Rifamicini su baktericidni antibiotici koji inhibiraju bakterijsku RNK polimerazu ovisnu o DNK, suprimirajući sintezu RNK (vidi tablicu Rifamicini). Slijede primjeri:
Rifabutin, rifampicin i rifapentin
Rifabutin, rifampicin i rifapentin imaju sličnu farmakologiju, antimikrobni spektar i nuspojave.
Farmakokinetika
Oralna apsorpcija je dobra, pa je i distribucija u tjelesna tkiva i tekućine, uključujući likvor široka.
Rifampicin se koncentrira u polimorfonuklearnim granulocitima i makrofagima, olakšavajući odstranjivanje bakterija iz apscesa. Metabolizira se u jetri, a eliminira putem žuči i, u mnogo manjoj mjeri, putem urina.
Indikacije
Rifampicin djeluje protiv
Rezistencija se razvija brzo, pa se rifampicin rijetko koristi kao monoterapija. Rifampicin se koristi s drugim antibioticima u liječenju
-
Tuberkuloza
-
Atipične mikobakterijske infekcije (rifampin je aktivan protiv većine netuberkuloznih mikobakterija, s tim da su brzorastuće mikobakterije, kao što su Mycobacterium fortuitum, M. chelonae, ili M. abscessus, prirodno rezistentne)
-
Lepra (gube) - uz dapson sa ili bez klofazimina
-
Stafilokoknih infekcija, uključujući osteomijelitis, endokarditis umjetne valvule i infekcije stranih tijela, poput umjetnih zglobova (s drugim antistafilokoknim antibioticima)
-
Legionella infekcije (stariji podaci ukazuju na bolje rezultate kada se rifampicin koristi s eritromicinom; korištenje rifampicina s azitromicinom ili fluorokinolonom ne pokazuje prednost)
-
Pneumokokni meningitis kada je organizam osjeetljiv na rifampin (s vankomicinom s ili bez ceftriaksona ili cefotaksima u slučaju ceftriakson ili cefotaksim rezistentnog organizma (minimalna inhibitorna koncentracija > 4 mcg/mL]) ili kada je očekivani klinički ili laboratorijski odgovor odgođen.
Rifampicin se može koristiti samostalno u profilaksi bliskih kontakata pacijenata s meningokoknom bolesti ili meningitisom uzrokovanog infekcijom Haemophilus influenzae tip b.
Rifabutin i rifampicin su jednako efikasni u režimima za liječenje tuberkuloze kod HIV-pozitivnih i HIV-negativnih bolesnika. Međutim, ako pacijenti primaju antiretrovirusnu terapiju (ART), rifabutin se preferira jer je manje vjerojatno da će inducirati metaboličke enzime citokroma P-450 koji smanjuju serumske razine inhibitora proteaze i ne-nukleozidnih inhibitora reverzne transkriptaze.
Rifampicin se preferira u odnosu na rifabutin u liječenju plućne bolesti uzrokovane infekcijom Mycobacterium avium complex (MAC), osim ako pacijenti primaju ART; u takvim slučajevima, rifabutin može biti supstituiran. Međutim, rifabutin se preferira u odnosu na rifampicin za diseminirane infekcije MAC zbog njegove superiorne aktivnosti in vitro i smanjenog potencijala za interakcije s drugim lijekovima.
Rifapentin se koristi za liječenje plućne i latentne tuberkuloze.
Kontraindikacije
Rifampicin i rifabutin kontraindicirani su u bolesnika koji su imali alergijsku reakciju na njih.
Uporaba tijekom trudnoće i dojenja
Neke studije reprodukcije na životinjama s rifabutinom pokazale su štetne učinke kada su razine lijeka bile veće od onih koje se obično postižu kod ljudi. Nisu provedene adekvatne i dobro kontrolirane studije kod trudnica ili dojilja. Sigurnost tijekom dojenja nije poznata.
Ispitivanja reprodukcije na životinjama s rifampinom ili rifapentinom pokazuju određeni rizik (tj. teratogenost) kod razina lijeka koje su manje ili jednake onima koje se obično postižu kod ljudi. Nisu provedene adekvatne i dobro kontrolirane studije ovih lijekova kod trudnica.
Zbog potencijalnog tumorogenog učinka prikazanog u studijama na životinjama, proizvođač ne preporučuje upotrebu rifampicina tijekom dojenja. Ipak, Centers for Disease Control and Prevention (CDC) ne smatra terapiju rifampinom kontraindikacijom za dojenje (does not consider rifampin a contraindication to breastfeeding(; Oduka o prestanku dojenja ili prekida terapije radi dojenja treba biti donesena s obzirom na značaj lijeka za majku.
