Virus Lassa vrućice je arenavirusna infekcija koja se javlja prvenstveno u zapadnoj Africi. Može zahvaćati više organskih sustava. Dijagnoza se postavlja serološki i RT-PCR-om. Liječi se intravenskim ribavirinom.

Do izbijanja Lassa vrućice dolazilo je u Nigeriji, Liberiji, Gvineji, Togu, Beninu, Gani i Sierra Leoneu. Bolest je bila uvezena u SAD, Njemačku, Švedsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako se slučajevi mogu pojaviti u bilo koje doba godine u endemskim zemljama, postoji sezonski vrhunac od veljače do kraja ožujka. Zdravstveni djelatnici trebaju biti spremni na povećano opterećenje pacijenata u bolnicama, au tom razdoblju treba pojačati nadzor.

Rezervoar su štakori Mastomys natalensis, M. erythroleucus, i Hylomyscus pamfi. Mali miš (Mus baoulei) je nedavno impliciran kao vrsta rezervoara u zapadnoj Africi, a sve one obično nastanjuju kuće u Africi. Većina slučajeva u ljudi je vjerojatno nastala zagađenjem hrane mokraćom, slinom ili fekalijama glodavaca, no može doći i do prenošenja s čovjeka na čovjeka putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi. Nozokomijalni prijenos s čovjeka na čovjeka uobičajen je kada osobna zaštitna oprema nije dostupna ili nije korištena.

Na temelju seroloških podataka, autohtono stanovništvo u endemskim područjima ima vrlo visoku stopu infekcije - znatno veću nego što je stopa hospitalizacije zbog Lassa vrućice - što sugerira da su mnoge infekcije blage i samoograničavajuće. Međutim, neke opservacijske studije misionara poslanih u endemska područja pokazuju da oni imaju veću stopu oboljevanja od teške bolesti te veću smrtnost. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuje da oko 80% zaraženih osoba ima blagu bolest, a oko 20% ima težak oblik bolesti koji zahvaća više organa.

Simptomi i znakovi

Simptomi i znakovi Lassa virusne vrućice

Inkubacija traje 5 do 16 dana.

Simptomi Lassa virusne vrućice počinju postupno s progresivnom vrućicom, slabosti, bolovima i probavnim tegobama (npr, povraćanje, mučnina, proljev, disfazija, bolovi u trbuhu); mogu se pojaviti simptomi i znakovi hepatitisa. U sljedeća 4 do 5 dana simptomi napreduju do prostracije s grloboljom, kašljem, bolovima u prsištu i povraćanjem. Grlobolja postaje jača tijekom prvog tjedna; na tonzilama se može pojaviti sloj bijelog ili žutog eksudata, koji se često stapa u pseudomembranu.

U 60 do 80% bolesnika sistolički krvni tlak je <90 mmHg, uz pulsne tlakove <20 mmHg, a moguća je i relativna bradikardija. U 10 do 30% bolesnika pojavljuje se oteknuće lica i vrata te edem spojnice.

Bolesnici ponekad imaju tinitus, epistaksu, krvarenje iz zubnog mesa i mjesta vađenja krvi, makulopapulozni osip, kašalj i omaglice.

Zamjedbena nagluhost se razvija u 20% bolesnika; često je trajna.

Pacijenti koji se oporave postanu afebrilni za 4 do 7 dana. Razvoj teškog oblika bolesti često uključuje šok, delirij, hropce i pleuralni izljev, te ponekad generalizirane konvulzije. Katkad dolazi do perikarditisa. Težina bolesti korelira sa stupnjem vrućice i razinom transaminaza.

Kasne posljedice uključuju alopeciju, iridociklitis i prolaznu sljepoću.

Dijagnoza

Dijagnoza Lassa groznice

• Virusne kulture, PCR s reverznom transkripcijom, ili serološka ispitivanja

Na Lassa vrućicu sumnja se u bolesnika s mogućom izloženošću koji imaju virusne prodrome nakon kojih uslijedi neobjašnjiva bolest bilo kojeg organskog sustava.

