Metabolizam lijeka

Autor: Jennifer Le, PharmD, MAS, BCPS-ID, FIDSA, FCCP, FCSHP
Urednik sekcije: prof. dr. sc. Goran Hauser, dr. med.
Prijevod: Igor Rubinić, dr. med.

Jetra je glavno mjesto metaboliziranja lijekova (za pregled, vidjeti [1]). Iako se metabolizmom lijekovi u pravilu inaktiviraju, neki su metaboliti farmakološki aktivni, ponekad čak i više od prvotnog spoja. Neaktivna ili slabo aktivna molekula koja ima aktivni metabolit naziva se predlijekom, što omogućuje da se aktivni oblik efikasnije isporuči na mjesto djelovanja.

Lijekovi se metaboliziraju oksidacijom, redukcijom, hidrolizom, hidracijom, konjugacijom, kondenzacijom ili izomerizacijom; neovisno o procesu, cilj da se lijek lakše izluči. Enzimi uključeni u ove reakcije nalaze se u mnogim tkivima, no najzastupljeni su u jetri. Brzina metabolizma pojedinih lijekova se razlikuje među pacijentima. Neki pacijenti metaboliziraju određeni lijek toliko brzo da se ne postižu terapijski učinkovite koncentacije lijeka u plazmi i tkivima; s druge strane, kod nekih je pacijenata metabolizam toliko spor da uobičajene doze imaju toksične učinke. Na te individualne razlike u brzini metabolizma utječu genetski čimbenici, komorbiditeti (osobito kronične bolesti jetre i uznapredovalo zatajivanje srca) te interakcije lijekova (osobito ukoliko uključuju indukciju ili inhibiciju enzima).

Kod mnogih lijekova metabolizam se odvija u dvije faze. Reakcije prve faze uključuju stvaranje nove ili modificirane funkcijske skupine ili razgradnju (oksidacija, redukcija, hidroliza); ove reakcije nisu sintetske. Reakcije druge faze uključuju konjugaciju s endogenom tvari (npr. glukuronskom kiselinom, sulfatom, glicinom); ove su reakcije sintetske. Metaboliti nastali sintetskim reakcijama su polarniji pa se brže izlučuju bubrezima (putem urina) i jetrom (putem žuči) od onih nastalih nesintetskim reakcijama. Neki lijekovi podliježu reakcijama samo jedne od ove dvije faze; dakle, podjela u "prvu" i "drugu" fazu odražava samo funkcionalnu klasifikaciju, a ne znači da reakcije moraju ići nužno ovim redoslijedom.

Jetreni prijenosnici lijekova prisutni su u parenhimskim stanicama jetre i utječu na dispoziciju, metabolizam i eliminaciju lijeka u jetri (za pregled, vidjeti [1, 2]). Dva primarna tipa prijenosnika su influks, koji translocira molekule u jetru, i efluks, koji posreduje pri izlučivanju lijekova u krv ili žuč. Genetski polimorfizmi mogu različito utjecati na ekspresiju i funkciju jetrenih prijenosnika lijekova te mogu mijenjati osjetljivost pacijenta na štetne učinke lijekova i ozljedu jetre izazvanu lijekovima. Naprimjer, nositelji određenih genotipova prijenosnika iskazuju povećane razine statina u krvi i osjetljiviji su na miopatiju uzrokovanu statinima kada se statini koriste za liječenje hiperkolesterolemije (1, 2).

(Vidijeti i Pregled farmakokinetike.)

Brzina metabolizma

Kod gotovo svih lijekova, brzina metabolizma u bilo kojem putu ima svoju gornju granicu (ograničenje kapaciteta). Međutim, kod terapijskih koncentracija većine lijekova samo je mali dio mjesta na enzimima metabolizma zauzet, pa s povećanjem koncentracije lijeka raste i brzina metabolizma. U takvim slučajevima, koje nazivamo i eliminacijom ili kinetikom prvog reda, brzina metabolizma lijeka je konstantna frakcija lijeka preostalnog u tijelu (tj. takav lijek ima specifičan poluvijek).

Primjerice, ako se na početku (nulta vremenska točka) u tijelu nalazi 500 mg lijeka, metabolizmom se ta količina može smanjiti na 250 mg nakon jednog sata i na 125 mg nakon dva sata (tada poluvijek iznosi 1 sat). Međutim, kad je većina enzimskih veznih mjesta zauzeta, metabolizam se odvija maksimalnom brzinom i ne mijenja se razmjerno koncentraciji lijeka; umjesto toga, u jedinici vremena se metabolizira stalna količina lijeka (kinetika nultog reda). U ovom slučaju, ako se na početku (nulta vremenska točka) u tijelu nalazi 500 mg lijeka, metabolizmom se ta količina može smanjiti na 450 mg nakon jednog sata i na 400 mg nakon dva sata (što znači da je maksimalni klirens 50 mg/sat i da ne postoji specifični poluvijek). S povišenjem koncentracije, metabolizam lijeka s kinetike prvog reda prelazi na kinetiku nultog reda.

Citokrom P-450

Najvažniji enzimski sustav za metabolizam prve faze je citokrom P–450 (CYP450), mikrosomalna superobitelj izoenzima koji kataliziraju oksidaciju mnogih lijekova. Donor elektrona je NADPH-CYP450 reduktaza, flavoprotein koji prenosi elektrone s NAPDH (reducirani oblik nikotinamid adenin dinukleotid fosfata) na CYP450.

Enzime CYP450 induciraju i inhibiraju mnogi lijekovi, ali i ostale tvari, što može uzrokovati interakcije u kojima jedan lijek povećava toksičnost ili smanjuje terapijski učinak drugoga lijeka. Za primjere lijekova koji stupaju u interakciju s određenim enzimima vidjeti tablice Uobičajene tvari koje stupaju u interakciju s enzimima citokroma P-450 i Interakcije lijekova.

