Demencija povezana s HIV-om

Autor: Juebin Huang, MD, PhD
Urednik sekcije: doc. prim. dr. sc. Hrvoje Budinčević, dr. med.
Prijevod: Petra Črnac Žuna, dr. med.

Demencija povezana s HIV–om je kronično kognitivno propadanje posljedično infekciji mozga HIV–om.

Vidi također: Pregled poglavlja 'Delirij i demencija i Demencija

Demencija je kronično, globalno, obično ireverzibilno propadanje kognicije. Demencija povezana s HIV–om (AIDS–demencija kompleks) može nastati u kasnim stadijima infekcije HIV–om. Za razliku od gotovo svih drugih oblika demencije ovaj oblik ima učestaliju pojavnost kod mlađih osoba.

Demenciju je potrebno razlikovati od delirija, iako je kognicija narušena u oba poremećaja. Razlikovanje olakšava sljedeće:

  • Demencija zahvaća prvenstveno pamćenje, obično je uzrokovana anatomskim promjenama u mozgu, ima sporiji početak i većinom je ireverzibilna.

  • Delirij zahvaća prvenstveno pažnju, obično je uzrokovan akutnom bolešću ili toksičnošću lijeka (katkad životno ugrožavajućom) i često je reverzibilan.

Neke druge specifične karakteristike također pomažu kod razlikovanja tih dvaju poremećaja (vidi vidi: Razlike između delirija i demencije*).

Čista demencija povezana s HIV-om uzrokovana je oštećenjem neurona virusom HIV-a. Međutim, kod pacijenata s HIV infekcijom, demencija mogu biti posljedica drugih poremećaja, od kojih se neki mogu liječiti. Ti poremećaji uključuju infekcije, kao što je sekundarna infekcija JC virusom koji uzrokuje progresivnu multifokalnu leukoencefalopatiju i limfom SŽS-a. Ostale oportunističke infekcije (npr. kriptokokni meningitis, ostali gljivični meningitisi, neke bakterijske infekcije, TB meningitis, virusne infekcije, toksoplazmoza) mogu također doprinijeti.

Kod čiste demencije povezane s HIV–om, supkortikalne patološke promjene nastaju kad inficirani makrofazi ili mikroglijalne stanice infiltriraju u duboku sivu tvar (tj. bazalne ganglije, talamus) i bijelu tvar.

Prevalencija demencije u kasnom stadiju HIV infekcije kreće se od 7 do 27%, ali 30 do 40% pacijenata može imati blaže oblike. Incidencija je obrnuto proporcionalna broju CD4+ limfocita.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi mogu biti slični onima kod drugih demencija. Rane manifestacije uključuju

  • usporeno razmišljanje i izražavanje

  • otežanu koncentraciju

  • apatiju

Kritičnost je očuvana, a manifestacije depresije su malobrojne. Motorički pokreti su usporeni; mogu se primijetiti ataksija i slabost.

Abnormalni neurološki znakovi mogu uključivati:

  • paraperezu

  • spastičnost donjih ekstremiteta

  • ataksiju

  • ekstenzorne plantarne odgovore

Katkad su prisutne manija ili psihoza.

Dijagnoza

  • klinička procjena

  • mjerenje broja CD4 limfocita i HIV virusa u krvi

  • brza procjena, uključujući MR te obično lumbalnu punkciju, kad je pogoršanje akutno

Na demenciju povezanu s HIV-om potrebno je posumnjati kod pacijenata koji imaju

  • simptome demencije

  • poznatu HIV infekciju ili simptome ili čimbenike rizika koji ukazuju na infekciju HIV-om

Ako pacijent za kojeg je poznato da ima HIV infekciju ima simptome koji ukazuju na demenciju, opća dijagnoza demencije potvrđuje se temeljem uobičajenih kriterija, uključujući sljedeće:

  • Kognitivni ili bihevioralni (neuropsihijatrijski) simptomi ometaju sposobnost funkcioniranja na poslu ili izvođenja uobičajenih dnevnih aktivnosti.

  • Ovi simptomi predstavljaju pad u usporedbi s prethodnim razinama funkcioniranja.

  • Ovi simptomi ne mogu se objasniti delirijem ili velikim psihijatrijskim poremećajem.

Procjena kognitivnih funkcija uključuje uzimanje anamneze od pacijenta i od osobe koja poznaje pacijenta te procjenu kognitivnog statusa uz krevet bolesnika ili, ukoliko je ispitivanje uz krevet bolesnika inkonkluzivno,f ormalno neuropsihologijsko testiranje.

Ukoliko nije poznato ima li pacijent sa simptomima demencije HIV infekciju, ali ima čimbenike rizika za HIV infekciju, testira se na HIV.

U pacijenata s HIV infekcijom ili sumnjom na demenciju povezanu s HIV-om, radi se laboratorijska analiza CD4 limfocita i HIV virusa u krvi. U pacijenata sa sumnjom ili potvrđenom HIV infekcijom i demencijom, te vrijednosti pomažu utvrditi u kojoj mjeri demencija povezana s HIV-om (i limfom SŽS-a i druge HIV-povezane infekcije SŽS-a) doprinosi demenciji. U pacijenata koji imaju HIV infekciju, ali ne i demenciju, te vrijednosti pomažu odrediti koliko je vjerojatno da će se demencija povezana s HIV-om razviti.

Ako pacijenti imaju demenciju i HIV infekciju, drugi procesi mogu doprinijeti pogoršanju simptoma demencije. Dakle, uzrok propadanja kognitivnih sposobnosti, osobito naglog, teškog pada, bilo zbog HIV-a ili neke druge infekcije - mora biti identificiran u najkraćem mogućem roku.

MR, s i bez kontrasta, potrebno je učiniti kako bi se identificirali drugi uzroci demencije, a ako MR ne identificira kontraindikaciju za lumbalnu punkciju, potrebno je učiniti i lumbalnu punkciju.

Nalazi u kasnom stadiju demencije povezane s HIV-om mogu uključivati difuzne hiperintenzitete bijele tvari koji se ne imbibiraju kontrastom, cerebralnu atrofiju i proširenje moždanih komora.

Prognoza

Pacijenti s HIV infekcijom i neliječenom demencijom imaju lošiju prognozu (prosječno očekivano vrijeme preživljenja 6 mjeseci) od HIV pacijenata bez demencije.

Liječenje

  • Antiretrovirusna terapija

Primarno liječenje demencije povezane s HIV-om je antiretrovirusna terapija, koja povećava broj CD4+ limfocita i poboljšava kognitivnu funkciju.

Potporne mjere su slične onima kod drugih demencija. Primjerice, okolina treba biti svijetla, vesela i poznata, te bi trebala biti osmišljena na način da potiče orijentaciju (npr. postavljanje velikih satova i kalendara u prostoriju). Potrebno je provesti mjere za osiguranje sigurnosti pacijenta (npr. sustavi praćenja signala za pacijente koji lutaju).

Simptomi se liječe prema potrebi.

Politika privatnosti