Puna krv može poboljšati oksifornu sposobnost, popuniti volumen i nadoknaditi čimbenike zgrušavanja pa je ranije preporučivana kod masivnih krvarenja. Kako je međutim nadoknada pojedinih sastojaka jednako učinkovita i predstavlja efikasniju uporabu donirane krvi, puna se krv daje sve manje, a u SAD je općenito nedostupna.
Crvene krvne stanice
Koncentrati eritrocita obično su komponenta izbora s kojom se povećava sniženi hemoglobin. Indikacije ovise o bolesniku. Prijenos O2 je zadovoljavajući već pri razinama Hb od 7 g/dL (70 g/L) u inače zdravih osoba, no transfuzija može biti neophodna i pri višim razinama u bolesnika sa smanjenom kardiopulmonalnom rezervom ili aktualnim krvarenjem. Jedna doza E povećava prosječnoj odrasloj osobi Hb za 1 g/dL (10 g/L), a hematokrit (Hct) za oko 3% iznad pretransfuzijskih vrijednosti. Ako je potrebno samo punjenje volumena, daju se druge tekućine, same ili zajedno s krvlju. Bolesnicima s protutijelima na više krvnih grupa ili na vrlo česte E antigene daju se eritrociti s rijetkim fenotipskim antigenima; oni su obično zamrznuti za skladištenje.
Oprani E nemaju gotovo ni traga plazme i oslobođeni su većine leukocita i trombocita. Daju se bolesnicima s teškim reakcijama na plazmu (npr. žestoke alergije, paroksizmalna noćna hemoglobinurija ili IgA imunizacija). Za IgA imunizirane bolesnike najbolja je krv darivatelja s manjkom IgA.
Pripravci E oslobođeni od leukocita (leukoreducirani) pripremaju se pomoću posebnih filtera koji zadržavaju ≥ 99.99% leukocita. Indicirani su za bolesnike koji su već imali nehemolitičke febrilne transfuzijske reakcije, za eksanguinotransfuzije, za bolesnike kojima se ne može pribaviti citomegalovirus-negativna krv, a vjerojatno i za sprječavanje humani leukocitni antigen (HLA) aloiumunizacijeda se spriječi refrakternost na transfuzije trombocita (neuspjeh da se postigne ciljna vrijednost trombocita nakon transfuzije trombocita).
Svježe smrznuta plazma
Svježe smrznuta plazma (SSP) je nekoncentrirani izvor svih čimbenika zgrušavanja, bez Tr. Indicirana je za krvarenja zbog nedostatka faktora zgrušavanja čija je specifična nadoknada nedostupna zbog složenih nedostataka tih čimbenika (npr. masivne transfuzije, diseminirana intravaskularna koagulacija [DIK], zatajenje jetre). FFP se koristi za hitno poništenje varfarina samo kada koncentrat protrombinskog kompleksa (PCC je prvi izbor) nije dostupan. FFP je neučinkovit u liječenju krvarenja zbog izravnih inhibitora faktora Xa. Osim toga, SSP može nadopuniti E kad nema dovoljno krvi za neonatalnu eksanguinotransfuziju. SSP se ne smije korisititi samo za ekspanziju volumena ili korekciju blage do umjerene koagulopatije prije kirurških zahvata.
Plazma inaktivirana patogenima dobivena tretmanom metodom deterdženta otapala dostupna je kako bi se izbjegao prijenos gotovo svih patogena. Tijekom pandemije COVID-19 (SARS-CoV-2), rekonvalescentna plazma koju je donirala osoba koja se u potpunosti oporavila od ove infekcije korištena je kao opcija za liječenje COVID-19 s promjenjivim uspjehom. Rekonvalescentna plazma korištena je u prošlosti tijekom epidemija ebole i gripe H1N1.
Krioprecipitat
Krioprecipitat je koncentrat pripremljen od svježe smrznute plazme. Svaki koncentrat obično sadrži oko 80 jedinica FVIII i VWF i oko 250 mg fibrinogena. Sadrži i ADAMTS13 (enzim čiji je nedostatak prisutan u kongenitalnoj trombocitnoj trombocitopeničnoj purpuri) i faktor XIII. Iako se izvorno davao za liječenje hemofilije i von Willebrandove bolesti, krioprecipitat se danas koristi kao izvor fibrinogena za akutnu DIK s krvarenjem, za uremijska krvarenja, u kardiotorakalnoj kirurgiji (fibrinsko ljepilo), u opstretičkim hitnoćama, kao što su abrupcija placente i HELLP sindrom (eng. hemolysis, elevated liver enzymes, and low platelet count), te za rijedak nedostatak faktora XIII. Općenito se ne smije koristiti za druge indikacije. Sada je dostupan skupni krioprecipitat inaktiviran patogenom koji se može koristiti kao izvor fibrinogena. Prednost mu je što se može otopiti i čuvati na sobnoj temperaturi do 5 dana za razliku od standardnog krioprecipitata koji se mora otopiti od -18°C i iskoristiti unutar 4 sata.
