Akutni konjunktivitis uzrokovan je mnogim bakterijama. Simptomi uključuju hiperemiju, suzenje, iritaciju i iscjedak. Dijagnoza se postavlja klinički. Liječi se lokalnom primjenom antibiotika, potpomognutom sistemskim antibioticima u težim slučajevima.
(Vidi također Pregled konjunktivitisa.)
Većina bakterijskih konjunktivitisa akutnog je karaktera; kronični bakterijski konjunktivitis može biti uzrokovan Chlamydiom i rijetko Moraxellom. Klamidijski konjunktivitis uključuje trahom i inkluzijski konjunktvitis odrasle dobi ili neonatalni konjunktivitis.
Etiologija
Bakterijski konjunktivitis obično uzrokuje Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus sp., ili rjeđe Chlamydia trachomatis. Neisseria gonorrhoeae uzrokuje gonokokni konjunktivitis, koji obično nastaje spolnim kontaktom s bolesnikom koji ima genitalnu infekciju.
Gonokokna ili klamidijska infekcija majke može uzrokovati neonatalni konjunktivitis (Ophthalmia neonatorum novorođenačka oftalmija) novorođenčeta. Infekcija nastaje kod 20-40% novorođenčadi prolaskom kroz inficirani porođajni kanal.
Simptomi i znakovi
Simptomi su tipično jednostrani, ali za nekoliko dana obično zahvaćaju i drugo oko. Iscjedak je obično gnojni.
Bulbarna i palpebralna spojnica jako je hiperemična i edematozna. U tipičnim slučajevima ne dolazi do petehijalnih subkonjunktivalnih krvarenja, kemoze, niti do povećanja preaurikularnog limfnog čvora. Edem vjeđa uglavnom je umjeren.
Simptomi gonokoknog konjunktivitisa kod odraslih razviju se 12 do 48 h nakon izlaganja uzročniku. Tipična klinička slika uključuje jaki edem vjeđa, kemozu i obilni gnojni eksudat. Rijetke komplikacije obuhvaćaju ulkus rožnice, apsces, perforaciju, panoftalmitis i sljepoću.
Novorođenačka oftalmija uzrokovana gonokoknom infekcijom manifestira se 2 do 5 dana nakon rođenja. Simptomi novorođenačke oftalmije uzrokovane klamidijskom infekcijom nastaju za 5 do 14 dana. Navedeni uzročnici zavaćaju oba oka, a uključuju izraženi papilarni konjunktivitis s edemom vjeđa, kemozu i mukopurulentni iscjedak.
Dijagnoza
Dijagnosticiranje konjunktivitisa i razlikovanje bakterijskog, virusnog i neinfektivnog konjunktivitisa (vidi tablicu) uglavnom je kliničkog karaktera. Uzimanje brisa i kultivacija bakterija indicirani su kod bolesnika s izraženim simptomima, kod imunokompromitiranih bolesnika, u slučaju neuspjeha početnog liječenja i kod osjetljivog oka (npr. nakon presađivanja rožnice, kod egzoftalmusa uslijed Gravesove bolesti). Briseve i strugotine spojnice treba pregledati na mikroskopu i obojiti po Gramu, kako bi se pronašle bakterije, kao i po Giemsi kako bi se otkrila karakteristična bazofilna inkluzijska tjelešca u citoplazmi epitelnih stanica, u slučaju klamidijskog konjunktivitisa ( vidi: Inkluzijski konjunktivitis odrasle dobi).
Različite značajke u akutnom konjunktivitisu
|
Etiologija
|
Sekret/Vrsta stanica
|
Edem vjeđa
|
Zahvaćenost limfnih čvora
|
Svrbež
|
|
Bakterijski
|
Gnojni/polimorfonuklearni leukociti
|
Umjeren
|
Uglavnom nema
|
Ne
|
|
Virusni
|
Bistre/mononuklearne stanice
|
Minimalan
|
Često prisutna
|
Ne
|
|
Alergijski
|
Bistar, mukoidni/eozinofili
|
Umjeren do teški
|
Nema
|
Blaga do intenzivna
|
Liječenje
Bakterijski konjunktivitis jako je zarazan i treba primijeniti uobičajene mjere za kontrolu infekcije.
