Autor: Alicia R. Pekarsky, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: prof. prim. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med. i Jelena Kelam, dr. med.
Spolno sakaćenje žena svakodnevno se provodi u nekim dijelovima Afrike (obično sjeverne ili središnje Afrike) gdje je duboko ukorijenjeno kao dio nekih kultura. Provodi se i u nekim dijelovima Bliskog istoka i drugim područjima u svijetu. Smatra se kako je žene koje iskuse spolno zadovoljstvo nemoguće nadzirati, izbjegava ih se i ne mogu se udati.
Prosječna dob djevojčica koje se sakati je 7 godina, a sakaćenje se izvodi bez anestezije. Postoje četiri glavne vrste ženskog genitalnog sakaćenja koje definira Svjetska zdravstvena organizacija (SZO):
-
Tip I: Klitoridektomija - djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa i, u vrlo rijetkim slučajevima, samo nabor kože oko klitorisa (prepucija)
-
Tip II: Izrezivanje - djelomično ili potpuno uklanjanje klitorisa i malih usana, s ili bez uklanjanja velikih usana
-
Tip III: Infibulacija - sužavanje vaginalnog otvora rezanjem i premještanje usana kako bi došlo do potpunog zatvaranja osim malog otvora za menstruaciju i urin
-
Tip IV: Drugi - svi drugi štetni zahvati na ženskim genitalijama koji se ne provode u medicinske svrhe (kao što su bockanje, probadanje, rezanje/ [urezivanje], struganje i spaljivanje genitalnog područja)
Posljedice genitalnog sakaćenja mogu uključivati operativno ili postoperativno krvarenje i infekciju. (uključujući tetanus). U infibuliranih žena su moguće opetovane urinarne ili ginekološke infekcije i ožiljci. Žene koje zatrudne nakon sakaćenja ženskih genitalija mogu imati značajna krvarenja tijekom poroda. Psihološke posljedice mogu biti jako teške.
Smatra se da je spolno sakaćenje žena u opadanju zbog utjecaja vjerskih vođa koji su se izjasnili protiv takvog postupka te sve većeg protivljenja u nekim društvima.