( vidi: Prirođena Rubeola.)
Rubeola je zarazna virusna bolest koja može uzrokovati limfadenopatiju, osip te ponekad kratkotrajne, blage opće simptome. Infekcija u ranom stadiju trudnoće može dovesti do pobačaja, mrtvorođenja ili kongenitalnih anomalija. Dijagnoza je obično klinička. Oboljele treba evidentirati javnozdravstvenoj službi. Liječenje obično nije potrebno. Cijepljenje pruža dobru zaštitu.
Većina virusa koji inficiraju ljude mogu zaraziti odrasle i djecu te se o njima raspravlja drugdje u priručniku. Virusi sa specifičnim učincima na novorođenčad opisani su u vidi: Infekcije novorođenčeta. Ovo poglavlje obuhvaća virusnie infekcije koje se obično stiču u djetinjstvu (iako mnoge mogu zahvatiti i odrasle).
Rubeola je uzrokovana RNK virusom rubeole koji se prenosi kapljičnim putem u bliskom kontaktu ili putem zraka. Bolesnici mogu prenositi rubeolu tijekom asimptomatske infekcije ili 7 dana prije, odnosno do 15 dana nakon izbijanja osipa; razdoblje najvećeg rizika je nekoliko dana prije pa do 7 dana nakon pojave osipa. Kongenitalno inficirana djeca ( vidi: Prirođena Rubeola) mogu prenositi rubeolu više mjeseci nakon rođenja.
Rubeola je manje zarazna od ospica. Infekcija virusom rubeole čini se da pruža doživotnu imunost. Međutim, u necijepljene populacije, 10 do 15% mladih odraslih ljudi nije preboljelo infekciju u djetinjstvu te su prijemčivi za rubeolu. Trenutno, incidencija je u SAD-u je najniža u povijesti zbog rutinskog cijepljenja u djetinjstvu; svi slučajevi od 2004. su povezani s importacijom.
Simptomi i Znakovi
Mnogi slučajevi su blagi. Nakon inkubacije trajanja 14 do 21 dana, u odraslih se pojavljuje 1-5 dnevni prodromalni stadij bolesti karakteriziran blagom vrućicom, malaksalošću, konjuktivitisom i limfadenopatijom, dok je u djece ova faza odsutna ili blaže izražena. Karakteristično je povećanje subokcipitalnih, postaurikularnih i stražnjih cervikalnih limfnih čvorova. Na početku bolesti može se vidjeti hiperemija ždrijela.
Osip je sličan onom kod ospica, ali je slabije izražen te kratkotrajniji; kod djece je često prvi znak bolesti. Najprije se pojavljuje na licu i vratu te se brzo širi na trup i ekstremitete. U početku se može pojaviti mrljasti eritem, osobito na licu. Drugog dana bolesti osip postaje skarlatiniforman (točkast) s crvenkastom zažarenosti. Na mekom nepcu se pojavljuju petehije (Forschheimerove pjege) koje se kasnije stapaju u veće crvenilo sluznice. Osip traje 3 do 5 dana.
U djece su opći simptomi poput slabosti ili povremenih artralgija vrlo blagi ili izostaju. U odraslih obično nema težih općih simptoma, no ponekad se pojavljuje vrućica, slabost, glavobolja, ukočenost zglobova, prolazni aritritis te blagi rinitis. Vrućica obično nestaje drugog dana od pojave osipa.
Encefalitis se javljao rijetko tijekom velikih vojnih epidemija. Tipičan je kompletni oporavak, ali encefalitis može biti i smrtonosan. Rijetko se pojavljuju trombocitopenična purpura i upala srednjeg uha.
Dijagnoza
-
Klinička procjena
-
Serološko testiranje
Na rubeolu trebamo posumnjati u bolesnika s karakterističnom limfadenopatijom i osipom. Laboratorijska dijagnostika je potrebna samo kod trudnica, novorođenčadi i bolesnika s encefalitisom. Također, laboratorijska potvrda se preporuča kod svih sumnjivih slučajeva zbog javnozdravstvenog interesa. Porast ≥4 puta između akutnog i rekonvalescentnog (4-8 tjedana) titra protutijela potvrđuje dijagnozu, kao i testiranje rubeola IgM u serumu. Detekcija virusne RNK reverznom transkripcijom-PCR u uzorcima iz ždrijela, nosa ili mokraće također može potvrditi dijagnozu; analiza genotipa je korisna u epidemiološkim istraživanjima.