U svrhu sprečavanja širenja infekcije, liječnici trebaju
-
Dezinficirati ruke ili pravilno prati ruke (nasapunati ruke, ribati najmanje 20 sekundi, dobro isprati i zatvoriti vodu pomoću papirnatog ručnika).
-
Dezinficirati opremu nakon pregleda bolesnika
Bolesnici se trebaju pridržavati dalje navedenih uputa:
-
Dezinficirati i/ili temeljito oprati ruke nakon diranja očiju ili nosa.
-
Izbjegavati dodirivanje neinficiranog oka nakon dodirivanja inficiranog oka
-
Izbjegavati dijeljenje ručnika ili jastuka
-
Izbjegavati kupanje u bazenima
Ukoliko se ne sumnja na gonokoknu ili na klamidijsku infekciju, većina kliničara propisuje liječenje kapima moksifloksacina 0.5%, 3x/dan, ili drugim fluorokinolonom ili trimetoprim/polimiksinom B, 4x/dan, tijekom 7 do 10 dana. Loš klinički odgovor nakon 2 do 3 dana, ukazuje kako uzročnika treba tražiti u otpornoj bakteriji, virusu ili alergiji. Ukoliko ranije nije učinjeno, tada treba učiniti bris spojnice i testove osjetljivosti. Liječenje je ciljano.
Gonokokni konjunktivitis kod odraslih liječi se dvojnom terapijom: jedna doza ceftriaksona, 1g, IM uz jednu dozu azitromicina, 1g, oralno (ukoliko postoji alergija na azitromicin ili kod očekivane koinfekcije klamidijom propisuje se doksiciklin, 100 mg, oralno, 2x/dan, 7 dana). Dvojna terapija potrebna je zbog antimikrobne rezistencije i zato što je genitalna infekcija klamidijom često prisutna kod bolesnika s gonorejom. Fluorokinoloni se više ne preporučaju, zbog široko rasprostranjene rezistencije. Uz sistemsku terapiju, u zahvaćeno oko, može se svaka 2 sata stavljati mast za oko, Bacitracin 500 jedinica/g ili gentamicin 0.3%. Spolni partneri također se moraju liječiti. Bolesnike treba testirati i na druge spolno prenosive bolesti. Također ih je potrebno prijaviti u nadležne lokalne javnozravstvene ustanove (barem u SAD-u).
Novorođenačka oftalmija sprečava se rutinskom primjenom kapljica srebrnog nitrata ili masti eritromicina nakon rođenja. Infekcije koje se razviju unatoč navedenim terapijskim mjerama potrebno je liječiti sistemski. Kod gonokokne infekcije primjenjuje se ceftriakson u jednoj dozi od 25 do 50 mg/kg IV ili IM (maksimalna doza je 125 mg). Klamidijska infekcija liječi se eritromicinom u dozi od 12,5 mg/kg, oralno ili IV 4x/dan tijekom 14 dana. Roditelje također treba liječiti.
Ključne poruke
-
Akutni bakterijski konjunktivitis razlikuje se od virusnog konjunktivitisa prisustvom gnojnog sekreta i odsutnošću kemoze i preaurikularne adenopatije.
-
Neonatalni konjunktivitis, gonokokni konjunktivitis, trahom i inkluzijski konjuktivitis bakterijski su konjunktivitisi koji trebaju biti tretirani drugačije.
-
Dijagnoza se uglavnom postavlja klinički.
-
Liječenje uključuje mjere za sprečavanje širenja infekcije i antibiotike (topičke poput fluorokinolona, za sve uzročnike osim gonokoka i klamidije).