Pregled farmakokinetike

Autor: Jennifer Le, PharmD, MAS, BCPS-ID, FIDSA, FCCP, FCSHP
Urednica sekcije: doc. dr. sc. Suzana Mimica Matanović, dr. med.
Prijevod: doc. dr. sc. Suzana Mimica Matanović, dr. med.

Farmakokinetika, ponekad opisana i kao "ono što tijelo čini lijeku", odnosi se na kretanje lijeka u, kroz i izvan tijela, a obuhvaća pojmove apsorpcija, bioraspoloživost, raspodjela, metabolizam, i izlučivanje.

Farmakodinamika se s druge strane bavi onim što lijek čini organizmu; proučava vezanje o receptore, postreceptorske učinke i kemijske interakcije. Farmakokinetika lijeka stoga određuje početak, trajanje i intenzitet učinka lijeka. Formule koje se odnose na ove procese rezimiraju farmakokinetsko ponašanje većine lijekova (vidi tablicu).

Kinetika lijeka ovisi o o čimbenicima vezanima uz pacijenta, kao i o kemijskim karakteristikama lijeka. Neki čimbenici vezani uz pacijenta (npr. bubrežna funkcija, genetske osobine, spol, dob) mogu se upotrijebiti za predviđanje farmakokinetskih parametara u populaciji. Primjernice, poluvijek nekih lijekova, osobito onih koji se i metaboliziraju i izlučuju, može biti značajno dulji u starijih osoba (vidi sliku). Zapravo, fiziološke promjene tijekom starenja utječu na mnoge aspekte farmakokinetike ( vidi: Farmakokinetika u starijih osoba i vidi: Farmakokinetika kod djece).

Drugi su čimbenici vezani uz individualnu fiziologiju. Utjecaj nekih individualnih čimbenika može biti razmjerno predvidiv (npr. zatajenje bubrežne funkcije, pretilost, zatajenje jetrene funkcije, dehidracija), dok su drugi čimbenici idiosinkratski i stoga imaju nepredvidive ishode. Zbog individualnih razlika, primjena lijeka mora biti utemeljena na potrebama svakog pojedinog bolesnika — najčešće tako da se prema iskustvu prilagođava doza dok se ne postigne terapijski cilj. Takav je pristup često neadekvatan jer može odgoditi optimalni odgovor ili dovesti do štetnih učinaka.

Poznavanje farmakokinetskih načela omogućava propisivaču točniju i bržu prilagodbu doze. Primjena farmakokinetičkih načela s ciljem individualizacije farmakoterapije naziva se terapijsko praćenje koncentracije lijeka.

Usporedba farmakokinetskih ishoda diazepama u muškarca mlađe (A) i starije životne dobi (B).

Diazepam se metabolizira u jetri u dezmetildiazepam puten enzima citokroma P–450. Dezmetildiazepam je aktivni sedativ koji se izlučuje putem bubrega. Poluvijek eliminacije je obrnuto proporcionalan krajnjim nagibima krivulje; ravni dio krivulje odgovara dugom poluvijeku. 0 = vrijeme doziranja. (Preuzeto iz Greenblatt DJ-a, Allen MD, Harmatz JS, Shader RI: Odrednice dispozicije diazepama. Clinical Pharmacology and Therapeutics 27:301–312, 1980.)