Olfaktorni sindrom odnosa je opsesivno-kompulzivnom srodno stanje prema DSM-5.

Pacijenti s ovim poremećajem su zaokupljeni uznemiravajućim ili oštećujućim uvjerenjima da se ima neugodan miris tijela, koji drugi ne osjećaju. Zaokupljenost je obično praćena ponavljajućim ponašanjem (primjerice, mirisanjem samih sebe, prekomjerno tuširanje) i prikrivanjem uočenog mirisa npr. parfemom ili dezodoransom. Uvid je obično slab ili odsutan.

Referentno mišljenje je uobičajeno; na primjer, pacijenti mogu biti uvjereni da je njihov tjelesni miris razlog zašto ljudi sjede daleko ili pokrivaju nos. Olfaktorni sindrom odnosa obično značajno narušava funkcioniranje, a pacijenti izbjegavaju socijalne situacije.

Budući da je uvid slab ili odsutan, mnogi pacijenti ne traže psihijatrijsko liječenje (npr. tonzilektomiju zbog zadaha iz usta), što se ne čini korisnim.

Studije o liječenju olfaktornog sindroma odnosa nisu rađene, ali kliničko iskustvo i objavljeni slučajevi ukazuju na to da su SIPPS ili klomipramin, u monoterapiji ili kombinaciji s antipsihotikom i kognitivno-bihevioralnom terapijom sličnom onoj kod Dismorfnog poremećaja može biti korisno.