Bolest jetre može imati složeni utjecaj na izlučivanje, biotransformaciju i farmakokinetiku lijeka. U patogenetske faktore spadaju poremećaj crijevne apsorpcije, vezivanje za proteine plazme, omjer jetrene ekskrecije, protok krvi kroz jetru i portosistemsko šantiranje, bilijarna ekskrecija, enterohepatična cirkulacija i bubrežna funkcija. Ponekad promjene povećavaju razinu bioraspoloživosti lijeka, što uzrokuje da normalne doze lijekova imaju toksične učinke. Posljedice su za pojedini lijek nepredvidljive i nisu u korelaciji s tipom i težinom oštećenja jetre ili rezultatima laboratorijskih pokazatelja jetrene funkcije. Stoga, nema opće prihvaćenih pravila za regulaciju doze lijeka u jetrenih bolesnika.

Klinički učinci mogu varirati neovisno o bioraspoloživosti lijeka, posebice u kroničnoj bolesti jetre; primjerice, cerebralna osjetljivost na opioide i sedative često je poboljšana u bolesnika s kroničnom bolešću jetre. Zato, naizgled malene doze ovih lijekova u bolesnika s cirozom jetre mogu dovesti do encefalopatije. Mehanizam ovog učinka najvjerojatnije uključuje promjene receptora za lijekove u mozgu.

Nuspojave Nuspojave se ne pojavljuju češće u bolesnika s uznapredovalom bolesti jetre, međutim takvi bolesnici mogu slabije tolerirati štetne učinke lijekova na jetru.