Bijele krvne stanice
Granulociti se mogu transfudirati kad sepsa nastane u bolesnika s dubokom perzistentnom neutropenijom (neutrofili < 500/mcL [0.5 × 109/L]) koji je bez odgovora na antibiotike. Granulocite valja dati unutar 24 sata od prikupljanja pa se prije infuzije često ne stigne provesti testiranje na HIV, hepatitis, HTLV i sifilis. U svjetlu napretka u antibiotskoj terapiji i dostupnosti lijekova koji potiču stvaranje granulocita koje je potisnuto kemoterapijom, pripravci granulocita se danas rijetko ordiniraju.
Imunoglobulini
Rh imuni globulin (RhIg), koji se daje intramuskularno ili intravenski sprječava razvoj majčinih Rh protutijela koji mogu nastati zbog fetomaternalnog krvarenja. Standarnu IM dozu RhIg (300 mcg) treba dati Rh- negativnoj ženi odmah nakon pobačaja ili poroda (živog ili mrtvog čeda), osim ako je dijete Rho(D) i Du negativno ili majčin serum već sadrži anti-Rho(D) protutijela. Pri fetomaternalnim krvarenjima >30 ml potrebne su više doze. Procjena ovog krvarenja počinje s probirnim testom rozete, na koji se u slučaju pozitivnosti nadovezuje jedna kvantitativna pretraga (npr. Kleihauer–Betke).
RhIg se također koristi za liječenje imune trombocitopenije (ITP), a u tom slučaju se daje IV.
Ostali imunoglobulini dostupni su za postekspozicijsku profilaksu pacijenata koji su bili izloženi brojnom infektivnim bolestima: CMV, hepatitis A, hepatitis B, ospice, bjesnoća, respiratorni sincicijski virus, rubeola, tetanus, boginje i vodene kozice (o upotrebi, vidjeti pod određenom bolešću).
Trombociti
Koncentrati trombocita koriste se:
-
Da se spriječi krvarenja u asimptomatskoj teškoj trombocitopeniji (broj trombocita < 10,000/mcL (<10 × 109/L))
-
Za krvarenje kod pacijenata s manje teškom trombocitopenijom < 50,000/mcL (< 50 × 109/L))
-
Za krvarenje bolesnika s disfunkcijom trombocita zbog antitrombocitnih lijekova, ali s normalnim brojem trombocita
-
Za pacijente koji su primali masivnu transfuziju koja uzrokuje dilucijsku trombocitopeniju
Koncentrati trombocita se također ponekad koriste prije invazivne kirurgije, osobito s ekstrakorporalnom cirkulacijom u trajanju > 2 sata (što često čini trombocite disfunkcionalnima). Jedna jedinica koncentrata trombocita podiže broj trombocita za oko 10,000/mcL i adekvatna hemostaza se postiže s brojem trombocita oko 10,000/mcL (10 × 109/L) u pacijenata bez kompliciranih stanja i s oko 50,000/mcL (50 × 109/L) za one koji idu na operaciju. Stoga se koncentrati trombocita dobivaju iz 4 do 5 jedinica pune krvi.
Koncentrati trombocita se sve više priređuju pomoću automatskih uređaja koji odvajaju trombocite (ili druge stanice) i vraćaju nepotrebne komponente (npr. E, plazmu) darivatelju. Ova procedura koja se zove trombofereza osigurava dovoljno trombocita iz jedne donacije (ekvivalentno 4 do 5 jedinice trombocita pune krvi) za transfuziju u odraslih jer umanjuje infektivni i imunogeni rizik te se preferira naspram multiplih darivatelja u određenim stanjima.
Neki bolesnici slabo odgovaraju na transfuzije Tr, vjerojatno zbog zarobljavanja u slezeni, potrošnje trombocita zbog DIK ili zbog razgradnje posredovane HLA ili Tr aloimunizacijom. Ako su pacijenti refraktorni na transfuziju, testiraju se za aloimunizaciju ukoliko je moguće. Takve osobe povoljnije reagiraju na koncentrat Tr dobiven od više nasumičnih darivatelja (veća vjerojatnost kompatibilnosti barem nekih sastavnica), na Tr članova obitelji ili na AB0 i HLA podudarne Tr. Aloimunizacija se može ublažiti transfuzijom E oslobođenih od L i koncentrata Tr oslobođenih od L.
Trombociti inaktivirani patogenom, inaktivirani pomoću kemikalije (amotosalen), također su dostupni za kliničku upotrebu.
Ostali proizvodi
Ozračeni krvni derivati daju se za prevenciju bolesti presatka protiv domaćina u rizičnih pacijenata.
Pokušalo se više puta razviti nadomjestke krvi koristeći interne kemikalije (npr. perfluorokarboni) ili otopine hemoglobina kojima bi se prenosio i dostavio kisik u tkiva. Iako su ti nadomjestci hemoglobina imali obećavajuću sposobnost isporuke kisika tkivima u hitnim slučajevima, nekoliko kliničkih ispitivanja nije uspjelo zbog povećane smrtnosti i teških štetnih kardiovaskularnih toksičnosti (npr. hipotenzija). U tijeku su pokušaji regeneracije Tr i E iz različitih izvora matičnih stanica.
Hematopoetske matične stanice autolognih ili alogenskih darivatelja mogu se transfudirati kao način uspostavljanja hematopoetske funkcije (posebno imunološke funkcije) u pacijenata koji su podvrgnuti mijeloablativnoj ili mijelotoksičnoj terapiji.