Različite lezije mogu komprimirati kralježničnu moždinu, uzrokujući segmentalni gubitak osjeta, motorike, slabljenje refleksa i deficite sfinktera. Dijagnosticira se MR-om. Liječenje je usmjereno na otklanjanje kompresije.

(Vidi također Pregled poremećaja kralježnične moždine i Neposredna skrb spinalne traume.)

Kompresija je uzrokovana daleko češće lezijama izvan kralježnične moždine (ekstramedularne) nego lezijama unutar nje (intramedularne).

Kompresija može biti

• Akutna

• Subakutna

• Kronična

Akutna kompresija razvija se unutar nekoliko minuta i sati. Često nastaje uslijed

• Traume (npr. frakture kralješka s pomakom slomljenog ulomka, akutne hernije diska, teške ozljede kosti ili ligamenata koje uzrokuju hematom, subluksaciju ili dislokaciju kralješka)

• Metastatskog tumora

Ponekad nastaje uslijed apscesa, a rijetko uslijed spontanog epiduralnog hematoma. Akutna kompresija može uslijediti nakon subakutne ili kronične kompresije, osobito ako je uzrok apsces ili tumor.

Subakutna kompresija razvija se tijekom nekoliko dana i tjedana. Obično je uzrokovana

• Ekstramedularnim metastatskim tumorom

• Subduralnim ili epiduralnim apscesom ili hematomom

• Cervikalnom ili rijetko, torakalnom hernijom diska

Kronična kompresija razvija se mjesecima i godinama. Obično je uzrokovana

• Koštanim protruzijama u cervikalni, torakalni ili lumbalni dio spinalnog kanala (npr. zbog osteofita ili spondiloze, osobito kada je spinalni kanal uzak, kao što se događa u spinalnoj stenozi)

Kompresija može biti pogoršana prolabiranim diskom i hipertrofijom žutog ligamenta. Manje česti uzroci uključuju arteriovenske malformacije i sporo rastuće ekstramedularne tumore.

Atlantoaksijalna subluksacija i ostale anomalije kraniocervikalnog prijelaza mogu uzrokovati akutnu, subakutnu ili kroničnu kompresiju leđne moždine.

Lezije koje komprimiraju leđnu moždinu također mogu pritiskati korijene živaca ili rjeđe, zaustaviti opskrbu krvi u leđnu moždinu, uzrokujući infarkt leđne moždine.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi kompresije kralježnične moždine

Akutna ili uznapredovala kompresija kralježnične moždine uzrokuje segmentalne ispade, paraparezu ili kvadriparezu, hiporefleksiju nakon koje slijedi hiperrefleksija, ekstenzorne plantarne odgovore, gubitak tonusa sfinktera (s disfunkcijom crijeva i mokraćnog mjehura) te ispade osjeta. Subakutna ili kronična kompresija može započeti lokalnim bolovima u leđima, koji se često šire duž distribucijskog područja korijena živca (radikularna bol), a ponekad s hiperrefleksijom i gubitkom osjeta. Gubitak osjeta može započeti u sakralnim segmentima. Potpuni gubitak funkcije može uslijediti iznenada i neočekivano, vjerojatno uslijed sekundarnog infarkta leđne moždine.

Osjetljivost kralježnice na perkusiju je izražena kad je uzrok metastatski karcinom, apsces ili hematom.

Intramedularne lezije sklonije su uzrokovanju slabo lokalizirane žareće boli nego radikularne boli, dok je osjet u sakralnim dermatomima često pošteđen. Ovakve lezije obično rezultiraju spastičnom parezom.

Dijagnoza

Dijagnostika kompresije kralježnične moždine

• MR ili CT mijelografija

Na kompresiju kralježnične moždine upućuje spinalna ili radikularna bol sa poremećajima refleksa i motoričkim ili osjetnim deficitima, osobito na segmentalnoj razini.

Kompresivna mijelopatija

Sagitalne T2 MR snimke pokazuju kompresiju leđne moždine u intervertebralnim segmentima C4-C5, C5-C6 i C6-C7 posljedično multiplim stražnjim protruzijama diskova (crvena strelica). Intramedularni T2 signal je abnormalno povišen, predstavljajući edem leđne moždine (žuta strelica). Normalni signal leđne moždine prikazan je u razini C2 (plava strelica).

Courtesy of John Tsiouris, MD, Division of Neuroradiology, New York–Presbyterian Hospital/Weill Cornell Medical Center.

MR se radi odmah ako je dostupan. Ako MR nije dostupan, radi se CT mijelografija; mala količina ioheksola (neionizirajući radiokontrast niske osmolarnosti) aplicira se lumbalnom punkcijom i praćenjem njegovog kranijalnog širenja provjerava se postoji li potpuna blokada likvora. Ako se otkrije blokada, kontrast se primjenjuje putem cervikalne punkcije kako bi se utvrdilo do kuda blokada doseže rostralno. Ako se sumnja na traumatske koštane abnormalnosti (npr. fraktura, dislokacija, subluksacija) koje zahtijevaju trenutnu spinalnu imobilizaciju, mogu se učiniti nativne RTG snimke kralježnice. Međutim, CT bolje otkriva koštane abnormalnosti.

Liječenje

Liječenje kompresije kralježnične moždine

• Oslobađanje od kompresije

Cilj liječenja kompresije kralježnične moždine je usmjeren na oslobađanje moždine od pritiska. Djelomični ili nedavni/svježi kompletni gubitak funkcije može biti reverzibilan, dok je kompletni gubitak funkcije rijetko reverzibilan; zbog čega je za akutnu kompresiju potrebna hitna dijagnostika i liječenje.

Ako je kompresija uslijed tumora, daje se odmah 100 mg deksametazona IV, a zatim 25 mg svakih 6 sati te hitno kirurško ili radijacijsko liječenje.

Kirurško liječenje je indicirano u sljedećim slučajevima:

• Neurološki deficiti se pogoršavaju unatoč nekirurškom (konzervativnom) liječenju.

• Potrebna je biopsija.

• Kod nestabilne kralježnice.

• Povrat tumora nakon radioterapije.

• Sumnja na apsces, subduralni ili epiduralni hematom koji pritišće leđnu moždinu.

Ključne točke

• Kompresija leđne moždina obično je sekundarna uslijed vanjske mase.

• Manifestacije mogu uključivati križobolju i radikularnu bol (rano) i segmentalne osjetne i/ili motoričke deficite, promijenjene reflekse, ekstenzorne plantarne odgovore i gubitak tonusa sfinktera (s disfunkcijom crijeva i mjehura).

• Učinite odmah MR ili CT mijelografiju.

• Kako bi oslobodili moždinu od pritiska, učinite operaciju ili dajte kortikosteroide u najkraćem mogućem roku.