Bruceloza

Autori: Larry M. Bush, MD
Maria T. Perez, MD
Urednici sekcije: prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med. i dr. sc. Neven Papić, dr. med.
Prijevod: Ivana Valenčak - Ignjatić, dr. med.

Brucelozu uzrokuju Brucella sp, gram-negativne bakterije. Simptomi započinju u vidu akutne febrilne bolesti s malo ili bez lokalnih znakova, no može napredovati u kronični stadij s recidivima vrućice, slabosti, preznojavanja i nejasnih bolova. Dijagnoza se postavlja hemokulturom. Optimalno liječenje obično zahtjeva 2 antibiotika—doksiciklin ili trimetoprim/sulfametoksazol plus gentamicin, streptomicin ili rifampicin.

Organizmi koji uzrokuju brucelozu u ljudi su B. abortus (goveda), B. melitensis (ovce i koze) i B. suis (svinje). B. canis (pas) uzrokuje sporadične infekcije. B. melitensis i B. suis su više patogene od drugih Brucella sp.

Najčešći izvori infekcije su životinje s farmi i neobrađeni mliječni proizvodi. Jeleni, bizoni, konji, losovi, sobovi, zečevi, kokoši i pustinjski štakori također mogu biti zaraženi; također mogu biti izvor infekcije za čovjeka.

Bruceloza se stječe

  • Izravnim kontaktom s izlučevinama zaraženih životinja

  • Ingestijom nedovoljno termički obrađenog mesa, sirovog mlijeka ili mliječnih proizvoda koji sadrže žive organizme

  • Udisanjem aerosola koji sadrži infektivni materijal

  • Rijetko, prijenosom s osobe na osobu

Najprevalentnija u seoskim sredinama, bruceloza je profesionalna bolest mesara, veterinara, lovaca, farmera i uzgajivača stoke. Bruceloza je rijetka u SAD–u, Europi i Kanadi, no pojavljuje se na Bliskom istoku, pojedinim regijama Sredozemlja, Meksiku i središnjoj Americi.

Budući da vrlo malo organizama (otprilike 10 do 100), može uzrokovati infekciju preko aerosola, Brucella sp su potencijalni agensi za biološki terorizam.

Bolesnici s akutnom, nekompliciranom brucelozom se obično oporave za 2–3 tjedna, čak i bez liječenja. Nekima bolest napreduje u subakutnu, intermitentnu ili kroničnu.

Komplikacije

Komplikacije su rijetke i obuhvaćaju subakutni bakterijski endokarditis, neurobrucelozu (što uključuje meningitis, encefalitis i neuritis), orhitis, kolecistitis, gnojnu upalu jetre i osteomijelitis (najčešće sakroilijačni i vertebralni).

Simptomi i znakovi

Razdoblje inkubacije može trajati od 5 dana do nekoliko mjeseci, a prosječno traje 2 tjedna.

Početak može biti nagao, s tresavicom i vrućicom, jakom glavoboljom, bolovima u leđima, malaksalošću, i ponekad proljevom. Početak bolesti može biti podmukao, s blagom prodromalnom malaksalošću, mialgijom, glavoboljom i bolovima u vratu, nakon čega slijedi porast temperature u poslijepodnevnim satima.

Kako bolest napreduje, temperatura raste do 40 ili 41 °C, a potom se postupno smanjuje do normalne ili blizu normalnih vrijednosti, uz obilno jutarnje preznojavanje.

Tipično, intermitentna vrućica traje 1–5 tjedana, a zatim se tijekom 2–14 dana smanjuje kako simptomi slabe ili nestaju. U nekih bolesnika vrućica može biti prolazna. U drugih se febrilni stadij vraća jednom ili opetovano u valovima (undulacijama) i remisija traje tijekom više mjeseci ili godina, i može se manifestirati kao vrućica nepoznatog porijekla (VNP).

Nakon početnog febrilnog razdoblja mogu se razviti anoreksija, mršavljenje, bol u abdomenu i zglobovima, glavobolja, bol u leđima, slabost, razdražljivost, nesanica, depresija i emocionalna nestabilnost. Često je izražena opstipacija. Pojavljuje se splenomegalija, a limfni čvorovi mogu biti malo do umjereno povećani. I do 50% bolesnika ima hepatomegaliju.

