Karcinom usne šupljine se odnosi na karcinome koji nastaju od granice vermiliona usana pa sve do spoja tvrdog i mekog nepca ili stražnje trećine jezika. Više od 95% oboljelih od karcinoma pločastog epitela usne šupljine kozumira duhana, pije alkohol, ili oboje. Rane, izlječive promjene su uglavnom asimptomatične; prema tome, sprečavanje smrtnog ishoda zahtijeva rano otkrivanje probirom. Liječenje se provodi s operacijom, zračenjem, ili oba modaliteta, iako kirurgija igra veću ulogu u liječenju većine karcinoma usne šupljine. Ukupna stopa petogodišnjeg preživljenja (sva sijela i stadiju kombinaciji) je > 50%.
(Vidi također Opće spoznaje o tumorima glave i vrata)
Karcinom pločastih stanica usne šupljine pogađa godišnje oko 30.000 Amerikanaca. U SAD–u, 3% karcinoma u muškaraca i 2% karcinoma u žena predstavljaju karcinomi pločastih stanica usne šupljine, od kojih se većina pojavljuje nakon 50. godine života. Kao i kod većine sijela u području glave i vrata, karcinom pločastih stanica je najčešći karcinom usne šupljine.
Glavni faktori rizika za karcinom pločastih stanica usne šupljine su
rizik se dramatično povećava kad je uživanje alkohola veće od 180 g žestokog pića ili vina ili 350 g piva/dan. Smatra se kako kombinacija teškog pušenja i uživanja alkohola u žena povećava opastnost 100 puta, a u muškaraca 38 puta.
Karcinom pločastih stanica jezika također može nastati radi bilo koje kronične iritacije, kao što su zubni karijes, prekomjerno korištenje vodice za ispiranje usta, duhana za žvakanje ili uporabu betela. Oralni humani papiloma virus (HPV), u pravilu se stječu putem oralno-genitalnog kontakta, može imati ulogu u etiologiji nekih karcinoma usne šupljine; međutim, uloga HPV nije tako jasno definirana u karcinomu usne šupljine kao što je u karcinomu orofarinksa.
Oko 40% karcinoma pločastih stanica usne šupljine započinje u dnu usne šupljine ili na lateralnim i ventralnim površinama jezika. Oko 38% svih karcinoma pločastih stanica usne šupljine se pojavljuje na donjoj usnici; naime radi se fotoeksponiranom području
Simptomi i znakovi
Promjene u usnoj šupljini su asimptomatske u početku, naglašavajući potrebu za probirom. Većina stomatologa pažljivo treba pregledati usnu šupljinu i orofarinks tijekom rutinske njege i može napraviti biopsiju četkicom (citobris) suspektnih područja. Lezije se mogu javiti u obliku eritroplakije ili leukoplakije, a mogu biti egzofitične ili ulcerirane. Karcinomi su često indurirani s tvrdim i uzdignutim rubom. Kod većih lezija javlja se bol, dizartrija i disfagija.
Manifestacije planocelularnog karcinoma usne šupljine
Dijagnoza
Sve sumnjive lezije potrebno je bioptirati. Sukladno odluci kirurga može se učiniti incizijska ili brush biopsija. Direktna laringoskopija i ezofagoskopija rade se svim bolesnicima s rakom usne šupljine kako bi se isključilo istodobno postojanje drugog primarnog karcinoma. Uz CT glave i vrata kod bolesnika se obično radi i RTG prsnih organa. Kod bolesnika s karcinomom usne šupljine, kao i kod većine ostalih sijela tumora glave i vrata, PET CT zauzima sve značajniju ulogu u procjeni stupnja proširenosti bolesti.
