Multipla endokrina neoplazija tipa 2B (MEN 2B) je autosomno dominantni sindrom karakteriziran medularnim karcinomom štitnjače, feokromocitomom, multiplim neuromima sluznice i ganglioneuromima crijeva, a često i marfanoidnim habitusom i drugim abnormalnostima. Klinička slika ovisi o zahvaćenim žlijezdama i razlikuje se u svakom pojedinom slučaju. Dijagnostika i liječenje slični su kao kod MEN 2A.
(Vidjeti također Pregled multiple endokrine neoplazije.)
Devedeset pet posto slučajeva MEN 2B nastaje posljedično mutaciji proteina RET koja je uzrokovana zamjenom jedne aminokiseline u strukturi. Kao i u MEN 2A i obiteljskom medularnom karcinomu štitnjače, ova mutacija rezultira aktivacijom staničnih procesa posredovanih protoonkogenom RET. U više od 50 % slučajeva radi se o de novo mutacijama, iz čega proizlazi kako je uglavnom riječ o sporadičnim slučajevima.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi odražavaju prisutne žljezdane abnormalnosti (vidjeti tablicu Stanja povezana sa sindromima multiple endokrine neoplazije). Oko 50 % bolesnika prezentira se potpunim oblikom sindroma s neuromima sluznice, feokromocitomima i medularnim karcinomom štitnjače (MTC). Manje od 10 % ima samo neurome i feokromocitome, dok ostali imaju neurome i medularni karcinom štitnjače, bez feokromocitoma.
Neurom sluznice
Neuromi sluznice mogu izgledati kao male sjajne kvržice na jeziku.
© Springer Science+Business Media
Neuromi sluznica često su prvi znak i nalaze se u gotovo svih bolesnika. Izgledaju kao male sjajne kvržice na usnama, jeziku i sluznici usta.
Neuromi se često javljaju i na očnim kapcima, spojnici i rožnici. Karakteristični su zadebljani kapci i hipertrofične usne.
Obično se javljaju i probavne promjene zbog poremećenog motiliteta (zatvor, proljev, ponekad i megakolon), koje se pripisuju difuznoj intestinalnoj ganglioneuromatozi.
Bolesnici gotovo uvijek imaju marfanoidni habitus. Skeletne abnormalnosti su česte, uključujući deformacije kralježnice (lordozu, kifozu, skoliozu), epifiziolizu glave femura, dolihocefaliju (dugu lubanju, koja se naziva i skafocefalija) te spušteno ili izvrnuto stopalo.
MTC i feokromocitom nalikuju odgovarajućim poremećajima u sindromu MEN 2A; oba imaju sklonost obostranosti i multicentričnosti. Medularni karcinom štitnjače je, osim toga, u MEN 2B osobito agresivan i javlja se već u male djece.
Premda se neuromi, konfiguracija lica i probavne tegobe javljaju rano, sindrom se većinom ne prepozna do pojave medularnog karcinoma štitnjače ili feokromocitoma u kasnijem životu.
Dijagnoza
Na MEN 2B valja posumnjati pri obiteljskoj anamnezi MEN 2B, feokromocitoma, brojnih neuroma sluznica ili medularnog karcinoma štitnjače. Genetsko testiranje vrlo je precizno u utvrđivanju prisutnosti poremećaja. Genetsko testiranje također se koristi za probir asimptomatskih članova obitelji bolesnika s MEN 2B, kao i u MEN 2A.
Sumnja na feokromocitom postavlja se klinički, a potvrđuje mjerenjem koncentracije slobodnih metanefrina u plazmi i katekolamina u urinu. Treba provesti laboratorijsku obradu na medularni karcinom štitnjače mjerenjem serumskog kalcitonina. MR ili CT koriste se za lokalizaciju feokromocitoma i MTC-a.
Liječenje
Totalna tireoidektomija indicirana je odmah po postavljanju dijagnoze. Prethodno valja ukloniti eventualni feokromocitom.
Nositeljima patološkog gena treba učiniti profilaktičku tireoidektomiju u dojenačkoj dobi ili u ranom djetinjstvu.
Ključne točke
-
MEN 2B ima mutaciju istog gena kao MEN 2A i očituje se slično, osim odsutnosti hiperparatireoidizma, prisutnosti agresivnijeg MTC-a te prisutnosti višestrukih neuroma sluznice i marfanoidnog habitusa.
-
Bolesnike bi trebalo podvrgnuti genetskom testiranju na mutaciju protoonkogena RET te pretragama krvi ili urina na feokromocitom.
-
Potrebno je ekscidirati feokromocitom, a potom učiniti profilaktičku tireoidektomiju.