Bruceloza je fatalna u < 5% bolesnika, obično kao rezultat endokarditisa ili teških CNS komplikacija.

Dijagnoza

  • Hemokulture, kulture koštane srži i likvora

  • Serologija u akutnoj fazi i fazi oporavka (nije pouzdana za C.canis) i PCR test

Potrebno je uzeti hemokulturu; rast može potrajati > 7 dana, i subkulture za koje se koriste posebni mediji te ih je potrebno kultivirati do 3 do 4 tjedna, pa je u slučaju sumnje na brucelozu potrebno obavijestiti laboratorij.

Uzorci koštane srži i likvora također se mogu kultivirati.

Serume iz akutnog stadija i stadija rekonvalescencije treba uzeti u razmaku od 3 tjedna. Četverostruki porast titra ili titar koji u akutnom stadiju iznosi 1:160 ili više smatra se dijagnostički značajnim, osobito ako u anamnezi postoji podatak o izlaganju uz prisutnost karakterističnih kliničkih znakova. Broj leukocita je normalan ili smanjen s relativnom ili apsolutnom limfocitozom u akutnom stadiju bolesti. Serologija nije osjetljiva za C. canis.

PCR test se može učiniti na uzorku krvi ili bilo kojeg tkiva i može biti pozitivan već 10 dana nakon inokulacije.

Liječenje

Smanjenje fizičke aktivnosti se preporučuje u akutnom stadiju, uz mirovanje u krevetu tijekom vrućice. Analgezija je ponekad potrebna kod jake mišićno–koštane boli, osobito u području kralježnice. Brucella endokarditis često zahtijeva operaciju pored antibiotske terapije.

Kombinirana antibiotska terapija je poželjna zbog vrlo visoke stope relapsa bolesti uz monoterapiju. Doksiciklin 100 mg po 2 puta dnevno tijekom 6 tjedana uz streptomicin 1 g im svakih 12–24 h (ili gentamicin 3 mg/kg iv jednom dnevno) tijekom 14 dana smanjuje učestalost relapsa. Za nekomplicirane slučajeve može se koristiti rifampicin 600-900 mg po 2 puta dnevno tijekom 6 tjedana umjesto aminoglikozida. Liječenje ciprofloksacinom 500 mg po u dvije doze dnevno tijekom 14 do 42 dana uz rifampicin ili doksiciklin umjesto aminoglikozida pokazalo je jednaku učinkovitost.

Kod djece <8 godina koriste se trimetoprim/sulfametoksazol (TMP/SMX) i oralni rifampicin tijekom 4 do 6 tjedana.

Neurobruceloza i endokarditis zahtijevaju produljeno liječenje.

Unatoč antibiotskoj terapiji u oko 5 do 15% slučajeva dolazi do relapsa, te je potrebno klinički pratiti bolesnike uz ponavljanje serologije tijekom jedne godine.

Prevencija

Pasterizacija mlijeka pomaže u prevenciji bruceloze. Sir napravljen od nepasteriziranog mlijeka, koji je stajao manje od 3 mjeseca, može biti kontaminiran.

Ljudi koji dolaze u dodir sa životinjama ili njihovim truplima koja imaju veliku vjerojatnost infekcije trebaju nositi zaštitne naočale i gumene rukavice, te zaštititi kožna oštećenja od izloženosti. U SAD–u i nekolicini drugih zemalja postoje programi kojima se nalaže otkrivanje bolesti u životinja, uništavanje oboljelih životinja i cijepljenje mlade seronegativne stoke i svinja.

Cjepivo za ljude ne postoji; upotreba životinjskog cjepiva (živo atenuirano cjepivo) kod ljudi može izazvati infekciju. Otpornost nakon infekcije je u ljudi kratkotrajna te traje oko 2 godine.

Postekspozicijska antibiotska profilaksa preporučuje se za bolesnike s visokim rizikom (npr. osobe koje su bile izložene zaraženim životinjama ili laboratorijskim uzorcima bez zaštite ili nakon primjene životinjskog cjepiva). Režimi liječenja uključuju doksiciklin 100 mg dva puta dnevno po uz rifampicin 600 mg jednom dnevno tijekom 3 tjedna; rifampicin se ne koristi nakon izlaganja cjepivu protiv B. abortus(soj RB51) koja je otporna na rifampicin.

Ključne točke
Politika privatnosti