Ako postoji sumnja, treba učiniti testove jetrene funkcije, analizu mokraće, serološke pretrage te kompletnu krvnu sliku. Proteinurija je česta i može biti masivna. Razine aspartat aminotransferaze (AST) i alanin aminotransferaze (ALT) rastu (do 10 puta normalne), kao i razine mliječne dehidrogenaze.

Najbrža dijagnostička pretraga je PCR, premda je dijagnostički i dokaz ili Lassa IgM protutijela, ili četverostrukog porasta titra IgG protutijela utvrđenog indirektnom fluorescencijom.

Iako se virus može uzgojiti u kulturi, one se rutinski ne izvode. Zbog opasnosti od infekcije, osobito u bolesnika s hemoragijskom vrućicom, kulturama se mora rukovati samo u laboratoriju s mjerama biološke sigurnosti 4. razine.

RTG slika prsišta, učinjena ako se sumnja na zahvaćanje pluća, može pokazati bazalni pneumonitis i pleuralne izljeve.

Prognoza

Prognoza za Lassa groznicu

Do oporavka ili smrti obično dolazi 7 do 31 dan (prosječno 12 do 15 dana) nakon početka simptoma. U bolesnika s teškom, multiorganskom bolesti, smrtnost je 16-45%.

U trudnoći je bolest teškog tijeka, pogotovo u 3. trimestru. U trudnica ili žena koje su rodile unutar mjesec dana smrtnost iznosi 50 do 92%. U većine zaraženih trudnica dolazi do pobačaja.

Liječenje

Liječenje Lassa virusne vrućice

• Ribavirin

Ribavirin, ako se započne davati unutar prvih 6 dana, može smanjiti smrtnost i do 10 puta. Liječenje ribavirinom provodi se s 30 mg / kg IV (maksimalno, 2 g) početne doze i zatim 16 mg / kg IV (maksimalno, 1 g po dozi) svakih 6 sati tijekom 4 dana, zatim 8 mg / kg IV (maksimalno, 500 mg po dozi) svakih 8 sati tijekom 6 dana.

Plazma protiv Lassa vrućice pokušana je u terapiji vrlo teško bolesnih pacijenata, ali nije pokazala jasnu korist te se trenutno ne preporuča.

Nužno je suportivno liječenje, uključujući korekciju količine tekućine i poremećaja elektrolita.

Za inficirane trudnice pobačaj smanjuje rizik od majčine smrti.

Prevencija

Prevencija Lassa virusne vrućice

Preporučuju se opće mjere predostrožnosti, uključujući korištenje osobne preventivne opreme i drugih mjera aerosolne izolacije (uključujući zaštitne naočale, visoko učinkovite maske, prostorije s negativnim tlakom i zračne respiratore s filtriranim pozitivnim tlakom), kao i nadzor nad kontaktima kada se liječe bolesnici s Lassa virusnom vrućicom.

Primarni prijenos virusa Lassa s njegovog domaćina glodavca na ljude može se spriječiti u endemskim područjima izbjegavanjem hrane, vode i okoliša kontaminiranog zaraženim glodavcima; međutim, široka rasprostranjenost ovih domaćina glodavaca u Africi čini potpunu kontrolu ovih rezervoara glodavaca nepraktičnom. Preporuke za čišćenje nakon glodavaca (cleaning up after rodents) i rad u područjima s sekretima i skskretima glodavaca je dostupno na Centers for Disease Control and Prevention (CDC).

Djelotvorno cjepivo protiv Lassa virusne groznice ne postoji.

Ključne točke

• Većina slučajeva Lassa vrućice u ljudi nastaje zagađenjem hrane izlučevinama glodavaca, no do prenošenja s čovjeka na čovjeka može doći putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi.

• Simptomi mogu napredovati od vrućice, slabosti i probavnim simptoma do prostracije s grloboljom, kašljem, bolovima u prsima, i povraćanjem; ponekad dolazi i do šoka, delirija, hropaca i pleuralnih izljeva.

• Za najbržu dijagnozu služi PCR, ali mogu se koristiti i testovi protutitijela.

• Lassa vrućica je teška za vrijeme trudnoće; većina zaraženih trudnica izgubi fetus.

• Ribavirin, ako je započet u prvih 6 dana, može smanjiti smrtnost i do 10 puta; suportivno liječenje, uključujući korekciju tekućine i elektrolita, je imperativno.