Amnezije

Autor: Juebin Huang, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Petra Črnac Žuna, dr. med.

Amnezija je djelomična ili potpuna nesposobnost prisjećanja prošlih događaja. Može biti posljedica traumatske ozljede mozga, degeneracije, metaboličkog poremećaja, epileptičkog napadaja ili psihičkog poremećaja. Dijagnoza se postavlja klinički, ali često uključuje neuropsihologijsko testiranje i neuroradiološku obradu (CT, MR). Liječenje je usmjereno prema uzroku.

Obrada pamćenja uključuje sljedeće:

  • registraciju (primanje novih informacija)

  • kodiranje (stvaranje asocijacija, vremenskih oznaka i druge procese neophodne za dohvaćanje informacija)

  • dohvaćanje

Poremećaji u bilo kojem od ovih koraka mogu dovesti do amnezije. Amnezija je po definiciji posljedica poremećaja funkcija pamćenja, ne poremećaja ostalih funkcija (npr. pažnje, motivacije, rasuđivanja, jezika), koje mogu uzrokovati slične simptome.

Amnezija se može podijeliti na:

  • retrogradnu: amnezija na događaje prije uzročnog događaja

  • anterogradnu: nemogućnost pohranjivanja novih sjećanja nakon uzročnog događaja

  • osjetilno-specifičnu: amnezija na događaje obrađene jednim osjetilom, npr. agnozija

Amnezija može biti:

  • tranzitorna (primjerice, nakon traume mozga)

  • fiksna (primjerice, nakon ozbiljnih poremećaja poput encefalitisa, globalne ishemije ili kardijalnog aresta)

  • progresivna (kao kod degenerativnih demencija, poput Alzheimerove bolesti)

Poremećaji pamćenja najčešće uključuju činjenice (deklarativna memorija), a puno rjeđe vještine (proceduralna memorija).

Etiologija

Amnezija može biti posljedica difuznog moždanog poremećaja, bilateralnih lezija ili multifokalnih ozljeda koje oštećuju centre u moždanim hemisferama odgovorne za pohranu informacija.

Glavni putevi za deklarativnu memoriju nalaze se u medijalnom dijelu parahipokampalnog područja i hipokampusa te u inferomedijalnom dijelu temporalnih režnjeva, orbitalnom korteksu frontalnih režnjeva (bazalni prednji mozak) te u diencefalonu (koji sadrži talamus i hipotalamus). Od navedenih struktura, sljedeće su ključne:

  • hipokampalni girus

  • hipotalamus

  • jezgre bazalnog prednjeg mozga

  • dorzomedijalne talamičke jezgre

Amigdala doprinosu emocionalnoj amplifikaciji pamćenja. Talamičke intralaminarne jezgre i retikularna formacija moždanog debla stimuliraju utiskivanje pamćenja. Obostrano oštećenje mediodorzalne jezgre talamusa izaziva teško oštećenje recentnog pamćenja i sposobnost memoriranja novih podataka.

Amnezija može biti uzrokovana:

Wernicke-Korsakoffovljev sindrom je oblik amnezije koji uključuje Wernickeovu encefalopatiju i Korsakoffljevu psihozu.

Smatra se da posttraumatske amnezije za razdoblje neposredno prije i nakon potresa mozga ili srednje teške / teške traume glave nastaju zbog oštećenja medijalnog dijela temporalnog režnja. Srednje teške ili teške traume glave mogu zahvatiti veća područja odgovorna za pamćenje i prisjećanje, kao i mnogi difuzni moždani poremećaji koji uzrokuju demenciju.

Psihološke smetnje pamćenja (kao što je to slučaj u disocijativnim amnezijama) posljedica su izrazito jake psihološke traume ili stresa.

Poremećaj pamćenja povezan s dobi (benigna staračka zaboravljivost) odnosi se na gubitak pamćenja koji se pojavljuje tijekom normalnog starenja. Pacijenti s benignom staračkom zaboravljivošću postepeno razvijaju zamjetne poteškoće s pamćenjem, isprva pri imenovanju, potom za događaje te katkad za prostorne odnose. Benigna staračka zaboravljivost nema dokazane povezanosti s demencijom, iako se mogu pronaći neke sličnosti.

Amnestički blagi kognitivni poremećaj(Amnestički MCI) može biti prisutan u osoba koje imaju subjektivne teškoće s pamćenjem, postižu lošiji rezultat u objektivnim testovima pamćenja, ali inače imaju netaknutu kogniciju i svakodnevno funkcioniranje. Osobe s amnestičkim MCI-em pod povećanim su rizikom za razvoj Alzheimerove bolesti za razliku od njihovih vršnjaka koji nemaju poteškoće s pamćenjem.

Dijagnoza

  • Testiranje uz krevet bolesnika

Jednostavni testovi uz krevet bolesnika (npr. prisjećanje triju predmeta, pronalaženje predmeta ranije skrivenih u sobi) i formalni neuropsihologijski testovi (testovi ponavljanja liste riječi kao što su California Verbal Learning Test i Buschke Selective Reminding Test) mogu pomoći u procjeni gubitka verbalnog pamćenja. Procjena gubitka neverbalnog pamćenja je puno teža ali može uključivati prisjećanje vizualnih sadržaja ili niza nijansi.

Klinički nalaz obično ukazuje na mogući uzrok i potrebne dijagnostičke testove.

Liječenje

  • Liječenje je usmjereno prema uzroku.

Potrebno je liječiti svaki organski ili psihijatrijski poremećaj koji je u podlozi amnezije. Ipak, neki od pacijenata s akutnom amnezijom oporave se spontano. Neke poremećaje koji uzrokuju amneziju (npr. Alzheimerova bolest, Korsakoffljeva psihoza, herpes encefalitis) moguće je liječiti, međutim, liječenje osnovnog poremećaja može ali i ne mora umanjiti amneziju.

Kolinergički lijekovi (npr. donepezil) mogu malo i privremeno poboljšati pamćenje kod pacijenata s Alzheimerovom bolesti; a često se pokušavaju primijeniti i kod drugih vrsta demencije. Inače, ne postoje specifične mjere koje bi mogle ubrzati oporavak i poboljšati ishod bolesti.

Ključne točke

  • Amnezije mogu imati različite uzroke, uključujući traumatsku ozljedu mozga, degenerativne bolesti mozga poput demencije, metaboličke poremećaje, epileptičke napadaje i psihološku traumu ili stres.

  • Dijagnoza amnezije postavlja se klinički pomoću testova uz krevet bolesnika (npr. prisjećanje triju predmeta) ili formalnim neuropsihologijskim testovima (npr. testovi ponavljanja liste riječi).

  • Potrebno je liječiti uzrok amnezije.

Politika privatnosti