(Vidi također Pregled rehabilitacije i Proteze za udove.)
Prije amputacije, liječnik upoznaje pacijenta s opsežnim rehabilitacijskim programom koji će se provoditi nakon amputacije. Može se indicirati i psihološko savjetovanje. Rehabilitacijski tim s pacijentom odlučuju o tome hoće li nakon amputacije biti potrebna proteza ili opskrba invalidskim kolicima.
Rehabilitacijom se podučava hodu; uključuje vježbe za poboljšanje opće kondicije i ravnoteže, istezanje kuka i koljena, snaženje svih udova i pomoć pacijentu da se prilagodi na nošenje proteze. Indicirane su vježbe izdržljivosti budući da potkoljenična amputacija zahtijeva 10 do 40% povećane potrošnje energije, a natkoljenična amputacija 60 do 100% veće potrošnje. Kako bi se izbjegla dodatna onesposobljenost, rehabilitacija treba započeti čim je pacijent klinički stabilan. Stariji pacijenti trebaju što je ranije moguće započeti s vježbama stajanja i održavanja ravnoteže uz pomoć dvije paralelne prečke.
Fleksijska kontraktura kuka ili koljena može brzo nastati, što otežava oblačenje i korištenje proteze; kontrakture se mogu prevenirati ekstenzijskim udlagama koje izrađuju radni terapeuti.
Fizioterapeuti podučavaju pacijente kako održavati njegu bataljka i prepoznati rane znakove oštećenja kože.
Bandažiranje bataljka i vrste proteza
Bandažiranje ostatnog uda (bataljka) potpomaže prirodan proces skupljanja koje je potrebno prije izrade proteze. Nakon samo nekoliko dana bandažiranja, bataljak ima znatno manji volumen. Elstična čarapa ili elastične trake se nose 24 h na dan i pomažu oblikovanju bataljka i prevenciji nastanka edema. Elastična čarapa je jednostavna za aplikaciju, ali elastični zavoji su bolji zbog bolje kontrole pritiska. Međutim, apliciranje elastičnih zavoja zahtijeva vještinu, kada se zavoj opusti treba ga ponovno postaviti.
Rana rehabilitacija uz korištenje privremene proteze pomaže na nekoliko načina:
Ležište proteze treba dobro prianjati na bataljak- u tome pomaže moderni računalni dizajn i proces proizvodnje. Na tržištu su dostupni različiti tipovi privremenih proteza s podesivim ležištima. Pacijenti s privremenom protezom mogu početi s vježbama hoda u razboju i postupno početi koristiti štake ili štapove dok se ne izradi trajna proteza.
Trajna proteza treba biti izrađena od laganih materijala i služiti potrebama pacijenta. Ako je proteza izrađena prije nego što je završen proces smanjivanja (oblikovanja) bataljka, bit će potrebno dodatno podešavanje proteze. Iz navedenog se razloga trajna proteza u pravilu izrađuje nekoliko tjedana nakon završenog oblikovanja bataljka. Za većinu starijih ljudi s potkoljeničnom amputacijom, najbolja je opcija proteza s tipom ležišta koje retenciju osigurava preko oslonca na patelarnu tetivu, stopalna jedinica s negibljivim gležnjem, peta s potpornim jastučićem i dodatna suprapatelarna suspenzija. Ako ne postoji individualna potreba, potkoljenične proteze sa steznikom oko bedra i pojasom oko struka se više ne koriste jer su teške i nezgrapne. Za natkoljenične proteze postoji više vrsta opcija zaključavanja, koje se odabiru ovisno o pacijentovim sposobnostima i razini aktivnosti. Nove tehnologije omogućuju mikroprocesorima kontrolirane koljene i stopalne jedinice na kojima pacijent može podešavati pokret kako želi.
Njega bataljka i proteze
Pacijenti moraju naučiti voditi brigu o bataljku. Budući da je proteza namijenjena samo za hod, treba se skidati s bataljka prije spavanja. Prije počinka, bataljak treba detaljno pregledati (pacijent može koristiti ogledalo), oprati blagim sapunom i toplom vodom, dobro osušiti i posipati dječjim puderom. Pacijenti trebaju samostalno liječiti sljedeća stanja:
-
Suha koža: može se aplicirati lanolin ili vazelin.
-
Pretjerano znojenje: može se primijeniti antiperspirant bez mirisa.
-
Upala kože: uzrok nadražaja treba odmah ukloniti, aplicira se dječji puder ili kortikosteroidna krema/ mast.
