Drakunkuloza

Autori: Chelsea Marie, PhD
William A. Petri, Jr, MD, PhD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i Branimir Gjurašin, dr. med.
Prijevod: Ema Ormanec, dr. med.

Drakunkuloza je zaraza s Dracunculus medinensis. Simptomi su bolna upalna promjena na koži koja sadrži odraslog parazita te teški artritis. Dijagnoza se postavlja inspekcijom. Liječi se polaganim odstranjenjem odraslog parazita. Drakunkuloza je blizu eradikacije.

(Vidi Pristup Parazitskim Infekcijama.)

Sredinom 1980-ih, 3,5 milijuna ljudi je imalo drakunkulozu, no do 2015. godine, zahvaljujući međunarodnim naporima da se prekine prijenos, samo su 22 slučaja prijavljena. In 2021, only 14 cases were reported in humans (1). Dogodila su se u uskom pojasu afričkih zemalja - Južni Sudan, Čad, Mali i Etiopija.

Gvinejski crv će vjerojatno biti prvi parazit čovjeka koji će biti iskorijenjen (1).

Literatura

  • 1. Kreier F: Just 14 cases: Guinea worm disease nears eradication. Nature 2022;10.1038/d41586-022-00385-z. doi:10.1038/d41586-022-00385-z

  • 2. Editorial: Bolest gvinejskog crva blizu iskorjenjivanja. The Lancet Infectious Diseases 16 (2):131, 2016. doi: http://dx.doi.org/10.1016/S1473-3099(16)00020-7

Patofiziologija

Patofiziologija drakunkuloze

Ljudi se zaraze pijući vodu koja sadrži zaražene mikroljuskare (kopepode). Ličinke se oslobađaju, prodiru kroz stijenku crijeva i sazrijevaju u odrasle parazite za oko godinu dana.

Nakon parenja, mužjak ugiba, a gravidna ženka migrira kroz potkožna tkiva, obično u distalni dio nogu. Cefalični kraj parazita izaziva induriranu papulu koja prelazi u vezikulu te napokon ulcerira. Pri dodiru s vodom (primjerice, kada osoba pokušava osloboditi tešku nelagodu uranjanjem zahvaćenog ekstremiteta), petlja uterusa crva probija kroz kožu i ispušta pokretne ličinke. Paraziti koji ne uspiju doći do kože ugibaju i raspadaju se ili kalcificiraju. Kopepodi progutaju ličinke.

U većini endemskih područja do prijenosa dolazi sezonski, a svaka epizoda infekcije traje oko 1 god.

Životni ciklus za Dracunculus
  • 1a i 1b. Ljudi se zaraze pijući vodu koja sadrži mikrorakove (kopepode) koji su zaraženi ličinkama D. medinensis.

  • 2. Nakon ingestije, kopepodi ugibaju i ispuštaju ličinke koje potom prodiru kroz stijenku želuca i crijeva te ulaze u trbušnu šupljinu i retroperitonealni prostor.

  • 3. Nakon što ličinke sazriju u odrasle jedinke i kopuliraju, mužjaci crva umiru, a ženke migriraju u potkožnom tkivu prema površini kože. Otprilike 1 godinu nakon infekcije, ženka crva inducira stvaranje otvrdnute papule (mjehura) na koži, obično na distalnom donjem ekstremitetu. Papula s vemenom ulcerira.

  • 4. Kada ova lezija dođe u kontakt s vodom (pacijenti obično urone zahvaćeni ekstremitet u vodu kako bi ublažili intenzivnu nelagodu), ženka crva izlazi i oslobađa ličinke.

  • 5. Ličinke ingestiraju kopepodi.

  • 6. Nakon 2 tjedna, ličinke postaju infektivne. Kada čovjek ingestira kopepode, ciklus je dovršen.

Slika ustupljena od Disease Control and Prevention, Global Health, Division of Parasitic Diseases and Malaria.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakova drakunkuloze

Drakunkuloza je obično asimptomatska prvu godinu. Simptomi se obično razviju kad crv izbija kroz kožu. Lokalni simptomi su jak svrbež i pečenje na mjestu kožne promjene. Smatra se kako urtikarija, eritem, dispneja, povraćanje i svrbež predstavljaju alergijske reakcije na antigene parazita. Ako tijekom izbacivanja ili vađenja parazit pukne, nastaje jaka upalna reakcija s bolovima koji bolesnika potpuno onesposobe. Kad se odrasli parazit izbaci, simptomi slabe, a vrijed zacjeljuje. U oko 50% slučajeva uzduž puta kojim se parazit kreće dolazi do sekundarne bakterijske infekcije.

Kronična faza infekcije povezana je s upalom i bolovima u zglobovima i drugim znakovima artritisa. Kronične posljedice su vezivna ankiloza zglobova i kontrakture tetiva.

Dijagnoza

Dijagnoza drakunkuloze
  • Klinička procjena

Kad se na kožnom vrijedu pojavi bijeli, nitasti parazit, dijagnoza je jasna. Kalcificirani paraziti se mogu pronaći RTG-om (pronađeni su i u egipatskim mumijama).

Serološki testovi nisu dostupni.

Liječenje

Liječenje drakunkuloze
  • Ručno uklanjanje

Liječenje se sastoji od polaganog odstranjenja odraslog parazita tijekom više dana ili tjedana, namatanjem na štapić. Moguće je i kirurško odstranjenje pod lokalnom anestezijom, no to je u endemskim područjima rijetko dostupno.

Nema učinkovitog antihelmintika za ovu bolest; blagotvoran učinak metronidazola (3x250 mg PO tijekom 10 dana) se pripisuje protuupalnim i antibakterijskim svojstvima lijeka.

Prevencija

Prevencija drakunkuloze

Filtriranje pitke vode kroz gazu, kloriranje ili prokuhavanje učinkovito štiti od drakunkuloze. Zaražene osobe treba uputiti da ne ulaze u izvore pitke vode, kako bi se izbjeglo zagađenje. Poboljšanje pristupa čistoj vodi važna je javnozdravstvena mjera.

Ključne točke

  • Gvinejski crv je gotovo iskorijenjen.

  • Kada je osoba zaražena uranja zahvaćeni ud u vodu za ublažavanje intenzivne nelagode uzrokovane erupcijom ženskog crva kroz kožu, pri tom se ispuštaju ličinke koje progutaju mikroljuskare; ljudi se zaraze kada piju vodu zagađenu mikroljuskarama.

  • Ako tijekom izbacivanja ili vađenja parazit pukne, nastaje jaka upalna reakcija s bolovima koji bolesnika potpuno onesposobe.

  • Kad se na kožnom vrijedu pojavi bijeli, nitasti parazit, dijagnoza je jasna.

  • Liječenje se sastoji od sporog odstranjenja crva tijekom nekoliko dana ili tjedana motanjem na štapu ili kirurškim uklanjanjem.

  • Filtriranje pitke vode kroz gazu, kloriranje ili prokuhavanje učinkovito štiti od drakunkuloze.