siguran i učinkovit u smanjivanju mučnine i povraćanja u djece i kod odraslih, uključujući i one s gastroenteritisom, a dostupan je kao standardna tableta, oralno ili IV formulacija. Doza za odrasle je 4 ili 8 mg PO ili IV 3x/dan. Za djecu, IV doza je 0,15 ili 0,3 mg / kg (maksimalno 16 mg), a oralna doza za djecu od 8 do 15 kg je 2 mg, za djecu> 15 do 30 kg, 4 mg, a za djecu> 30 kg, 8 mg. Jedna doza ondansetrona obično je prikladna za djecu, ali ako je potrebno, doza se može ponoviti svakih 8 h za još dvije doze; djeca koja i dalje povraćaju nakon 24 h zahtijevaju ponovnu procjenu.

Iako se čini da probiotici skraćuju trajanje proljeva, nema dovoljno dokaza da oni utječu na glavne kliničke ishode (npr smanjena potrebu za IV hidraciju i / ili hospitalizaciju) da opravda njihovu rutinsku primjenu u liječenju ili prevenciji infektivnog proljeva.

Antibiotici:

Empirijska primjena antibiotika općenito se ne savjetuje osim u slučajevima putničkog proljeva ili kod visokog stupnja sumnje na Shigella ili Campylobacter infekciju (npr. kontakt s poznatim slučajem). Inače, antibiotike ne treba davati dok se ne znaju rezultati kulture stolice, osobito u djece, koja imaju višu stopu infekcije s E. coli O157: H7 (antibiotici povećavaju rizik hemolitičko-uremijskog sindroma kod bolesnika inficiranih E. coli O157: H7).

Kod dokazanog bakterijskog gastroenteritisa antibiotici nisu uvijek potrebni. Nisu od koristi kad je uzročnik Salmonella, a prolongiraju izlučivanje u stolici. Izuzeci su imunokompromitirane osobe, nedonoščad i bolesnici sa Salmonella bakterijemijom. Antibiotici su također neučinkoviti u slučajevima toksičnog gastroenteritisa (npr. S. aureus,B. cereus,C. perfringens). Neprimjerena upotreba antibiotika dovodi do većeg širenja mikroorganizama otpornih na antimikrobne lijekove. Međutim, neke infekcije zahtijevaju antibiotsku terapijuvidi tablicu.

Inicijalno liječenje C. difficile kolitisa uključuje zaustavljanje uzročnika antibiotikom ako je moguće. Blagi slučajevi su tretirani s oralnim metronidazolom. Teže slučajeve treba tretirati s oralnim vankomicinom Nažalost, recidivi su česti kod oba režima, a javljaju se u oko 20% bolesnika. Noviji lijek, fidaxomicin, možda ima nešto nižu stopu relapsa, ali je skup. Mnogi centri koriste transplantaciju fekalne mikrobiote u bolesnika s višestrukim recidivima C. difficile kolitisa. Ovo liječenje se je pokazalo sigurnim i učinkovitim kod djece i odraslih ( vidi: Liječenje).

U slučajevima kriptosporidioze, nitazoksanid može biti od koristi u imunokompetentnih bolesnika. Doza je 100 mg PO 2x/dan za djecu od 1 do 3 god, 200 mg PO 2x/dan od 4 do 11 god, i 500 mg PO 2x/dan za djecu ≥ 12 god i odrasle. Giardiaza se liječi metronidazolom ili nitaksozanidom

Prevencija

Dva oslabljeni oralna rota cjepiva koja su sigurna i učinkovita protiv većine sojeva odgovornih za bolesti. Rotavirus imunizacija je dio kalendara cijepljenja preporučljiv za dojenčad ( vidi: Preporuke cijepljenja za 0-6 godina god).

Prevenciju infekcije otežava učestalost asimptomatskih infekcija kao i mogućnost prijenosa brojnih uzročnika s osobe na osobu (kontaktom), osobito virusa. Općenito, potrebno je striktno se pridržavati postupaka za pohranu i pripremanje hrane. Putnici moraju izbjegavati potencijalno kontaminiranu hranu i piće.

Kako bi se spriječile infekcije prenosive vodom, ljudi se ne bi trebali kupati u bazenu ako imaju proljev. Dojenčad i mala djeca trebaju imati česte provjere pelena i treba ih mijenjati u kupaonici, a ne u blizini vode. Plivači bi trebali izbjegavati gutanje vode kada plivaju.

Dojenčad i drugi imunokompromitirani ljudi su posebno predisponirani za razvoj teških slučajeva salmoneloze, ne bi trebali biti izloženi gmazovima, pticama ili vodozemcima, koji obično prenose Salmonella.

Dojenje donekle pruža zaštitu dojenčadi. Njegovatelji moraju prati ruke vodom i sapunom nakon svake promjene pelena, a prostorije u kojima se mijenjaju pelene treba dezinficirati svježe pripremljenom otopinom od 1:64 kućnog bijelila (1/4 šalice razrijeđene u 4,5 L vode). Djecu s proljevom ne smije se dovoditi u dječje vrtiće dok traju simptomi. Inficirani s E. coli ili Shigellom trebaju imati dvije negativne koprokulture prije povratka u vrtić.