Nuspojave
Nuspojave rifamicina uključuju
Hepatitis se javlja mnogo češće kada se uz rifampicin istovremeno primjenjuje izoniazid i pirazinamid. Tijekom prvog tjedna liječenja, rifampicin može izazvati tranzitorno povišenje razine nekonjugiranog serumskog bilirubina, što je rezultat natjecanja između rifampicina i bilirubina za izlučivanje i što samo po sebi nije indikacija za prekid liječenja.
Učinci na središnji živčani sustav uključuju glavobolju, pospanost, ataksiju i smetenost. Osip, vrućica, leukopenija, hemolitička anemija, trombocitopenija, intersticijski nefritis, akutna tubularna nekroza i renalna insuficijencija općenito se smatraju reakcijama preosjetljivosti, a javljaju kod intermitentnog liječenja ili kada se liječenje nastavlja nakon prekida dnevnog režima doziranja; ove reakcije su reverzibilne uz prestanak liječenja rifampicinom.
Rifabutin može uzrokovati jednostrani ili bilateralni uveitis ovisan o dozi.
Manje ozbiljne nuspojave su česte, uključujući žgaravicu, mučninu, povraćanje i proljev. Rifampicin, rifabutin i rifapentin mogu uzrokovati crvenkasto narančasto obojenje mokraće, sline, znoja, sputuma i suza. Meke kontaktne leće mogu trajno promijeniti boju.
Doziranje
Ako pacijenti imaju poremećaj jetre, potrebno je učiniti pretrage jetrenih enzima prije početka liječenja rifampicinom te svaka 2-4 tjedana tijekom liječenja ili se treba koristiti alternativni lijek. Kod renalne insuficijencije doziranje nije potrebno podešavati.
Rifampicin ima mnogo interakcija s lijekovima jer je snažan induktor jetrenih citokromskih P–450 (CYP450) mikrosomalnih enzima. Rifampicin ubrzava eliminaciju i na taj način može smanjiti učinkovitost nekih od sljedećih lijekova: ACE inhibitora, atovakona, barbiturata, betablokatora, blokatora kalcijevih kanala, kloramfenikola, klaritromicina, oralnih i sistemskih hormonskih kontraceptiva, kortikosteroida, ciklosporina, dapsona, digoksina, doksiciklina, flukonazola, haloperidola, itrakonazola, ketokonazola, nenukleozidnih inhibitora reverzne transkriptaze delavirdina i nevirapina, opioidnih analgetka, fenitoina, inhibitora proteaza, kinidina, sulfonilureje, takrolimusa, teofilina, tiroksina, tokainida, tricikličkih antidepresiva, vorikonazola, varfarina i zidovudina. Za održavanje optimalnog terapeutskog učinka tih lijekova, kliničari će možda morati prilagoditi dozu kad se započne ili zaustavi liječenje rifampicinom.
S druge strane, inhibitori proteaza, kao i ostali lijekovi (npr. azoli, makrolid klaritromicin, nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze) inhibiraju enzime CYP450 i povećavaju razine rifamicina, a time i potencijalno povećavaju učestalost toksičnih reakcija. Primjerice, uveitis se javlja češće kada se rifabutin koristi s klaritromicinom ili azolima.
Rifaksimin
Rifaksimin je derivat rifamicina koji se slabo apsorbira nakon oralne primjene; 97% se izlučuje prvenstveno u nepromijenjenom obliku stolicom.
Rifaksimin se može koristiti za empirijsko liječenje
Nije poznato jeli rifaksimin učinkovit u liječenju proljeva uzrokovan crijevnim patogenima koji nisu E. coli. Budući da se rifaksimin sustavno ne apsobira, nebi se smio koristiti za liječenje infektivnog proljeva uzrokovanog invazivnim enteričnim bakterijskim patogenima (npr. Shigella spp, Salmonella spp, Campylobacter spp). U liječenju putničkog proljeva preporučena doze je 3x200 mg kroz 3 dana za odrasle i djecu stariju od 12 godina.
Rifaksimin se također može koristiti u liječenju
Nuspojave su mučnina, povraćanje, abdominalna bol i flatulencija.
Više informacija
Mogu bit korisni sljedeći alati za procjenu: Imajte na umu da PRIRUČNIK nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.