Angiostrongiloza

Autori: Chelsea Marie, PhD
William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ema Ormanec, dr. med.

Angiostrongiloza je infekcija ličinkama glista iz roda Angiostrongylus; ovisno o vrsti ličinki razvit će se crijevni simptomi ili eozinofilni meningitis. Ovisno o inficiranoj vrsti, trbušni simptomi (Angiostrongylus costaricensis) ili zahvaćenost živčanog sustava s eozinofilnim meningitisom (A. cantonensis) rezultat. Na dijagnozu se sumnja na temelju anamneze i prisutnosti eozinofilije u cerebrospinalnoj tekućini (likvoru) i/ili krvi. Antihelmintici su ili neučinkoviti ili štetni.

(Vidi Pristup parazitskim infekcijama.)

Angiostrongylus je parazit štakora. Intermedijarni domaćini (puževi i balavci) te prijenosni domaćini (domaćini koji nisu potrebni za razvoj parazita, ali mogu prenijeti infekciju na ljude) unijet će u sebe ličinke. Ljudi se zaraze konzumacijom sirovih ili nedovoljno kuhanih puževa, balavaca ili prijenosnih domaćina (neki rakovi i slatkovodne kozice); nejasno je da li kontaminacija povrća ličinkama (primjerice, u sluzi puževa ili puževa koji gmižu po hrani) može izazvati infekciju.

Životni ciklus Angiostrongylus.
  • 1. Odrasli crvi A. cantonensis žive u plućnim arterijama štakora. Ženske liježu jajaška iz kojih izlaze larve (prvog stadija).

  • 2. Larve prvog stadija migriraju u ždrijelo, bivaju progutane te prolaze do stolice.

  • 3. Larve prvog stadija penetriraju, ili budu ingestirane, od strane privremenog domaćina (puž ili puž golać, balavac).

  • 4. Kada je privremeni domaćin ingestiran od strane konačnog domaćina, larve 3 stadija migriraju do mozga, gdje se razvijaju u mlade odrasle oblike. Mlade odrasle jedinke vraćaju se u venski sustav, pa potom do plućnim arterija, gdje sazrijevaju.

  • 5. Ljudi se mogu zaraziti konzumirajući sirove ili nedovoljno termički obrađene puževe ili puževe golaće (balavce), sirove proizvode koji iz sadrže ili transportne domaćine poput kopnenih rakova, žaba, krastača ili slatkovodnih kozica i škampa.

Slika ustupljena od Centers for Disease Control and Prevention Image Library.

A. cantonensis infekcija se događa pretežito u jugoistočnoj Aziji i Pacifičkom području, premda je opisana i drugdje uključujući Karipsko otočje, Havaje i Lousianu. Larve migriraju iz gastrointestinalnog trakta (GIT-a) do meningealnih ovojnica, gdje uzrokuju eozinofilni meningitis popraćen vrućicom i glavoboljom, te znakovima meningizma s eozifnofilijom. Povremeno dolazi do invazije oka.

Infekcija s A. costaricensis se javlja na američkim kontinentima, pretežito u Latinskoj Americi i na Karibima. Odrasle jedinke počivaju u arterijolama ileocekalnog područja, a jaja otpuštaju u tkivo crijeva što uzrokuje lokalnu upalu uz abdominalne bolove, povraćanje i vrućicu - ovakva infekcija može imitirati apendicitis. Abdominalna angiostrongiliajaza je često popraćena eozinofilijom, a može se razviti i bolna tvorba u donjem desnom kvadrantu.

Dijagnoza

Angiostrongiloza
  • Ako su prisutni znakovi meningitisa, potrebno je učiniti analizu CSL-a (na A. cantonensis)

  • Ponekad je moguće pronaći jajašaca i ličinke za vrijeme abdominalne operacije (kod A. costaricensis)

Na angiostrongilozu se posumnja na osnovu anamneze o konzumaciji potencijalno kontaminirane hrane.

Bolesnici s pozitivnim meningealnim znacima zahtijevaju lumbalnu punkciju; analiza CSL-a pokazuje eozinofiliju, ali su A. cantonensis paraziti rijetko vidljivi. Kompletna krvna slika pokazuje eozinofilija > 5% u krvi; A. cantonensis paraziti su rijetko vidljivi. Žarišne lezije obično se ne vide na CT-u mozga. A. cantonensis ličinke i jajašca nisu prisutni u stolici.

Postavljanje dijagnoze GI infekcije s A. costaricensis je teško jer ličinke i jajašca nisu prisutni u stolici; međutim, ako se pristupi operaciji (npr. zbog sumnje na apendicitis), jaja i ličinke se mogu identificirati u tkivima uklonjenima tijekom operacije. U krvi može biti prisutan visok postotak eozinofila (>10%).

Imunoesejske analize nisu široko dostupne. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) nudi lančanu reakciju polimerazom (PCR) za A. cantonensis u likvoru; molekularni testovi za A. costaricensis dostupni su samo u istraživačkim laboratorijima.

Liječenje

Angiostrongiloza
  • Meningitis se liječi analgeticima, kortikosteroidima i odteretnom punkcijom CSL-a.

A. cantonensis meningitis se liječi analgeticima, uklanjanjem likvora u čestim intervalima kako bi se smanjio tlak središnjeg živčanog sustava (CNS); kortikosteroidi mogu smanjiti učestalost terapijske lumbalne punkcije. Terapija antihelminticima može povećati upalni odgovor jer dovodi do otpuštanja parazitarnih antigena. U većini slučajeva bolest prolazi spontano, te se oboljeli oporavljaju u potpunosti.

Ne postoji specifično liječenje infekcije s A. costaricensis; većina infekcija prođe spontano. Terapija antihelminticima se doima neučinkovitom i može dovesti do dodatne migracije parazita i pogoršanja simptoma.

Prevencija

Prevencija angiostrongilijaze

Ljudi koji žive ili putuju u područja s A. cantonensis trebaju izbjegavati jesti sirove ili nedovoljno kuhane puževe, balavce, slatkovodne škampe, rakove, žabe i guštere, kao i potencijalno kontaminirano povrće i sokove od povrća.

Ljudi koji žive ili putuju u područja s A. costaricensis trebaju izbjegavati jesti sirove ili nedovoljno kuhane puževe i potencijalno kontaminirano povrće ili sokove.

Ključne točke

  • Ljudi akviriraju Angiostrongylus konzumacijom sirovih ili nedovoljno kuhanih puževa, balavca (puževa golaća) ili prijenosnih domaćina (rakovi i slatkovodne kozice).

  • A. cantonensis ličinke migriraju iz GI trakta u moždane ovojnice, gdje uzrokuju eozinofilni meningitisa; A. costaricensis jajašca se otpuštaju u crijevnom tkivu, uzrokujući bol u trbuhu, povraćanje i vrućicu.

  • Jajašca se izlučuju stolicom te ih pojedu puževi.

  • A. cantonensis meningitis se liječi analgeticima, kortikosteroidima, i, ako je intrakranijalni tlak povišen, uklanjanjem CSL-a u redovitim intervalima.

  • Liječenje A. costaricensis infekcije antihelminicima se nije pokazalo učinkovito, a može dovesti do dodatne migracije parazita i pogoršanja simptoma; većina tih infekcija prođe spontano.