Hiper–IgM sindrom je nedostatak Ig obilježen normalnom ili povišenom razinom IgM u serumu, a smanjenom ili nikakvom količinom drugih serumskih imunoglobulina, što dovodi do osjetljivosti (podložnosti) bakterijskim infekcijama.
(Vidi također Pregled poremećaja imunodeficijencija i Pristup pacijentu s poremećajem imunodeficijencije.)
Hyper-IgM sindrom je poremećaj primarne imunodeficijencije koji uključuje kombiniranu imunodeficijenciju B- i T-stanica. Nasljeđuje se X-vezano (najčešće) ili autosomno. Manifestacije se mogu razlikovati ovisno o mutaciji i njezinom položaju.
X-vezani hiper-IgM sindrom
Većina slučajeva ove bolesti posljedica je mutacije gena koji je smješten na X– kromosomu i koji kodira protein (CD154 ili CD40 ligand) na površini aktiviranih pomoćničkih T–stanica. U prisutnosti citokina, normalni CD40 ligand djeluje na B–stanice i tako im signalizira da prijeđu s proizvodnje IgM na proizvodnju IgA, IgG ili IgE. U X–vezanom hiper–IgM sindromu, T–stanice nemaju funkcionalne CD154 ligande i ne mogu signalizirati B–stanicama da se prekapčaju. Tako, B stanice proizvode samo IgM; razina IgM može biti normalna ili povišena.
Pacijenti s X-vezanim oblikom bolesti mogu imati tešku neutropeniju i često tijekom dojenačkog doba pneumoniju uzrokovanu s Pneumocistis jiroveci (prijašnji P. carinii). Limfoidno tkivo je slabo razvijeno jer nedostaju zametna središta. Inače, klinička slika nalikuje onoj X–vezane agamaglobulinemije te uključuje ponavljajuće gnojne bakterijske infekcije sinusa i pluća u prve dvije godine života. Podložnost Cryptosporidium sp. može biti povećana. Mnogi bolesnici umiru prije puberteta, a oni koji žive duže često razviju cirozu ili B–stanični limfom.
Autosomno recesivni hiper-IgM sindrom
U autosomno recesivnom hiper-IgM sindromu s CD40 mutacijom, manifestacije su slične onima u X-vezanom obliku.
Barem 4 autosomno recesivna oblika hiper–IgM sindroma uključuju defekt B–stanica. Kod dva od ovih oblika (citidin-deaminaza aktivacijom inducirana i uracil-DNA-glikozilaza ili nedostatak UNG) razina serumskog IgM je mnogo veća nego u X-vezanom obliku; postoji hiperplazija limfoidnog tkiva (uključujući limfadenopatiju, splenomegaliju i hipertrofiju tonzila), a moguće su i autoimune bolesti. Nema leukopenije.
Dijagnoza
Dijagnoza hiper-IgM sindroma postavlja se klinički, što uključuje ponavljajuće sinopulmonalne infekcije, kronični proljev i hiperplaziju limfoidnog tkiva. Dijagnoza se također potvrđuje i dokazivanjem normalne ili povišene razine serumskog IgM te niske ili nikakve razine drugih imunoglobulina. Potrebno je učiniti protočnu citometriju za ekspresiju CD40 liganda na T-staničnim površinama. Kada je to moguće, dijagnoza se potvrđuje i genetičkim testiranjem. Prenatalno genetičko testiranje može se ponuditi ženama koje razmatraju trudnoću, a u obiteljskoj anamnezi postoji nedostatak CD40 liganda. Genetičko testiranje drugih srodnika ne radi se rutinski.
Ostali laboratorijski nalazi uključuju smanjeni broj memorijskih B stanica (CD27) i nedostatak IgD-CD27.
Liječenje
-
Profilaktička nadomjesna terapija imunoglobulinima (IgG), a ponekad trimetoprim/sulfametoksazolom
-
Transplantacija hematopoetskim matičnim stanicama kada je to moguće
Liječenje hiper-IgM sindroma obično uključuje nadomjesnu terapiju imunoglobulinima.
Kod X-vezanog oblika ili CD40 mutacija profilaktički se daje trimetoprim/sulfametoksazol kako bi se spriječila P. jirovecii infekcija, te se poduzimaju okolišne mjere opreza kako bi se smanjio rizik od Cryptosporidium infekcija ( vidi: Prevencija). Međutim, zbog loše prognoze, preporučuje se transplantacija hematopoetskih matičnih stanica ako postoji HLA-identičan brat ili sestra.