Greške u primjeni lijekova povećavaju morbiditet i mortalitet. Procjenjuje se da godišnje koštaju zdravstveni sustav SAD-a do 177 milijarde $ (ovisno o definicijama). Terapijske greške mogu uključivati
-
Pogrešan izbor lijeka ili propisivanje krive doze lijeka, režima davanja i trajanja liječenja
-
Pogrešno interpretiranje recepta od strane farmaceuta te davanje krivog lijeka ili krive doze
-
Pogrešno čitanje oznaka s pakiranja lijeka od strane zdravstvenih djelatnika te davanje krivog lijeka ili krive doze
-
Netočne upute pacijentu
-
Neispravna primjena lijeka od strane liječnika, skrbnika ili pacijenta
-
Nepravilno pohranjivanje lijeka od strane farmaceuta ili pacijenta, s promjenom učinkovitosti lijeka
-
Upotreba lijeka nakon isteka roka trajanja, s promjenom učinkovitosti lijeka
-
Pogrešno uzimanje lijeka zbog zabune pacijenta
-
Greške u interpretaciji recepta i u komunikaciji između zdravstvenih djelatnika i pacijenta
Posebne skupine pacijenata
Greške u propisivanju su poglavito česte u određenim skupinama pacijenata. Pod povećanim rizikom nalaze se starije osobe, žene u generativnoj dobi i djeca. Interakcije lijekova su daleko češće kod pacijenata koji uzimaju mnogo lijekova. Da bi se smanjio rizik, liječnici bi trebali znati za sve lijekove koje pacijent uzima - uključujući i one propisane od drugih liječnika te bezreceptne lijekove. Pacijente bi trebalo poticati da imaju kod sebe popis svih lijekova koje trenutno uzimanju, s dozama te da ga redovito ažuriraju i uvijek ponesu na pregled. Ako postoji sumnja koje točno lijekove pacijenti uzimaju, može im se preporučiti da na pregled ponesu sve kutije lijekova.
Nejasni recepti
Recept mora biti napisan što je moguće jasnije. Neki lijekovi imaju slična imena što može uzrokovati problem ako recept nije jasno napisan. Zamjena nekih tradicionalnih, ali sličnih signatura jasnijima smanjuje vjerojatnost greške. Primjerice, “qd” (jednom dnevno od lat. quaque die) lako se zamijeni s “qid” (4 puta dnevno, od lat. quater in die). Zato je bolje napisati “jednom dnevno”. Korištenjem računalno tiskanih ili E-recepata može se izbjeći problem nečitkog rukopisa ili nepravilnih kratica. Međutim, kod korištenja elektroničkog propisivanja mogu se javiti druge greške, na primjer, nehotično krivo odabran lijek u sustavu.
Neprikladna uporaba lijekova
Čak i u zdravstvenim ustanovama može doći do pogrešne primjene lijekova; Lijek se može dati drugom bolesniku, u krivo vrijeme, na pogrešan način. Neke lijekove je potrebno davati polagano intravenski, neke se ne smije primjenjivati istodobno s drugima. Kad se uoči greška, potrebno je odmah izvijestiti liječnika, a često je potrebna i konzultacija s ljekarnikom. Bar kodovi i računalni sustav ljekarne mogu smanjiti učestalost davanja pogrešne terapije.
Nepravilno pohranjivanje lijekova
Ljekarnici trebaju pohraniti lijekove tako da im se osigura učinkovitost. Ljekarne koje šalju lijekove poštom trebaju poštovati procedure ispravnog transportiranja. Pacijenti obično drže lijekove na neprimjeren način. Držanje lijekova u ormariću u kupaonici nije idealno zbog topline i vlage. Ako se čuvaju nepropisno, lijekovi mogu izgubiti djelotvornost prije isteka roka trajanja. Na kutiji od lijeka trebalo bi biti jasno istaknuto npr. treba li se lijek čuvati u hladnjaku ili na hladnom mjestu, zaštititi od sunca ili topline te druge osobitosti pohranjivanja. S druge strane, nepotrebne mjere opreza smanjuju suradljivost i troše bolesnikovo vrijeme. Na primjer, neotvorenu bočicu inzulina treba čuvati u hladnjaku, no jednom načetu može se razmjerno dugo držati izvan hladnjaka ako se ne izlaže suncu ili visokoj temperaturi.
Premašen rok trajanja lijeka
Lijekovi se česko koriste i nakon što im je istekao rok trajanja. Tada mogu biti neučinkoviti, a neki (npr. acetilsalicilna kiselina, tetraciklini) mogu biti i štetni.
Greške pacijenata
Do navedenih grešaka ipak najčešće dolazi zbog zabune pacijenataa oko uzimanja lijekova. Pacijenti znaju uzeti krivi lijek ili pogrešnu dozu. Upute o doziranju kao i razloge propisivanja treba detaljno objasniti te, ako je moguće, pacijentima dati pismene upute. Pacijentima treba preporučiti savjetovanje s ljekarnikom glede dodatnih pojašnjenja. Pakiranje lijeka bi trebalo biti prikladno i sigurno. Ako djeca neće dolaziti u dodir s ordiniranim lijekom, a bolesnik ima problema s otvaranjem, treba propisati pakiranje koja se lako otvara, tj. nema zaštitu od djece.
Greške u komunikaciji između zdravstvenih djelatnika i pacijenta
Još jedan čest uzrok pogrešne terapije nastaje zbog netočnog prijenosa informacija kada se skrb bolesnika prenosi iz jedne zdravstvene ustanove u drugu (npr. iz bolnice u ustanovu za rehabilitaciju, iz staračkog doma u bolnicu ili između specijalista i liječnika primarne zdravstvene zaštite). Potrebno je aktivno raditi na dobroj komunikaciji između ustanova jer su promjene terapije vrlo česte, na taj se način može smanjiti rizik od pogrešaka. Rizik se može smanjiti pripremom potpunog popisa lijekova koje pacijent trenutno uzima prilikom svakog transfera između zdravstvenih ustanova.