Reyeov sindrom

Autor: Christopher P. Raab, MD
Urednik sekcije: prof. prim. dr. sc. Joško Markić, dr. med.
Prijevod: dr. sc. Katarina Bojanić, dr. med. i Lorita Mihovilović Prajz, dr. med.

Reyeov sindrom je rijedak oblik akutne encefalopatije i masne infiltracije jetre, koji nastaje nakon nekih akutnih virusnih infekcija, osobito kada je dijete primilo acetilsalicilnu kiselinu. Dijagnoza se postavlja klinički. Terapija je potporna.

Uzrok Reyeovog sindroma je nepoznat. Čini se da večina slučajeva nastaje nakon infekcije influenzom tipa A ili B ili varičele. Primjena salicilata tijekom tih bolesti povećava opasnost za 35 puta. Ovo otkriće je dovelo do značajnog smanjenja upotrebe acetilsalicilne kiseline u SAD-u od sredine 1980-ih (osim kada je to posebno indicirano, kao kod Kawasakijeve bolesti) i odgovarajućeg smanjenja incidencije Reyeovog sindroma s nekoliko stotina slučajeva godišnje na oko 2. Sindrom se pojavljuje gotovo isključivo u djece mlađe od 18 godina. U SAD–u se većina slučajeva javlja tijekom kasne jeseni i zime.

Bolest pogađa funkciju mitohondrija i tako remeti metabolizam masnih kiselina i karnitina. Patofiziologija i kliničke manifestacije slični su brojnim nasljednim metaboličkim bolestima transporta masnih kiselina i mitohondrijske oksidacije ( vidi: Uvod u nasljedne metaboličke bolesti).

Simptomi

Simptomi Reyevog sindroma

Bolest se razlikuje po težini kliničkih simptoma, ali je karakteristično bifazična. Nakon početnih virusnih simptoma (infekcije gornjeg dišnog sustava ili varičele) za 5 do 7 dana slijedi jaka mučnina s povraćanjem te iznenadna promjena mentalnog stanja. Promjene mentalnog stanja mogu varirati od blage amnezije, slabosti, promjene vida i sluha i letargije do povremenih epizoda dezorijentiranosti i agitacije, što može brzo napredovati do produbljivanja kome, koju karakterizira

  • Progresivno nereagiranje

  • Dekortikacijski i decerebracijski položaj

  • Konvulzije

  • Mlohavost

  • Fiksirane raširene zjenice

  • Respiratorno zatajenje

Obično nema žarišnih neuroloških ispada. U oko 40% slučajeva postoji hepatomegalija, ali nema žutice.

Komplikacije Reyeova sindroma

Komplikacije uključuju

Dijagnoza

Dijagnoza Reyeovog Sindroma

  • Klinički simptomi u kombinaciji s laboratorijskim nalazima

  • Biopsija jetre

Na Reyeov sindrom treba posumnjati kod svakog djeteta kod kojeg dođe do naglog nastanka enecefalopatije (bez podataka o izloženosti teškim metalima ili toksinima) i intenzivnog povraćanja povezanog s disfunkcijom jetre. Konačna dijagnoza postavlja se biopsijom jetre, koja pokazuje mikrovezikularnu masnu promjenu. Osobito je korisna biopsija u sporadičnim slučajevima kod djece mlađe od 2 godine. Dijagnoza se također može postaviti kad su uz tipičnu anamnezu i kliničku sliku prisutni: povišeni jetreni enzimi (AST, ALT > 3 puta od normalnih vrijednosti), normalan bilirubin, povećane razine amonijaka u krvi i produženo PV.

Kao i svakom djetetu s encefalopatijom, rade se CT ili MR mozga. Ako je nalaz CT-a ili MR-a, može se učiniti lumbalna punkcija. Pretraga obično pokazuje povećanje tlaka likvora, <8 do 10 leukocita/μl i normalne razine bjelančevina. Razine glutamina u likvoru mogu biti povišene. Hipoglikemija i hipoglikorahija (vrlo niska koncentracija glukoze u likvoru) javljaju se u 15% slučajeva, osobito kod djece <4 godine. Kod njih je potrebno isključiti metaboličku bolest. Postoji 5 stadija težine bolesti.

Znakovi poremećenog metabolizma uključuju povišene razina aminokiselina u serumu, poremećaje acido–bazne ravnoteže (obično uz hiperventilaciju, miješanu respiratornu alkalozu i metaboličku acidozu), osmolarne promjene, hipernatrijemiju, hipokalijemiju i hipofosfatemiju.

Diferencijalna dijagnoza

Diferencijalna dijagnoza kome i jetrene disfunkcije uključuje

Bolesti poput idiopatske steatoze jetre u trudnoći i toksičnog oštećenja jetre tetraciklinima mogu imati sličan patohistološki nalaz na svjetlosnom mikroskopu.

Prognoza

Prognoza Reyeova sindroma

Ishod je povezan s trajanjem cerebralne disfunkcije, težinom i brzinom progresije kome, stupnjem povišenog intrakranijalnog tlaka i razine povišenog amonijaka u krvi. Progresija od 1. stadija u više stadije vjerojatnija je kad je početna razina amonijaka u krvi iznad 100 μg/dl (>60 μmol/L), a protrombinsko vrijeme (PV) 3 ili više sekundi dulje od kontrolnog. Kod umrlih prosječno vrijeme od hospitalizacije do smrti iznosilo je 4 dana. Smrtnost iznosi oko 21%, s rasponom od <2% u bolesnika s 1. stadijem do >80% kod bolesnicika s 4. ili 5. stadijem bolesti.

Prognoza preživjelih je dobra, recidivi su rijetki. Međutim, u onih kojima su se tijekom bolesti razvile konvulzije ili decerebrirani položaj tijela, incidencija neuroloških posljedica (umna zaostalost, epilepsija, paraliza moždanih živaca, motorna disfunkcija) iznosi do 30%.

Liječenje

Liječenje Reyeova Sindroma

  • Potporne mjere

Liječenje Reyeova sindroma je potporno, od posebne važnost je nadzirati intrakranijalni tlak i glukozu u krvi, jer je potrošnja glikogena česta.

Liječenje povišenog intrakranijalnog tlaka uključuje intubaciju, hiperventilaciju, ograničenje unosa tekućine na 1500 ml/m2/dan, podizanje uzglavlja kreveta, primjena osmotskih diuretika, dekompresivna kraniotomija. Za održanje euglikemije često se primjenjuje infuzija 10 ili 15%–tne glukoze. Kod koagulopatije može biti potrebna primjena svježe smrznute plazme ili vitamina K.

Ostali oblici liječenja (npr. eksangvinotransfuzija, hemodijaliza, izazivanje duboke kome pomoću barbiturata) nisu se pokazali učinkovitima, ali se ponekad primjenjuju.

Ključne točke

  • Reyeov sindrom karakterizira akutna encefalopatija i disfunkcija jetre. Obično se javlja nakon virusne infekcije (posebice nakon uporabe acetilsalicilne kiseline). Danas je sindrom postao rijetkost jer je rutinska primjena aspirina kod djece smanjena.

  • Za postavljanje dijagnoze potrebno je isključiti infektivne, toksične i metaboličke poremećaje, koji se slično manifestiraju. Biopsija jetre može pomoći u potvrdi dijagnoze.

  • Liječenje je simptomatsko,važne su mjere snižavanja intrakranijalnog tlaka.

Politika privatnosti