Tjelesno pakiranje i tjelesno punjenje uključuju gutanje paketa napunjenih drogom ili njihovo stavljanje u tjelesne šupljine kako bi se izbjeglo policijsko otkrivanje. Rizici i posljedice mogu se razlikovati ovisno o količini i vrsti droge te načinu na koji je pakirana.
Tjelesno pakiranje
Tjelesno pakiranje često uključuje droge visoke ulične vrijednosti (prvenstveno heroin ili kokain) i provodi se radi krijumčarenja droge preko granice ili druge sigurnosne kontrolne točke. Droga se može staviti u kondome ili pakete zatvorene s nekoliko slojeva polietilena ili lateksa, a ponekad i prekrivene vanjskim slojem voska. Nakon tjelesnog pakiranja, „mule” progutaju više paketa te obično uzimaju lijekove za smanjenje pokretljivosti crijeva sve dok se paketi ne mogu izvaditi. Ukupna količina droge predstavlja višestruko smrtonosnu dozu. Postoji rizik od puknuća jednog ili više paketa, što dovodi do naglog razvoja toksičnosti i predoziranja.
Specifični simptomi ovise o vrsti droge, ali kod kokaina su česti napadaji, tahikardija, hipertenzija i hipertermija. Koma i respiratorna depresija česte su kod heroina. Rizici uključuju i crijevnu opstrukciju ili perforaciju crijeva i peritonitis.
Tjelesno punjenje
Tjelesno punjenje slično je tjelesnom pakiranju, a događa se kada osobe koje policija namjerava privesti progutaju pakete droge kako bi izbjegle njezino otkrivanje. Paketi se ponekad stavljaju u rektum ili vaginu. Tjelesno punjenje obično uključuje mnogo manje količine droge nego tjelesno pakiranje, ali je droga najčešće manje pažljivo zamotana, pa i dalje postoji rizik od predoziranja.
Dijagnoza
-
Poznati anamnestički podatci i klinička sumnja
-
Pregled zdjelice i/ili digitorektalni pregled
-
Ponekad nativna rendgenska snimka
Osobe za koje se sumnja da su tjelesno pakirale ili punile drogu službenici za provedbu zakona obično upućuju medicinskom osoblju. Međutim, liječnici bi trebali posumnjati na tjelesno pakiranje ako se osobe koje su nedavno putovale ili bile pritvorene jave u komi ili s napadajima nepoznate etiologije. Pregled zdjelice i digitorektalni pregled treba učiniti kako bi se provjerilo je li u tim područjima skrivena droga. Nativna rendgenska snimka često može potvrditi prisutnost paketa u probavnom sustavu.
Liječenje
Liječenje bolesnika sa simptomima predoziranja i pretpostavljenim puknućem paketa potporno je i, ovisno o simptomima, uključuje zaštitu dišnih putova, potporu disanju i cirkulaciji te primjenu antiepileptika. Ponekad su indicirani specifični antidoti (vidi pod pojedinim drogama).
Neoštećeni paketi u probavnom sustavu obično se mogu ukloniti pomoću irigacije cijelog crijeva. Međutim, nakon puknuća paketa indicirano je hitno kirurško ili endoskopsko uklanjanje svih paketa, ovisno o njihovu smještaju u probavnom sustavu, ali se ono rijetko može izvesti na vrijeme. Smrt obično nastupa zbog velike količine oslobođene droge. Bolesnicima s opstrukcijom ili perforacijom crijeva također je potreban hitan kirurški zahvat. Aktivni ugljen može biti koristan, ali je kontraindiciran u bolesnika s opstrukcijom ili perforacijom.
Pakete smještene u vagini ili rektumu treba ukloniti ručno.
Asimptomatske „mule” treba promatrati radi mogućeg razvoja simptoma sve dok svi paketi ne izađu, nakon čega treba pričekati još nekoliko stolica bez paketa. Neki liječnici primjenjuju irigaciju cijelog crijeva otopinom polietilenglikola, s metoklopramidom kao lijekom za poticanje motiliteta ili bez njega. Hitna endoskopija nije indicirana u asimptomatskih bolesnika.