Kaheksija je odraz opsežnog gubitka masnog tkiva i skeletnih mišića. Javlja se u nizu stanja, a skoro uvijek prati uznapredovale maligne bolesti. Neki karcinomi, posebno gušterače i želuca, izazivaju izrazitu kaheksiju. Oboljeli pacijenti mogu izgubiti 10 do 20% tjelesne težine. Muškarci imaju tendenciju da dožive teži oblik kaheksije kao posljedicu raka nego žene. Ni veličina tumora ni opseg metastatske bolesti ne predviđaju stupanj kaheksije. Kaheksija je povezana i sa slabijim odgovorom na kemoterapiju (vidi također Pregled terapije raka), slabijom mogućnosti funkcioniranja u svakodnevnom životu i povećanim mortalitetom..
Primarni uzrok kaheksije nije anoreksija ili smanjen kalorijski unos. Umjesto toga, ovo kompleksno metaboličko stanje uključuje povećani katabolizam tkiva; smanjenu sintezu, a povećanu razgradnju proteina. Stanje posreduju određeni citokini, posebno TNF–α, IL– 1b i IL–6, koje luče kako maligne, tako i domaćinove stanice u tkivnoj masi. Adenozin trifosfat (ATP)–ubikvitin-proteaza signalni put igra također ulogu.
Kaheksiju se lako prepoznaje, u prvom redu po gubitku tjelesne mase, što je osobito vidljivo na licu, po smanjenju mase temporalnih mišića (Hipokratovo lice). Manjak potkožnog masnog tkiva pogoduje nastanku ozljeda iznad koštanih izbočina.
Liječenje
Liječenje kaheksije u raku
Temelji se na liječenju osnovne bolesti. Ako se rak uspije kontrolirati ili čak izliječiti, bez obzira na terapijski pristup, kaheksija se povlači.
Adekvatna prehrana za pacijentovu dob, veličinu i razinu aktivnosti trebala bi biti cilj; često se daje dodatni kalorijski dodatak. Dobitak težine je obično minimalan, a vjerojatno će se sastojati od masnog tkiva, a ne mišića. Ni funkcija ni prognoza se ne poboljšavaju. Prema tome, većini kahektičnih bolesnika s rakom se ne savjetuje visokokalorična nadoknada. Parenteralna prehrana nije indicirana, osim u okolnostima kad nije moguć peroralni unos.
Drugi terapijski pristupi ponekad ublažavaju kaheksiju i poboljšavaju funkcije. Tako kortikosteroidi podižu apetit i raspoloženje, ali nemaju učinka na tjelesnu težinu. I kanabinoidi (marihuana, dronabinol) poboljšavaju tek, ali bez učinka na tjelesnu težinu. Progestageni, poput megestrola, 40 mg oralno 2 ili 3 puta na dan, mogu međutim popraviti i apetit i tjelesnu masu. Još se istražuju lijekovi koji utječu na stvaranje i na učinke citokina. Ponekad se daju androgeni steroidi, ali oni mogu nepovoljno utjecati na funkciju jetre i potencijalno ubrzati rast nekih vrsta raka kao što je rak prostate.