-
Oštećenje kože: Protezu ne treba nositi dok rana ne zacijeli.
Čarapu za bataljak treba svakodnevno mijenjati, za čišćenje ležišta proteze treba koristiti blagi sapun. Standardne proteze nisu vodootporne. Stoga svaki dio proteze koji se smoči treba temeljito osušiti, treba izbjegavati zagrijavanje. Za pacijente koji plivaju ili se žele tuširati s protezom, može se izraditi proteza koja je vodootporna.
Komplikacije
Bol u bataljku je najčešća smetnja. Najčešći uzroci su
-
Ležište proteze koje slabo retinira na bataljak: ovo je najčešći uzrok.
-
Neurom: neurom na bataljku je obično palpabilan. Svakodnevne terapije ultrazvukom kroz 5 do 10 tretmana mogu biti od najveće pomoći. Drugi tretmani mogu biti: injiciranje kortikosteroida ili analgetika u neurom ili okolno tkivo, krioterapija i kontinuirano snažno bandažiranje bataljka. Kirurška resekcija često ne polučuje zadovoljavajući rezultat.
-
Nastanak osteofita na kraju kosti: može se dijagnosticirati palpacijom i rentgenom. Jedino učinkovito liječenje osteofita je kirurško odstranjivanje.
Fantomski osjet (bezbolni osjet prisutnosti amputiranog uda obično praćen trncima) može se pojaviti kod pojedinih amputiranih pacijenata. Fantomski osjet može trajati nekoliko mjeseci ili godina, no obično nestaje bez liječenja. Često pacijenti osjete samo dio amputiranog uda, često je to stopalo, obično taj osjet nestaje posljednji. Fantomski osjet nije štetan; ipak, pacijenti često bez razmišljanja pokušaju stati na obje noge i padnu, pogotovo noću kada se probude i idu na wc.
Fantomska bol je manje česta, može biti jaka i teško ju je kontrolirati. Neki stručnjaci smatraju kako za njezinu pojavu postoji veća vjerojatnost ako je bolesnik prije amputacije imao neki bolni sindrom ili ako intraoperacijska i poslijeoperacijska bol nije bila dobro kontrolirana. Različiti tretmani su prema istraživanjima efektivni u smanjivanju boli, poput simultanog vježbanja amputiranog uda sa zdravim udom, masaže bataljka, udaranja bataljka prstima, upotrebom mehaničkih aparata (npr. vibrator) i ultrazvuka. Od pomoći su i lijekovi, primjerice gabapentin.
Oštećenje kože nastaje jer proteza natiskuje kožu i trlja je ili zbog vlažnosti koja se skuplja između bataljka i ležišta proteze. Oštećenje kože može biti prva indikacija da je protezu potrebno podesiti i to treba napraviti bez odgode. Prvi znak oštećenja kože je crvenilo; nakon toga može nastati žulj, rana koja može biti praćena razvojem infekcije, proteza bude bolna ili se ne može uopće nostiti duže vrijeme. Određene mjere mogu spriječiti ili odgoditi nastanak oštećenja kože:
-
Ležište proteze koje dobro retinira na bataljak
-
Održavanje tjelesne težine stabilnom (već male promjene mogu utjecati na retenciju)
-
Zdrava prehrana i dobra hidracija (kontrola tjelesne težine i održavanje kože zdravom)
-
U bolesnika s dijabetesom potrebno je praćenje i kontrola glukoze u krvi čime se sprječava nastanak vaskularne bolesti i održava dobra cirkulacija u koži.
-
Pacijenti s protezom donjih udova trebaju održavati ispravan položaj tijela (npr. nositi cipele istih visina potpetica).
Međutim, čak i kada se pridržavaju navedenih mjera mogu se javiti problemi. Bataljak mijenja volumen kroz dan, ovisno o razini aktivnosti, prehrani i biometeorološkim prilikama. Dakle, nekada ležište proteze dobro retinira na bataljak, nekada ne. Takvim promjenama volumena može se prilagoditi upotrebom debljeg/ tanjeg linera ili protetičke čarape ili dodavanjem tankoslojnih čarapa. Unatoč tome, volumen bataljka može toliko varirati da izazove oštećenje kože. Ako postoje znakovi oštećenja kože, pacijenti trebaju promptno posjetiti liječnika ili protetičara; kada god je to moguće trebaju izbjegavati nošenje proteze dok se ne podesi.