Uobičajene tvari koje stupaju u interakciju s enzimima citokroma P-450

Enzim

Supstrati

Inhibitori

Induktori

CYP1A2

Paracetamol

Kofein

Klaritromicin

Estradiol

Haloperidol

Lidokain

Metadon

Olanzapin

Propranolol

Ritonavir

Takrin

Teofilin

Triciklički antidepresivi

Verapamil

(R)-varfarin

Amiodaron

Cimetidin

Ciprofloksacin

Eritromicin

Fluvoksamin

Tiklopidin

Govedina pečena na ugljenom roštilju

Cigaretni dim

Omeprazol

Fenobarbital

Fenitoin

Rifampin

CYP2C9

Celekoksib

Diklofenak

Fluoksetin

Glipizid

Glibenklamid

Indometacin

Nifedipin

Fenitoin

Piroksikam

Progesteron

Testosteron

Triciklički antidepresivi

Valproat

Vorikonazol

(S)-varfarin

Amiodaron

Cimetidin

Flukonazol

Lovastatin

Ritonavir

Sertralin

Sulfametoksazol

Topiramat

Trimetoprim

Vorikonazol

Zafirlukast

Deksametazon

Fenobarbital

Ostali barbiturati

Fenitoin

Rifampin

CYP2C19

Diazepam

(S)-mefenitoin

Omeprazol

Pentamidin

Propranolol

Vorikonazol

(R)-varfarin

Cimetidin

Fluoksetin

Fluvoksamin

Ketokonazol

Lanzoprazol

Omeprazol

Paroksetin

Tiklopidin

Karbamazepin

Fenobarbital

Prednizon

Rifampin

CYP2D6

Beta blokatori

Kodein

Dekstrometorfan

Flekainid

Haloperidol

Lidokain

Meksiletin

Morfin

Omeprazol

Fenotiazini

Kinidin

Risperidon

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina

Tamoksifen

Testosteron

Tramadol

Trazodon

Triciklički antidepresivi

Venlafaksin

Amiodaron

Bupropion

Celekoksib

Cimetidin

Fluoksetin

Fluvoksamin

Metoklopramid

Metadon

Paroksetin

Kinidin

Ritonavir

Sertralin

Karbamazepin

Deksametazon

Fenobarbital

Fenitoin

Rifampin

CYP2E1

Paracetamol

Alkohol

Disulfiram

Alkohol

Isoniazid

Pušenje

CYP3A4

Amiodaron

Aprepitant

Azolski antifungici

Benzodiazepini

Blokatori kalcijevih kanala

Kofein

Karbamazepin

Klaritromicin

Ciklosporin

Delavirdin

Enalapril

Estradiol

Estrogen

Eritromicin

fentanil

Finasterid

indinavir

lidokain

Lopinavir

Loratadin

Metadon

Nelfinavir

Omeprazol

Opioidni analgetici

Prednizon

Progesteron

Ritonavir

Sakvinavir

Sildenafil

Sirolimus

Statini

Takrolimus

Tamoksifen

Triciklički antidepresivi

(R)-varfarin

Amiodaron

Amprenavir

Atazanavir

Azolski antifungici

Cimetidin

Ciprofloksacin

Klaritromicin

Delavirdin

Diltiazem

Eritromicin

Fluoksetin

Fluvoksamin

Sok od grejpa

Indinavir

Metronidazol

Nefazodon

Nelfinavir

Nifedipin

Omeprazol

Paroksetin

Posakonazol

Propoksifen

Ritonavir

Sakvinavir

Sertralin

Verapamil

Vorikonazol

Karbamazepin

Deksametazon

Isoniazid

Fenobarbital

Fenitoin

Prednizon

Rifampin

Metabolički kapacitet CYP450 se starenjem snižava za ≥ 30% zbog smanjenja volumena i prokrvljenosti jetre. Lijekovi koji se metaboliziraju ovim sustavom stoga u starijih postižu više koncentracije i imaju dulji poluživot (vidjeti sliku Usporedba farmakokinetskih ishoda diazepama u muškarca mlađe (A) i starije životne dobi (B)). Budući da je mikrosomalni sustav jetre u novorođenčadi samo djelomično razvijen, i u ovoj dobnoj skupini se javljaju poteškoće s metabolizmom mnogih lijekova.

Konjugacija

Glukuronidacija je najčešća reakcija druge faze i jedina koja se odvija preko mikrosomalng sustava jetre. Glukuronidi se izlučuju u žuč i eliminiraju putem urina. Konjugiranje stoga pretvara većinu lijekova u topljivije spojeve, koje bubrezi lakše izlučuju. Konjugacijom s aminokiselinama glutaminom ili glicinom nastaju konjugati koji se brzo izlučuju putem urina, ali slabije putem žuči. Starenje ne utječe na glukuronidaciju. Međutim, u novorođenčadi je pretvorba u glukuronide spora, što može uzrokovati ozbiljne neželjene učinke (npr. kao što je slučaj s kloramfenikolom).

Konjugacija se također može postići acetilacijom ili sulfatacijom. Sulfatni esteri su polarni i dobro se izlučuju urinom. Starenje ne utječe na ove procese.

Literatura

  • 1. Patel M, Taskar KS, Zamek-Gliszczynski MJ: Importance of hepatic transporters in clinical disposition of drugs and their metabolites. J Clin Pharmacol 56(Suppl 7):S23–S39, 2016.  doi: 10.1002/jcph.671

  • 2. Pan G: Roles of hepatic drug transporters in drug disposition and liver toxicity. Adv Exp Med Biol1141: 293-340, 2019. doi:10.1007/978-981-13-7647-4_6