Demencija povezana s HIV–om je kronično kognitivno propadanje posljedično infekciji mozga HIV–om.

Vidi također: Pregled poglavlja 'Delirij i demencija i Demencija

Demencija je kronično, globalno, obično ireverzibilno propadanje kognicije. Demencija povezana s HIV–om (AIDS–demencija kompleks) može nastati u kasnim stadijima infekcije HIV–om. Za razliku od gotovo svih drugih oblika demencije ovaj oblik ima učestaliju pojavnost kod mlađih osoba.

Dmenciju se ne bi smjelo zamijeniti s delirijem, iako je kognicija oštećena u oba poremećaja. Može ih se razlikovati pomoću sljedećeg:

• Demencija zahvaća prvenstveno pamćenje, najčešće je posljedica anatomskih promjena u mozgu, ima sporiji nastup simptoma te je obično ireverzibilna.

• Delirij zahvaća prvenstveno pažnju, obično je uzrokovan akutnom bolešću ili toksičnošću lijeka (katkad životno ugrožavajućom) i često je reverzibilan.

Druge specifične karakteristike također pomažu u razlikovanju dvaju poremećaja (vidi tablicu Razlike između delirija i demencije).

Čista demencija povezana s HIV-om uzrokovana je oštećenjem neurona virusom HIV-a. Međutim, kod pacijenata s HIV infekcijom, demencija mogu biti posljedica drugih poremećaja, od kojih se neki mogu liječiti. Ti poremećaji uključuju druge infekcije, kao što je sekundarna infekcija JC virusom koji uzrokuje progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju i limfom središnjeg živčanog sustava (SŽS-a). Ostale oportunističke infekcije (npr. kriptokokni meningitis, ostali gljivični meningitisi, neke bakterijske infekcije, tuberkulozni meningitis, virusne infekcije, toksoplazmoza) mogu također doprinijeti.

Kod čiste demencije povezane s HIV–om, supkortikalne patološke promjene nastaju kad inficirani makrofazi ili mikroglijalne stanice infiltriraju u duboku sivu tvar (tj. bazalne ganglije, talamus) i bijelu tvar.

Prevalencija demencije u kasnom stadiju HIV infekcije kreće se od 7 do 27%, ali 30 do 40% pacijenata može imati blaže oblike. Incidencija je obrnuto proporcionalna broju CD4+ limfocita.

Simptomi i znakovi demencije povezane s HIV-om mogu biti slični onima kod drugih demencija. Rane manifestacije uključuju

• usporeno razmišljanje i izražavanje

• otežanu koncentraciju

• apatiju

Kritičnost je očuvana, a manifestacije depresije su malobrojne. Motorički pokreti su usporeni; mogu se primijetiti ataksija i slabost.

Abnormalni neurološki znakovi mogu uključivati:

• paraperezu

• spastičnost donjih ekstremiteta

• ataksiju

• ekstenzorne plantarne odgovore

Katkad su prisutne manija ili psihoza.

Ako pacijent za kojeg je poznato da ima HIV infekciju ima simptome koji ukazuju na demenciju, opća dijagnoza demencije potvrđuje se temeljem uobičajenih kriterija, uključujući sljedeće:

• Kognitivni ili bihevioralni (neuropsihijatrijski) simptomi ometaju sposobnost funkcioniranja na poslu ili izvođenja uobičajenih dnevnih aktivnosti.

• Ovi simptomi predstavljaju pad u usporedbi s prethodnim razinama funkcioniranja.

• Ovi simptomi ne mogu se objasniti delirijem ili velikim psihijatrijskim poremećajem.

Procjena kognitivne funkcije uključuje uzimanje anamneze od pacijenta i od nekoga tko poznaje pacijenta te ispitivanje mentalnog statusa uz krevet bolesnika, ili, ako je ispitivanje uz krevet bolesnika inkonkluzivno, potrebno je učiniti formalno neuropsihologijsko testiranje.

Ukoliko nije poznato ima li pacijent sa simptomima demencije HIV infekciju, ali ima čimbenike rizika za HIV infekciju, testira se na HIV.

U pacijenata s HIV infekcijom ili sumnjom na demenciju povezanu s HIV-om, radi se laboratorijska analiza CD4 limfocita i HIV virusa u krvi. U pacijenata sa sumnjom ili potvrđenom HIV infekcijom i demencijom, te vrijednosti pomažu utvrditi u kojoj mjeri demencija povezana s HIV-om (i limfom SŽS-a i druge HIV-povezane infekcije SŽS-a) doprinosi demenciji. U pacijenata koji imaju HIV infekciju, ali ne i demenciju, te vrijednosti pomažu odrediti koliko je vjerojatno da će se demencija povezana s HIV-om razviti.

Ako pacijenti imaju demenciju i HIV infekciju, drugi procesi mogu doprinijeti pogoršanju simptoma demencije. Dakle, uzrok propadanja kognitivnih sposobnosti, osobito naglog, teškog pada, bilo zbog HIV-a ili neke druge infekcije - mora biti identificiran u najkraćem mogućem roku.

MR, s i bez kontrasta, potrebno je učiniti kako bi se identificirali drugi uzroci demencije, a ako MR ne identificira kontraindikaciju za lumbalnu punkciju, potrebno je učiniti i lumbalnu punkciju.

Nalazi u kasnom stadiju demencije povezane s HIV-om mogu uključivati difuzne hiperintenzitete bijele tvari koji se ne imbibiraju kontrastom, cerebralnu atrofiju i proširenje moždanih komora.