Diferencijalna dijagnoza uključuje ospice, šarlah, sekundarni sifilis, osipe uzrokovane lijekovima, infektivni eritem i infekcijsku mononukleozu kao i ehovirusne i coxsackie infekcije ( vidi: Neki od Respiratornih Virusa). Infekcije uzrokovane enterovirusima i parvovirusom B19 (infektivni eritem) ponekad se ne mogu razlučiti od rubeole samo temeljem kliničke slike.
Neke od ovih stanja može se razlikovati od rubeole kako slijedi:
-
Ospice: Rubeola se diferencira od ospica blažim, kratkotrajnijim osipom, blažim i kraćim općim simptoma, izostankom Koplikovih pjega, fotofobije i kašlja.
-
Kod šarlaha se već prvi dan bolesti pojavljuju jače izraženi opći simptomi i faringitis.
-
U sekundarnoj fazi sifilisa limfni čvorovi obično nisu bolno osjetljivi, a osip se pojavljuje na dlanovima i tabanima. Također, obično je dostupna laboratorijska dijagnostika sifilisa.
-
Infektivna mononukleoza se može razlikovati od rubeole temeljem jače izraženog faringitisa, dugotrajnog umora, atipičnih limfocita u krvnoj slici te serološkim testovima na EBV protutijela.
Liječenje
Liječenje je simptomatsko. Ne postoji specifično liječenje ni za encefalitis.
Prevencija
U svrhu sprječavanja bolesti provodi se rutinsko cijepljenje živim cjepivom ( vidi: Preporuke cijepljenja za 0-6 godina god i vidi: Preporučeni kalendar cijepljenja za uzraste 7-18 god). Cijepljenjem se stvara imunost u >95% cijepljenih, trajanja ≥15 godina te se čini da ne dolazi do prijenosa cijepnog virusa na osjetljive kontakte. Budući da se neke druge infekcije klinički ne mogu razlučiti od rubeole, sam anamnestički podatak o preboljeloj rubeoli ne mora značiti i postojanje imunosti.
Cijepljenje se provodi kombiniranom vakcinom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole u 2 doze:
Jedna doza se preporuča za sve prijemčive osobe nakon puberteta, osobito studente, vojnike, zdravstvene djelatnike, recentno pristigle imigrante i osobe koje rade s malom djecom. Rutinsko cijepljenje se preporučuje svim osjetljivim majkama odmah nakon poroda. Preporučuje se testiranje žena generativne dobi na prisutnost protutijela protiv rubeole te cijepljenje seronegativnih. Međutim, žene koje su primile cjepivo protiv rubeole ne smiju ostati trudne najmanje 28 dana nakon cijepljenja. Cjepni virus može inficirati fetus u ranom stadiju trudnoće. Premda taj virus ne uzrokuje kongenitalnu rubeolu, rizik oštećenja fetusa se procjenjuje na <3%. U trudnoći je kontraindicirana primjena cjepiva.
Vrućica, osip, limfadenopatija, polineuropatija, artralgija i artritis se rijetko javljaju kod djece nakon cijepljenja; bolno oticanje zglobova povremeno nastaje nakon cijepljenja kod odraslih, obično neimuniziranih žena.
Ključne Točke
-
Rubeola uzrokuje skarlatiniformni osip, često blagu vrućicu, slabost, konjuktivitis i limfadenopatiju (karakteristično zahvaćajući subokcipitalne, postaurikularne i stražnje vratne čvorove).
-
Većina slučajeva su blagi, s malo komplikacija, osim u rijetkim slučajevima encefalitisa i rizika spontanog pobačaja, mrtvorođenja ili prirođenih mana kod infekcija u ranoj fazi trudnoće.
-
Laboratorijska dijagnostika se sugerira kod svih sumnjivih slučajeva iz javnozdravstvenih razloga; Dostupni su serološki i PCR testovi.
-
Preporučuje se testiranje žena generativne dobi na prisutnost protutijela protiv rubeole te cijepljenje seronegativnih, uz preporučenu kontracepciju 28 dana nakon cijepljenja.
-
Cijepljenje u trudnoći je kontraindicirano.