Stupnjevanje karcinoma glave i vrataStadij | Tumor (maksimalna dubina) | Metastaze u regionalne limfne čvorove† | Udaljena metastaza‡ |
|---|
TNM klasifikacija: T1= tumor ≤ 2 cm u promjeru; T2 = tumor je 2-4 cm u promjeru ili zahvaća 2 podjedinice određenog sijela; T3= tumor > 4 cm u promjeru ili zahvaća 3 podjedinice određenog sijela; T4 = tumor zahvaća određene strukture (T4a= umjereno uznapredovala lokalna bolest i T4b= vrlo uznapredovala lokalna bolest) |
†N0 = bez čvorova; N1 = jedan čvor ≤ 3 cm; N2 = čvor između 3 i 6 cm ili više čvorova; N3 = čvor > 6 cm |
‡M0 = bez metastaza; M1 = metastaze su prisutne |
I | T1 | N0 | M0 |
II | T2 | N0 | M0 |
III | T3 ili | N0 | M0 |
| T1-3 | N1 | M0 |
IVA | T1-3 | N2 | M0 |
| T4a | N0-2 | M0 |
IVB | T4b | Bilo koji N | M0 |
| Bilo koji T | N3 | M0 |
IVc | Bilo koji T | Bilo koji N | M1 |
Prognoza
Ako je karcinom jezika lokaliziran (bez zahvaćanja limfnih čvorova), petogodišnje preživljenje je > 75%. Za lokalizirani karcinom dna usne šupljine petogodišnje preživljenje je 75%. Metastaza u limfnom čvoru vrata smanjuje stopu preživljavanja za oko pola. Metastaze se prvenstveno nalaze u regionalnim limfnim čvorovima vrata, a kasnije se mogu naći i u plućima.
Za karcinome donje usne petogodišnje preživljenje je 90%, a metastaze su rijetke. Karcinomi gornje usne ponašaju se agresivnije i učestalije metastaziraju.
Liječenje
Za većinu karcinoma usne šupljine kirurgija je prvi izbor liječenja. Radioterapija ili kemoradioterapija indicirana je postoperativno kod uznapredovalih stadija bolesti ili kod bolesti sa značajkama visokog rizika. (Vidjeti također sažetak National Cancer Institute-a: Lip and Oral Cavity Cancer Treatment.)
Selektivna disekcija vrata indicirana je ukoliko je rizik za pojavu metastatskog čvora veći od 15 do 20%. Disekcije vrata indicirane su za T2 lezije (najveći promjer 2 do 4 cm) i većinu T1 lezija s dubinom invazije ≥ 4 mm, iako oko navedenoga ne postoji čvrsti konsenzus.
Primjerena kirurška rekonstrukcija je ključna u smanjenju postoperativne disfunkcije usne šupljine. Rekonstruktivni postupci mogu uključivati lokalne, regionalne i slobodne režnjeve. Nakon opsežnih kirurških zahvata često je potrebna rehabilitacija govora i gutanja.
Radioterapija je alternativni modalitet liječenja. Kemoterapija se ne koristi rutinski kao primarni oblik liječenja, ali se preporučuje zajedno s radioterapijom kao adjuvantno liječenje u bolesnika s lokoregionalno uznapredovalom bolesti.
Karcinomi pločastih stanica usne liječe se kirurškom ekscizijom i primarnom rekonstrukcijom kako bi se povećala postoperativna funkcija. Ukoliko je veća površina usne zahvaćena premalignom promjenom, može se načiniti površinska kirurška resekcija ili resekcija uporabom lasera. Moguća je primjena Mohsove kirurgije. Preporučuje se postopertivno nanošenje krema odgovarajućeg faktora zaštite od sunčevih zraka.
Ključne poruke
Glavni čimbenici rizika za razvoj karcinoma pločastih stanica usne šupljine su pušenje i uživanje alkohola.
Karcinom usne šupljine može u začetku bolesti biti bez simptoma. Stoga je za rano otkrivanje bolesti važan oralni probir uz sudjelovanje stomatologa.
Potrebno je učiniti direktnu laringoskopiju i ezofagoskopiju kako bi isključili istodobno postojanje drugog primarnog karcinoma.
Nakon potvrđene dijagnoze učiniti CT glave i vrata, RTG prsnih organa ili PET CT.
Liječenje je obično operativno.
Više informacija