• Vaskularne okluzije mrežnice (okluzija centralne mrežnične arterije, okluzija centralne mrežnične vene)

• Ishemična optička neuropatija (često u bolesnika s temporalnim arteritisom)

• Krvarenje u vitreusu (staklastom tijelu) (uzrokovano dijabetičkom retinopatijom ili traumom)

• Trauma

Dodatno, u početku iznenadni nastup gubitka vida može biti zapravo samo naglo osvještavanje gubitka vida prisutnog duže vremena (lažno-nagli gubitak vida). Na primjer, pacijent s dugotrajnim smanjenjem vidne oštrine na jednom oku (vjerojatno uzrokovane gustom kataraktom) odjednom je svjestan smanjene vidne oštrine zahvaćenog oka kada prekrije nezahvaćeno oko.

Prisutnost ili odsutnost boli pomaže kategorizirati gubitak vida. (vidi tablicu).

Mnogi poremećaji koji uzrokuju potpuni gubitak vida kada zahvate cijelo oko mogu zahvatiti samo dio oka i uzrokovati samo ispad vidnog polja (npr. okluzija grane mrežnične arterije ili vene, parcijalno odvajanje mrežnice).

Manje česti uzroci akutnog gubitka vida uključuju

• Prednji uveitis (čest poremećaj, ali obično uzrokuje bol oka dovoljno izraženu da se dijagnosticiranje započne prije gubitka vida)

• Agresivni retinitis

• Određeni lijekovi (npr. metanol, salicilati, ergot-alkaloidi, kinin)

Anamnestički Povijest bolesti nam treba dati detaljan opis gubitka vidne oštrine u smislu nastupa, trajanja, progresije i lokalizacije ispada (monokularno ili binokularno i da li se odnosi na cijelo vidno polje ili na dio vidnog polja i točno koji dio). Oftalmološki simptomi koji su od važnosti su plutajuće mutnine, pojava iskrica, haloi koji se nalaze oko izvora svjetla, poremećaji kolornog vida, mozaični ili šiljasti uzorci (scintilirajući skotomi). Pacijente treba pitati da li osjećaju bolnost oka i ako da, je li prisutna konstantno ili se javlja samo prilikom pokreta očiju.

Sistemskim pregledom trebaju se tražiti ekstraokularni simptomi koji mogu biti pokazatelji potencijalnog uzroka, ukjljučujući klaudikacije čeljusti i jezika, temporalna glavobolja, proksimalna mišićna bol i ukočenost (arteritis velikih stanica); i glavobolje (okularna migrena).

U povijesti bolesti treba proučiti poznate potencijalne čimbenike rizika za bolesti oka (npr. nošenje kontaktnih leća, visoka kratkovidnost, operacije oka ili ozljede), čimbenike rizika za bolesti krvnih žila (npr. dijabetes, hipertenzija) i hematoloških poremećaja (npr. anemija srpastih stanica ili poremećaji poput Waldenstrom makroglobulinemija ili multiplog mijeloma koji bi mogli uzrokovati sindrom hiperviskoznosti).

Obiteljska anamneza treba sadržavati podatke o migrenskim glavoboljama.

Oftalmološki pregled uključuje sljedeće

• Ispitivanje vidne oštrine

• Ispitivanje perifernog vida testom konfrontacije.

• Ispitivanje centralnog vida Amsler rešetkom.

• Zjenične rekacije, direktne i indirektne ispituju se naizmjeničnim osvjetljavanjem.

• Ispituje se bulbomotorika.

• Ispituje se kolorni vid pomoću kolornih tablica.

• Vjeđe, bjeloočnica i spojnica se ispituju biomikroskopom ako je moguće.

• Rožnica se ispituje fluoresceinskom bojom.

• U pacijenata koji javljaju bolnost oka i imaju konjunktivalnu injekciju ispituje se postojanje upalnih stanica i mutnina (flare) u prednjoj očnoj sobici.

