Lassa vrućica je često smrtonosna infekcija arenavirusom koja se pojavljuje uglavnom u zapadnoj Africi. Može zahvaćati više organskih sustava. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama i pomoću PCR-a. Liječi se intravenskim ribavirinom.
Do izbijanja Lassa vrućice dolazilo je u Nigeriji, Liberiji, Gvineji i Sierra Leoneu. Bolest je bila uvezena u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Rezervoar je Mastomys natalensis, štakor koji često živi u kućama u Africi. Većina slučajeva u ljudi je vjerojatno nastala zagađenjem hrane mokraćom, slinom ili fekalijama glodavaca, no može doći i do prenošenja s čovjeka na čovjeka putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi. Nozokomijalni prijenos s čovjeka na čovjeka uobičajen je kada osobna zaštitna oprema nije dostupna ili nije korištena.
Na temelju seroloških podataka, autohtono stanovništvo u endemskim područjima ima vrlo visoku stopu infekcije - znatno veću nego što je stopa hospitalizacije zbog Lassa vrućice - što sugerira da su mnoge infekcije blage i samoograničavajuće. Međutim, neke opservacijske studije misionara poslanih u endemska područja pokazuju da oni imaju veću stopu oboljevanja od teške bolesti te veću smrtnost. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuje da oko 80% zaraženih osoba ima blagu bolest, a oko 20% ima težak oblik bolesti koji zahvaća više organa.
Simptomi i znakovi
Inkubacija traje 5 do 16 dana.
Simptomi započinju postupno napredujućom vrućicom, slabošću, malaksalošću i probavnim simptomima (npr. mučninom, povraćanjem, proljevom, disfagijom, bolovima u trbuhu); mogući su i simptomi i znakovi hepatitisa. U sljedeća 4 do 5 dana simptomi napreduju do prostracije s grloboljom, kašljem, bolovima u prsištu i povraćanjem. Grlobolja postaje jača tijekom prvog tjedna; na tonzilama se može pojaviti sloj bijelog ili žutog eksudata, koji se često stapa u pseudomembranu.
U 60 do 80% bolesnika sistolički krvni tlak je <90 mmHg, uz pulsne tlakove <20 mmHg, a moguća je i relativna bradikardija. U 10 do 30% bolesnika pojavljuje se oteknuće lica i vrata te edem spojnice.
Bolesnici ponekad imaju tinitus, epistaksu, krvarenje iz zubnog mesa i mjesta vađenja krvi, makulopapulozni osip, kašalj i omaglice.
Zamjedbena nagluhost se razvija u 20% bolesnika; često je trajna.
Pacijenti koji se oporave postanu afebrilni za 4 do 7 dana. Razvoj teškog oblika bolesti često uključuje šok, delirij, hropce i pleuralni izljev, te ponekad generalizirane konvulzije. Katkad dolazi do perikarditisa. Težina bolesti korelira sa stupnjem vrućice i razinom transaminaza.
Kasne posljedice uključuju alopeciju, iridociklitis i prolaznu sljepoću.
Dijagnoza
Na Lassa vrućicu sumnja se u bolesnika s mogućom izloženošću koji imaju virusne prodrome nakon kojih uslijedi neobjašnjiva bolest bilo kojeg organskog sustava.
Ako postoji sumnja, treba učiniti testove jetrene funkcije, analizu mokraće, serološke pretrage te KKS. Proteinurija je česta i može biti masivna. Razina AST i ALT raste (do 10 puta više od normale), kao i razina LDH.
Najbrža dijagnostička pretraga je PCR, premda je dijagnostički i dokaz ili Lassa IgM protutijela, ili četverostrukog porasta titra IgG protutijela utvrđenog indirektnom fluorescencijom.
Iako se virus može uzgojiti u kulturi, one se rutinski ne izvode. Zbog opasnosti od infekcije, osobito u bolesnika s hemoragijskom vrućicom, kulturama se mora rukovati samo u laboratoriju s mjerama biološke sigurnosti 4. razine.
RTG slika prsišta, učinjena ako se sumnja na zahvaćanje pluća, može pokazati bazalni pneumonitis i pleuralne izljeve.
Prognoza
Do oporavka ili smrti obično dolazi 7 do 31 dan (prosječno 12 do 15 dana) nakon početka simptoma. U bolesnika s teškom, multiorganskom bolesti, smrtnost je 16-45%.
U trudnoći je bolest teškog tijeka, pogotovo u 3. trimestru. U trudnica ili žena koje su rodile unutar mjesec dana smrtnost iznosi 50 do 92%. U većine trudnica dolazi do pobačaja.
Liječenje
Ribavirin, ako se započne davati unutar prvih 6 dana, može smanjiti smrtnost i do 10 puta. Liječenje ribavirinom provodi se s 30 mg / kg IV (maksimalno, 2 g) početne doze i zatim 16 mg / kg IV (maksimalno, 1 g po dozi) svakih 6 sati tijekom 4 dana, zatim 8 mg / kg IV (maksimalno, 500 mg po dozi) svakih 8 sati tijekom 6 dana.
Plazma protiv Lassa vrućice pokušana je u terapiji vrlo teško bolesnih pacijenata, ali nije pokazala jasnu korist te se trenutno ne preporuča.
Nužno je suportivno liječenje, uključujući korekciju količine tekućine i poremećaja elektrolita.
Za inficirane trudnice pobačaj smanjuje rizik od majčine smrti.
Prevencija
Preporučuju se opće mjere predostrožnosti, uključujući korištenje osobne preventivne opreme i drugih mjera aerosolne izolacije (uključujući zaštitne naočale, visoko učinkovite maske, prostorije s negativnim tlakom i zračne respiratore s filtriranim pozitivnim tlakom), kao i nadzor nad kontaktima.
Djelotvorno cjepivo ne postoji.
Ključne točke
-
Većina slučajeva Lassa vrućice u ljudi nastaje zagađenjem hrane izlučevinama glodavaca, no do prenošenja s čovjeka na čovjeka može doći putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi.
-
Simptomi mogu napredovati od vrućice, slabosti i gastrointestinalnih simptoma do prostracije s grloboljom, kašljem, bolovima u prsima, i povraćanjem; ponekad dolazi i do šoka, delirija, hropaca i pleuralnih izljeva.
-
Za najbržu dijagnozu služi PCR, ali mogu se koristiti i testovi protutitijela.
-
Lassa vrućica je teška za vrijeme trudnoće; većina zaraženih trudnica izgubi fetus.
-
Ribavirin, ako je započet u prvih 6 dana, može smanjiti smrtnost i do 10 puta; suportivno liječenje, uključujući korekciju tekućine i elektrolita, je imperativno.