Limfangioleiomiomatoza (LAM) je polagan nemaligni rast glatkih mišićnih stanica u plućima, krvnim i limfnim žilama pluća i pleuri. Bolest je rijetka i viđa se isključivo kod mladih žena. Simptomi su dispneja, kašalj, bol u prsima i hemoptiza; spontani pneumotoraks je čest. Na dijagnozu se posumnja na temelju simptoma i nalaza RTG snimaka pluća, a potvrđuje je CT visoke rezolucije. Prognoza je neizvjesna, ali bolest napreduje polako pa s godinama dovodi do respiratorne insuficijencije i smrti. Terapija je sirolimus ili transplantacija pluća.

Limfangioleiomiomatoza (LAM) je rijetka bolest koja obično pogađa žene u dobi između 20 i 40 godina. Žene bijele rase imaju najveći rizik. LAM pogađa < 1 na milijun žena. Za bolest je karakteristična nemaligna proliferacija atipičnih glatkomišićnih stanica kroz čitav prsni koš, uključujući parenhim pluća, krvne žile, limfne žile i pleuru, što dovodi do narušavanja plućne arhitektonike, buloznog emfizema i progresivnog propadanja plućne funkcije.

Bolest obično nastaje spontano, ali LAM ima mnogo sličnosti s promjenama na plućima kod tuberozne skleroze (TS); kako se LAM javlja kod nekih bolesnica s TS-om, neki smatraju da je to abortivni oblik (forme fruste) TS-a. Mutacije na genu za kompleks-2 tuberozne skleroze (TSC-2), tj. na genu za protein tuberin, opisane su i kod LAM stanica i angiomiolipoma (benigni bubrežni hamartomi građeni od glatkih mišića, krvnih žila i masnog tkiva). Angiomiolipomi se javljaju u do 50% bolesnika s LAM-om. Ova zapažanja upućuju na 1 od 2 mogućnosti:

• somatski mozaicizam za mutacije TSC-2 u plućima i bubrezima, što dovodi do stvaranja žarišta bolesti koja prekrivaju zdrave osnovne stanice unutar tih tkiva (iako se može očekivati više izoliranih žarišta bolesti)

• LAM predstavlja diseminaciju angiomiolipomatoznog tkiva (niskodiferenciranog) u pluća, koje možda potječe iz uterusa, a širi se limfnim sustavom

Na limfangioleiomiomatozu se sumnja kada se u mladih, dispnoičnih žena na RTG-u pluća nađu intersticijske promjene s normalnim ili povećanim plućnim volumenima, spontani pneumotoraks i/ili hilozni izljev. Limfangioleiomiomiomatoza se često pogrešno dijagnosticira kao intersticijska bolest pluća. HRCT se radi svim pacijentima za koje se sumnja da imaju ovu bolest; brojne male ciste, difuzne distribucije općenito su patognomoničnan nalaz za LAM.

Ova slika prikazuje difuzne ciste u oba plućna krila kod pacijenta s limfangioleiomiomatozom.

Sliku je ljubazno ustupio Joyce Lee, MD, MAS.

Preporučuje se testiranje seruma na VEGF-D (faktor rasta vaskularnog endotela D). Serumska razina VEGF-D povišena je u većine žena s LAM-om, a normalna u žena s drugim oblicima cistične bolesti pluća. Povišena razina može potvrditi LAM, ali normalna razina ne isključuje dijagnozu (1).

Biopsija (kirurška) je indicirana samo kada nalazi HRCT-a i VEGF-D testa nemaju dijagnostičku vrijednost. Patološka proliferacija glatkih mišićnih stanica (LAM stanice) i cistične promjene u histološkom preparatu potvrđuju dijagnozu.

Testovi za ispitivanje plućne funkcije podupiru dijagnozu i posebno su korisni za praćenje. Tipični nalazi su opstruktivni ili kombinirani (opstruktivno/restriktivni) poremećaj ventilacije. Pluća su obično u hiperinflaciji s povećanim totalnim kapacitetom pluća (TLC) i torakalnim zračnim volumenom. Obično je zrak zarobljen (povećanje rezidualnog volumena [RV] i omjera RV/TLC). PaO2 i difuzijski kapacitet za ugljični monoksid (DLCO) obično su smanjeni. Većina bolesnika slabo podnosi fizičko opterećenje (napor).

• sirolimus

• transplantacija pluća

Standardna terapija za limfangioleiomiomatozu je transplantacija pluća, ali je u presatku moguć recidiv.

Nedavni podaci ukazuju na to da sirolimus (inhibitor mTOR) može pomoći stabilizirati ili usporiti pad plućne funkcije kod bolesnika s umjerenim oštećenjem pluća (forsirani ekspiratorni volumen u 1 sekundi [FEV1] < 70% očekivanog). Liječenje sirolimusom preporučuje se bolesnicima s abnormalnom funkcijom pluća ili onima čija funkcija pluća opada. Alternativne terapije, kao što su hormonska manipulacija progestinom (progesteronom), tamoksifen i oforektomija uglavnom su nedjelotvorne pa se ne preporučuju.

Pneumotoraks se teže rješava jer često recidivira, bude bilateralan, a slabije odgovara na standardne terapijske postupke. Recidivirajući pneumtoraks zahtijeva abraziju pleure, pleurodezu izazvanu primjenom talka (talkažu) ili kemijsku pleurodezu, odnosno pleurektomiju. Ako su angiomiolipomi > 4 cm treba razmotriti embolizaciju kako bi se spriječilo krvarenje.

Putovanje zrakoplovom većina pacijenata dobro podnosi.

• Limfangioleiomiomatoza (LAM) može oponašati intersticijsku bolest pluća, ali zapravo se radi o rijetkom, sporo progresivnom rastu glatkomišićnih stanica u različitim organima.

• Na ovu se bolest sumnja kada se u mladih, dispnoičnih žena na RTG-u pluća nađu intersticijske promjene s normalnim ili povećanim plućnim volumenima, spontani pneumotoraks i/ili hilozni izljev.

• Napravite CT visoke rezolucije i, ako rezultati nemaju dijagnostičku vrijednost, biopsiju.

• Razmotrite liječenje sirolimusom za LAM kod kojeg je plućna funkcija abnormalna ili progresivno opada.