Rifamicini su baktericidni antibiotici koji inhibiraju bakterijsku RNK polimerazu ovisnu o DNK, suprimirajući sintezu RNK (vidi tablicu Rifamicini).

Rifabutin, rifampicin i rifapentin

Rifabutin, rifampicin i rifapentin imaju sličnu farmakologiju, antimikrobni spektar i nuspojave.

Rifampicin se koncentrira u polimorfonuklearnim granulocitima i makrofagima, olakšavajući odstranjivanje bakterija iz apscesa. Metabolizira se u jetri, a eliminira putem žuči i, u mnogo manjoj mjeri, putem urina.

Rifampicin djeluje protiv

• većine gram-pozitivnih i nekih gram-negativnih bakterija

• Mycobacterium spp

Rezistencija se razvija brzo, pa se rifampicin rijetko koristi kao monoterapija. Rifampicin se koristi s drugim antibioticima u liječenju

• TBC

• Atipičnih mikobakterijskih infekcija (rifampicin djeluje protiv mnogih netuberkuloznih mikobakterija, no brzo rastuće mikobakterije, poput Mycobacterium fortuitum, M. chelonae, ili M. abscessus, su prirodno rezistentne)

• lepre (gube) - uz dapson sa ili bez klofazimina

• Stafilokoknih infekcija, uključujući osteomijelitis, endokarditis umjetne valvule i infekcije stranih tijela, poput umjetnih zglobova (s drugim antistafilokoknim antibioticima)

• Legionella infekcije (stariji podaci ukazuju na bolje rezultate kada se rifampicin koristi s eritromicinom; korištenje rifampicina s azitromicinom ili fluorokinolonom ne pokazuje prednost)

• Pneumokoknog meningitisa kada je mikroorganizam osjetljiv na rifampicin (uz vankomicin sa ili bez ceftriaksona ili cefotaksima u slučaju rezistencije na ceftriakson ili cefotaksim [MIK > 4 mcg/mL]) ili kada je očekivani klinički ili mikrobiološki odgovor prolongiran

Rifampicin se može koristiti samostalno u profilaksi bliskih kontakata pacijenata s meningokoknom bolesti ili meningitisom uzrokovanog infekcijom Haemophilus influenzae tip b.

Rifabutin i rifampicin su jednako efikasni u režimima za liječenje tuberkuloze kod HIV-pozitivnih i HIV-negativnih bolesnika. Međutim, ako pacijenti primaju antiretrovirusnu terapiju (ART), rifabutin se preferira jer je manje vjerojatno da će inducirati metaboličke enzime citokroma P-450 koji smanjuju serumske razine inhibitora proteaze i ne-nukleozidnih inhibitora reverzne transkriptaze.

Rifampicin se preferira u odnosu na rifabutin u liječenju plućne bolesti uzrokovane infekcijom Mycobacterium avium complex (MAC), osim ako pacijenti primaju ART; u takvim slučajevima, rifabutin može biti supstituiran. Međutim, rifabutin se preferira u odnosu na rifampicin za diseminirane infekcije MAC zbog njegove superiorne aktivnosti in vitro i smanjenog potencijala za interakcije s drugim lijekovima.

Rifapentin se koristi za liječenje plućne i latentne tuberkuloze.

Rifampicin i rifabutin kontraindicirani su u bolesnika koji su imali alergijsku reakciju na njih.

Zbog potencijalnog tumorogenog učinka prikazanog u studijama na životinjama, proizvođač ne preporučuje upotrebu rifampicina tijekom dojenja. Međutim, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ne smatra rifampicin kontraindiciranim tijekom dojenja; odluka o prestanku dojenja ili prestanka primjene lijeka treba se donijeti ovisno o važnosti lijeka za majku.

Hepatitis se javlja mnogo češće kada se uz rifampicin istovremeno primjenjuje izoniazid i pirazinamid. Tijekom prvog tjedna liječenja, rifampicin može izazvati tranzitorno povišenje razine nekonjugiranog serumskog bilirubina, što je rezultat natjecanja između rifampicina i bilirubina za izlučivanje i što samo po sebi nije indikacija za prekid liječenja.

Učinci na središnji živčani sustav uključuju glavobolju, pospanost, ataksiju i smetenost. Osip, vrućica, leukopenija, hemolitička anemija, trombocitopenija, intersticijski nefritis, akutna tubularna nekroza i renalna insuficijencija općenito se smatraju reakcijama preosjetljivosti, a javljaju kod intermitentnog liječenja ili kada se liječenje nastavlja nakon prekida dnevnog režima doziranja; ove reakcije su reverzibilne uz prestanak liječenja rifampicinom.

Manje ozbiljne nuspojave su česte, uključujući žgaravicu, mučninu, povraćanje i proljev. Rifampicin, rifabutin i rifapentin mogu uzrokovati crvenkasto narančasto obojenje mokraće, sline, znoja, sputuma i suza.

Ako pacijenti imaju poremećaj jetre, potrebno je učiniti pretrage jetrenih enzima prije početka liječenja rifampicinom te svaka 2-4 tjedana tijekom liječenja ili se treba koristiti alternativni lijek. Kod renalne insuficijencije doziranje nije potrebno podešavati.

Rifampicin ima mnogo interakcija s lijekovima jer je snažan induktor jetrenih citokromskih P–450 (CYP450) mikrosomalnih enzima. Rifampicin ubrzava eliminaciju i na taj način može smanjiti učinkovitost nekih od sljedećih lijekova: ACE inhibitora, atovakona, barbiturata, betablokatora, blokatora kalcijevih kanala, kloramfenikola, klaritromicina, oralnih i sistemskih hormonskih kontraceptiva, kortikosteroida, ciklosporina, dapsona, digoksina, doksiciklina, flukonazola, haloperidola, itrakonazola, ketokonazola, nenukleozidnih inhibitora reverzne transkriptaze delavirdina i nevirapina, opioidnih analgetka, fenitoina, inhibitora proteaza, kinidina, sulfonilureje, takrolimusa, teofilina, tiroksina, tokainida, tricikličkih antidepresiva, vorikonazola, varfarina i zidovudina. Za održavanje optimalnog terapeutskog učinka tih lijekova, kliničari će možda morati prilagoditi dozu kad se započne ili zaustavi liječenje rifampicinom.

S druge strane, inhibitori proteaza, kao i ostali lijekovi (npr. azoli, makrolid klaritromicin, nenukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze) inhibiraju enzime CYP450 i povećavaju razine rifamicina, a time i potencijalno povećavaju učestalost toksičnih reakcija. Primjerice, uveitis se javlja češće kada se rifabutin koristi s klaritromicinom ili azolima.

• Putničkog proljeva, kojeg prvenstveno uzrokuje enterotoksigena i enteragregativna Escherichia coli

Nije poznato jeli rifaksimin učinkovit u liječenju proljeva uzrokovan crijevnim patogenima koji nisu E. coli. Budući da se rifaksimin sustavno ne apsobira, nebi se smio koristiti za liječenje infektivnog proljeva uzrokovanog invazivnim enteričnim bakterijskim patogenima (npr. Shigella spp, Salmonella spp, Campylobacter spp). U liječenju putničkog proljeva preporučena doze je 3x200 mg kroz 3 dana za odrasle i djecu stariju od 12 godina.

Rifaksimin se također može koristiti u liječenju

• Portosistemske (hepatalne) encefalopatije: doza je 2x550 mg po.

• Sindrom iritabilnog crijeva (IBS): doza je 3x550 mg po.

Nuspojave su mučnina, povraćanje, abdominalna bol i flatulencija.