• Pregledava se leća i postojanje katarakte upotrebom oftalmoskopa, biomikroskopa ili kombinacijom.

• Mjerenje očnog tlaka.

• Pregled očne pozadine, nakon midrijaze ( dilatacije zjenice) simpatomimetikom (npr. 2,5% fenilefrin), cikloplegikom (npr. 1% ciklopentolat ili 1% tropikamid), ili kombinacijom; midrijaza je potpuna nakon otprilike 20 minuta. Pregledava se kompletna očna pozadina (fundus), što uključuje mrežnicu, makulu, foveu, krvne žile, glavu vidnog živca sa opisom rubova glave vidnog živca.

• Ako su reakcija zjenice na svjetlo uredne, a sumnja se na funkcionalni ispad vida (rijetko), provjerava se optokinetički nistagmus. Ako nam nije dostupan instrument za ispitivanje optokinetičkog nistagmusa (optokinetički bubanj) može se postaviti ogledalo koje se lagano pomiče u blizinu očiju pacijenta. Ako pacijent može vidjeti, oči obično prate pokretanje ogledala (smatra se da je optokinetički nistagmus prisutan).

Dijagnoza akutnog gubitka vida se postavlja sistematski. Specifični uzorci ispada vidnog polja pomoći ce u pronalasku uzroka. Ostali klinički nalazi također pomažu u pronalasku razloga akutnog gubitka vida:

• Izostanak crvenog refleksa tijekom oftalmoskopije sugerira na zamućenja prozirnih očnih struktura (npr. ulkus rožnice, krvarenja staklastog tijela ili teški endoftalmitis).

• Teški poremećaji mrežnice koji mogu dovesti do akutnog gubitka vida mogu se uočiti tijekom oftalmoskopije, osobito pregledom u midrijazi. Nabori mrežnice se vide kod ablacije (odvajanja) mrežnice; okluzija mrežnične vene se očituje retinalnim krvarenjima; okluzija mrežnične arterije do izblijedjele retine sa foveom karakteristične boje trešnje.

• Aferentnih pupilarni defekt (izostanak zjenične reakcije na direktno osvjetljenje, ali normalni kosenzualni odgovor) s urednim kliničkim nalazom ( osim povremeno promijenjenog izgleda glave vidnog živca) upućuje na patologiju vidnog živca ili retine ( tj. anteriorno od hijazme).

Dodatni podaci mogu biti od pomoći:

• Monokularani simptomi ukazuju na lezije anteriorno od optičke hijazme.

• Bilateralni, simetrični (homonimni) ispadi vidnog polja ukazuju na lezije posteriorno od optičke hijazme.

• Perzistentna bol oka ukazuje na leziju rožnice (ulkus ili abraziju), upalni preces u prednjoj očnoj sobici, ili povišeni intraokularni tlak, dok bolnost oka koja se javlja uz pokrete oka ukazuje na optički neuritis.

• Temporalne glavobolje ukazuju na arteritis velikih stanica ili migrene.

SE, C-reaktivni protein i broj trombocita se testirajuu svih pacijenata sa simptomima (npr. temporalne glavobolje, klaudikacije čeljusti, proksimalne mijalgije, ukočenosti) ili znakovima (npr. osjetljiva ili zadebljana temporalna arterija, blijeda mrežnica, papiledem) ukazujući zahvaćenost vidnog živca ili mrežničnu ishemiju za isključenje arteritisa velikh stanica.

Ostala ispitivanja navedena u tablicu. Sljedeće je od posebnog značenja:

• Ultrazvuk se indicira za prikaz mrežnice u slučajevima kada se mrežnica i u midrijazi pregledom oftalmoskopom od strane oftalmologa ne može u potpunosti vizualizirati.

• MR sa gadolinij kontrastom se indicira kod pacijenata koji imaju bolnost oka pri pokretanju oka ili aferentni pupilarni defekt, osobito kada se oftalmoskopski nađe nalaz oticanja glave vidnog živca, za postavljanje dijagnoze multiple skleroze.