Olfaktorni pormećaj odnosa

Autori: Katharine Anne Phillips, MD
Dan J. Stein, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med.
Prijevod: Rogulj Maja, dr. med.

Pacijenti s ovim poremećajem su zaokupljeni uznemiravajućim ili iskrivljenim uvjerenjima da se ima neugodan miris tijela, koji drugi ne osjećaju, ili osjećaju neznatno.

Olfaktorni poremećaj odnosa (često nazvan sindrom olfaktornih odnosa) je primjer specifičnog poremećaja povezanog s opsesivno - kompulzivnim poremećaj u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition (DSM-5).

Literatura

  • 1. Phillips KA, Menard W: Olfactory reference syndrome: Demographic and clinical features of imagined body odor. Gen Hosp Psychiatry 33(4):398-406, 2011.

  • 2. Pryse-Phillips W: An olfactory reference syndrome. Acta Psychiatr Scand 47(4):484-509, 1971. doi: 10.1111/j.1600-0447.1971.tb03705.x.

Simptomi i znakovi

Pacijenti s ovim poremećajem su većinu vremena zaokupljeni uznemiravajućim ili iskrivljenim uvjerenjima da imaju jedan ili više neugodnih mirisa tijela, koji drugi ne osjećaju ili osjetne u neznatnoj mjeri. Oni mogu vjerovati, na primjer, da imaju vrlo loš zadah ili da im iz pazuha ili drugih dijelova kože izlazi neugodan znoj. Druge brige uključuju ispuštanje mirisa urina, nadutost iz anusa ili neugodne mirise iz genitalnog područja. Povremeni pacijenti vjeruju da ispuštaju neugodne mirise poput smeća ili pokvarene hrane.

Zaokupljenost je obično praćena ponavljajućim ponašanjem (primjerice, mirisanjem samih sebe, prekomjernim tuširanjem, mijenjanjem odijeće, traženjem utjehe); ova ponašanja pokušavaju ublažiti nelagodnost uzrokovanu preokupacijom s mirisom tijela. Većina ljudi s referentnim poremećajem njuha također se trudi zakamuflirati uočeni miris (npr. parfemom, dezodoransom, vodicom za ispiranje usta, žvakaćom gumom).

Uvid je obično loš ili odsutan (tj. većina ljudi misli da vjerojatno ili sigurno ispuštaju neugodan tjelesni miris kada to zapravo nije slučaj). Vrlo malo njih shvaća da je njihovo uvjerenje o tjelesnom mirisu netočno, vjerojatno zato što mnogi ljudi s poremećajem olfaktorne referencije navode da oni zapravo sami osjećaju miris. Epileptogeni poremećaj kao što je epilepsija temporalnog režnja trebaju biti razmotreni i isključeni ako prisutni simptomi ukazuju na to da bi ovaj poremećaj mogao biti prisutan.

Referentno mišljenje je uobičajeno; na primjer, pacijenti mogu biti uvjereni da je njihov tjelesni miris razlog zašto ljudi sjede daleko, otvaraju prozor ili pokrivaju nos.

Olfaktorni poremećaj odnosa obično značajno narušava funkcioniranje, a pacijenti izbjegavaju socijalne situacije. Mnogi također izbjegavaju posao ili druge važne životne aktivnosti. Neki su pacijenti potpuno vezani za kuću jer se osjećaju previše uznemireno, samosvjesno i posramljeno zbog mirisa koji bi se osjećao u blizini drugih ljudi ili zato što se boje da će miris njihova tijela biti uvredljiv drugima. U vrlo teškim slučajevima referentni poremećaj njuha onesposobljava.

Iako su podaci ograničeni, bilježi se visoka pojavnost suicida.

Budući da je uvid obično slab ili odsutan, mnogi pacijenti traže medicinsku pomoć (npr. tonzilektomiju zbog zadaha iz usta), koja ne uključuje psihijatrijsko liječenje, što se ne čini korisnim.

Dijagnoza

  • Klinički kriteriji

Osnovni simptomi olfaktornog poremećaja odnosa obično uključuju sljedeće:

  • Pacijentova zaokupljenost ispuštanjem smrdljivog ili neugodnog tjelesnog mirisa koji drugi ne percipiraju ili se smatra tek blagim

  • Značajna nelagoda koja ometa socijalno, profesionalno ili druga važna područja funkcioniranja.

  • Kao odgovor na zabrinutost i/ili pokušaj da se prikrije primijećen neugodan miris, moguća su ponavljajuća ponašanja (primjerice, opetovano mirisanje sebe kao provjera je li miris i daje prisutan, pretjerano tuširanje ili mijenjanje odijeće)

Liječenje

  • Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS)

  • Antipsihotik (obično atipičan)

  • Kognitivno-bihevioralna terapija

Studije o liječenju olfaktornog poremećaja odnosa nisu rađene, ali kliničko iskustvo i objavljeni prikazi slučaja ukazuju na to da SIPPS ili klomipramin, u monoterapiji ili u kombinaciji s antipsihotikom (atipični) i kognitivno-bihevioralnom terapijom sličnom onoj kod Dismorfnog poremećaja može biti koristan.

Ključne poruke

  • Pacijenti su zaokupljeni stvaranjem ≥ 1 neugodnog mirisa tijela kojeg drugi ne osjete ili su im neznatni.

  • Zaokupljenost je obično praćena ponavljajućim ponašanjem (primjerice, prekomjerno tuširanje, pranje zubi, pranje rublja) i/ili prikrivanjem uočenog mirisa npr. pretjeranom upotrebom parfema ili dezodoransa.

  • Pacijenti su obično slabog ili bez uvida te uistinu vjeruju da stvaraju neugodan miris.

  • Liječenje se provodi kognitivno-bihevioralnom terapijom slično onoj specifično usmjerenoj na tjelesno dismorfni poremećaj i/ili farmakoterapijom SIPPS ili klomipraminom uz dodatak atipičnog antipsihotika po potrebi.