Makrolidi su bakteriostatski antibiotici; by inhibiraju sintezu proteina vezući se za 50S podjedinicu bakterijskog ribosoma.
Farmakokinetika
Makrolidi imaju relativno slabu oralnu apsorpciju. Fidaksomicin se minimalno apsorbira i ima samo lokalnu aktivnost u gastrointestinalnom sustavu. Hrana ima sljedeće učinke na apsorpciju makrolida:
Makrolidi se široko distribuiraju u tjelesnim tekućinama, izuzev cerebrospinalnog likvora, a koncentriraju se u fagocitima. Izlučuju se uglavnom putem žuči.
Indikacije
Indikacije za primjenu nakrolida
Makrolidi djeluju na:
Bacteroides fragilis je rezistentan. Klaritromicin i azitromicin imaju aktivnost protiv Haemophilus influenzae i aktivnost protiv Mycobacterium avium complex.
Makrolidi se shvaćaju lijekom izbora za liječenje streptokoknih infekcija grupom A i pneumokoknih infekcija kada se ne mogu koristiti penicilini. Međutim, pneumokoki smanjene osjetljivosti na penicilin su često otporni na makrolide, a u nekim područjima je do 20% S. pyogenes otporno na makrolide. Budući da su djelotvorni protiv atipičnih respiratornih patogena, često se empirijski primjenjuju za infekcije donjeg dišnog sustava, ali je obično nužna primjena još jednog lijeka da se pokriju pneumokoki rezistentni na makrolide. Makrolidi imaju različitu kliničku primjenu (vidi tablicu Klinička primjena makrolida) Ne koriste se u liječenju meningitisa.
Fidaksomicin ima minimalnu ili nikakvu aktivnost protiv gram-negativnih bakterija, ali je baktericidan za Clostridioides difficile (prethodno Clostridium difficile).
Klinička primjena makrolida
Kontraindikacije
Kontraindikacije za primjenu makrolida
Makrolidi su kontraindicirani u bolesnika koji su ranije imali alergijsku reakciju na njih.
Istodobna primjena makrolida s astemizolom, cisapridom, pimozidom ili terfenadinom je kontraindicirana zbog potencijalno fatalnih kardijalnih aritmija (produljenje QT intervala, ventrikularna tahikardija, ventrikularna fibrilacija, torsades de pointes) koje se mogu javiti kada se klaritromicin ili eritromicin daju uz navedene lijekove. Navedeni efekt se najvjerojatnije javlja zbog inhibicije metabolizma tih lijekova eritromicinom i klaritromicinom.
Korekcija QT intervala (EKG)
Uporaba tijekom trudnoće i dojenja
Ispitivanja na životinjama nisu pokazala rizik za fetus pri primjeni eritromicina ili azitromicina. Viša stopa kardiovaskularnih anomalija uočena je nakon primjene eritromicina tijekom rane trudnoće nego nakon primjene penicilina; međutim, u drugim studijama ovaj povećani rizik nije uočen. Obzirom da je uporaba eritromicina raširenija od uporabe azitromicina, njegova se primjena smatra sigurnijom.
Ispitivanja klaritromicina na životinjama pokazuju određeni rizik. Klaritromicin se ne smije primjenjivati kod trudnica, osim u slučajevima kada ne postoji alternativna terapija.
Eritromicin se može uzimati tijekom dojenja. Sigurnost primjene ostalih makrolida tijekom dojenja nije poznata.
Nuspojave
Neželjeni učinci makrolida
Glavne nuspojave su:
-
Probavne smetnje (uglavnom pri primjeni eritromicina)
-
Produljenje QT-intervala izazvano eritromicinom
-
Inhibicija metabolizma u jetri što dovodi do mnogobrojnih interakcija lijekova
Eritromicin obično uzrokuje probavne tegobe ovisne o dozi, uključujući mučninu, povraćanje, abdominalne grčeve i proljev; ove smetnje su manje izražene pri primjeni klaritromicina i azitromicina. Uzimanje lijeka s hranom može smanjiti probavne smetnje. Eritromicin može uzrokovati tinitus ovisan o dozi, vrtoglavicu i reverzibilni gubitak sluha. Kolestatska žutica se najčešće javlja pri primjeni eritromicin estolata. Žutica se obično javlja 10 dana nakon primjene, primarno u odraslih bolesnika, ali se može pojaviti i ranije ako je lijek već prethodno korišten. Eritromicin se ne daje intamuskularno jer uzrokuje jaku bol; kada se daje intravenski može prouzročiti flebitis ili bol. Reakcije preosjetljivosti su rijetke.
Eritromicin produžuje QT interval i stvara sklonost ventrikularnoj tahiaritmiji, posebno u žena i bolesnika koji već imaju produžen QT interval ili elektrolitni disbalans te u onih koji uzimaju dodatni lijek koji može produžiti QT interval.
Klaritromicin i azitromicin također mogu uzrokovati produljenje QT intervala, ali je manje vjerojatno da će izazvati aritmije.
Doziranje
Literatura
Pri primjeni azitromicina nije potrebna prilagodba doze u bolesnika s bubrežnom insuficijencijom.
Eritromicin, te u određenoj mjeri klaritromicin, interferiraju s brojnim lijekovima jer inhibiraju metabolizam u jetri putem P-450 (CYP450) sustava citokroma. Azitromicin će najmanje interferirati s drugim lijekovima.
Interakcije mogu nastupiti kad se eritromicin ili klaritromicin uzimaju u kombinaciji sa sljedećim lijekovima:
-
Varfarin: daljnje povećanje protrombinskog vremena/internacionalnog normaliziranog omjera (PT/INR)
-
Lovastatin i simvastatin: rabdomioliza
-
Midazolam i triazolam: somnolencija
-
Teofilin: mučnina, povraćanje i konvulzije
-
Takrolimus, ciklosporin i ergot alkaloidi: povišene razine ovih lijekova u serumu