Galaktoreja predstavlja lučenje mlijeka u muškaraca ili u žena koje ne doje. Obično je posljedica adenoma hipofize koji luči PRL. Dijagnosticira se mjerenjem koncentracije PRL i slikovnim metodama. Liječenje uključuje inhibiciju rasta tumora dopaminskim agonistima, a ponekad i operativno.

Galaktoreja uključuje izlučivanje mlijeka iz dojke. Rasprava o iscjetku iz bradavice nalazi se na drugom mjestu u ovoj knjizi.

Galaktoreja je obično posljedica adenoma hipofize (prolaktinoma) koji luči prolaktin. Većina tumora u žena su mikroadenomi (promjera <10 mm ), ali mali udio su makroadenomi (>10 mm). Učestalost mikroadenoma u muškaraca je znatno manja, vjerojatno zbog kasnijeg dijagnosticiranja. Nefunkcionale novotvorine hipofize također mogu povećati razinu prolaktina tako što komprimiraju držak hipofize, čime se smanjuje djelovanje dopamina, inhibitora prolaktina.

Hiperprolaktinemija i galaktoreja mogu biti i posljedice uzimanja određenih lijekova, poput fenotijazina, drugih antipsihotika, nekih antihipertenziva (osobito α–metildope) i opioida. Primarna hipotireoza može uzrokovati hiperprolaktinemiju i glaktoreju zato što povišena razina TRH, osim što stimulira lučenje TSH stimulira i lučenje prolaktina. Nije jasno zašto hiperprolaktinemiju prate hipogonadotropizam i hipogonadizam (vidi tablicu).

Muškarci s prolaktinomima u pravilu imaju glavobolje ili smetnje vida. Oko dvije trećine zahvaćenih muškaraca ima gubitak libida i erektilnu disfunkciju.

Dijagnoza galaktoreje uzrokovane prolaktinomom temelji se na povišenoj razini prolaktina (obično > 5 puta veća od normalne, ponekad puno veća) i smanjenju veličine lezije nakon početka liječenja. Općenito, razine prolaktina u korelaciji su s veličinom tumora hipofize i mogu se koristiti za praćenje pacijenata. Kod nefunkcionalnih lezija hipofize, razina prolaktina obično nije povišena > 3 do 4 puta veća od normalne. Liječenje agonistima dopamina može pomoći u razlikovanju prolaktinoma i nefunkcionalnih tumora hipofize; u oba tipa tumora razina prolaktina će pasti nakon početka liječenja, ali samo će se prolaktinom smanjiti veličinom, za razliku od nefunkcionalnog tumora.

Serumske vrijednosti gonadotropina i estradiola su snižene ili normalne u žena s hiperprolaktinemijom Primarna hipotireoza lako se isključuje jer nema porasta TSH.

CT visoke rezolucije ili MR je metoda izbora za identifikaciju mikroadenoma. Ispitivanje vidnog polja indicirano je u svih bolesnika s makroadenomima, kao i u svih pacijenata koji se odluče za medikamentoznu terapiju ili samo praćenje.

Početno liječenje obično uključuje agonist dopamina kao što je bromokriptin 1.25 to 5 mg peroralno dvaput dnevno ili duže djelujući kabergolin 0.25 to 1.0 mg peroralno jednom ili dvaput tjedno, koji smanjuju razinu prolaktina. Kabergolin je lijek izbora jer se lakše podnosi i djelotvorniji je od bromokriptina. Žene pokušavaju zatrudnjeti trebaju se prebaciti na bromokriptin barem 1 mj. prije planiranog začeća i prekinuti upotrebu bromokriptina u trenutku pozitivnog rezultata testa na trudnoću; Više je podataka o dugotrajnoj sigurnosti bromokriptina nego kabergolina, iako je sve više dokaza o sigurnosti kabergolina. Ženama s mikroadenomom koje imaju kliničke znakove nedostatka estrogena ili imaju niske razine estradiola može se davati egzogeni estrogen. Malo je vjerojatno da će egzogeni estrogen dovesti do rasta tumora. Kvinagolid, neergotski agonist dopamina također je opcija za liječenje hiperprolaktinemije. Započinje se u dozi od 25 mcg peroralno jednom dnevno i titrirati se tijekom 7 dana do uobičajene doze održavanja od 75 mcg jednom dnevno (maksimalna doza iznosi 600 mikrograma jednom dnevno).

Bolesnike s makroadenomom u pravilu treba liječiti agonistima dopamina ili kirurški, ali tek nakon temeljitog ispitivanja funkcije hipofize i evaluacije za moguću primjenu radioterapije. Agonisti dopamina obično su lijekovi izbora za početno liječenje i u pravilu dovode do smanjenja veličine prolatinoma, ali ne i nefunkcionalnog tumora koji komprimira držak hipofize, iako će se razina prolaktina smanjiti u oba slučaja. Ako dođe do pada razine PRL i povlačenja simptoma uzrokovanih tumorskom kompresijom, dodatno liječenje nije potrebno. Međutim, veće, nefunkcionalne lezije u pravilu zahtijevaju dodatno liječenje, obično kirurško. Operativno liječenje ili radioterapija može biti lakše izvedivo i polučuje bolje rezultate nakon smanjenja tumorske mase agonistima dopamina. Iako se liječenje agonistima dopamina obično treba nastaviti dugoročno, ponekad dolazi do remisije prolaktinoma, spontano ili možda uz pomoć medikamentozne terapije. Stoga se terapija agonistima dopamina ponekad može prekinuti bez ponovne pojave tumora ili porasta razine prolaktina; remisija je vjerojatnija u slučaju mikroadenoma nego makroadenoma. Remisija je također vjerojatnija nakon trudnoće.

Smatra se da visoke doze agonista dopamina, osobito kabergolina i pergolida mogu dovesti do valvularne bolesti srca u nekih pacijenata s Parkinsonovom bolesti. Nije jasno povećavaju li niže doze agonista dopamina koje se koriste za liječenje hiperprolaktinemije slično rizik za razvoj valvularne bolesti srca, ali o toj mogućnosti bi trebalo raspraviti s pacijentom, i razmotriti ehokardiografsko praćenje. Rizik može biti manji upotrebom bromokriptina ili kvinagolida. Agonisti dopamina u dozama koje se koriste za liječenje hiperprolaktinemije također ponekad uzrokuju promjene u ponašanju, karakterizirane povećanom impulzivnošću i ponekad psihozom, što ograničava mogućnost njihove upotrebe u određenih pacijenata.

Radioterapija dolazi u obzir samo samo u bolesnika kod kojih je bolest u progresiji a ne odgovaraju na druge oblike terapije. Hipopituitarizam se često razvija nekoliko godina nakon radioterapije. Praćenje endokrinih funkcija i radiološko praćenje indicirani su jednom godišnje do kraja života.

• Galaktoreja je izlučivanje mlijeka koje je neprikladno, perzistentno, ili neugodno za pacijenta.

• Najčešći uzrok je tumor hipofize, ali mnogi lijekovi i drugi endokrini, hipotalamički i ostali poremećaji mogu biti odgovorni.

• Mjeriti razinu prolaktina i koristiti slikovne metode za dijagnozu tumora koji uzrokuju hiperprolaktinemiju.

• Za mikroprolaktinome, dati agonist dopamina, ako su prisutni određeni neugodni simptomi.

• Za makroadenome, dati agonist dopamina i razmotriti kiruršku ablaciju ili ponekad radioterapiju.