Alergija na hranu je pretjeran imunosni odgovor na prehrambene sastavnice, najčešće bjelančevine. Manifestacije široko variraju i mogu uključivati atopijski dermatitis, gastrointestinalne ili respiratorne simptome, i anafilaksiju. Dijagnoza se postavi na temelju anamneze i ponekad testiranje na alergen specifični serumski IgE, ispitivanje kože i/ili eliminacijska dijeta. Liječenje je s eliminacijom hrane koja izaziva reakciju, ponekad i oralni kromolin.
(Vidi također Pregled alergijskih i atopijskih poremećaja.)
Alergiju na hranu treba razlikovati od neimunih reakcija na hranu (npr. intolerancija na laktozu, sindrom iritabilnog crijeva, infektivni gastroenteritis) i reakcija na aditive (npr. mononatrijev glutamat, metabisulfit, tartrazin) ili kontaminante hrane (npr. prašina lateksa u hrani kojom rukuju radnici koji nose rukavice od lateksa). Prevalencija prave alergije na hranu je u rasponu od < 1 do 3%, i varira geografijski i o načinu utvrđivanja; sami pacijenti obično zamjenjuju netoleranciju s alergijom.
Etiologija
Etiologija alergije na hranu
Gotovo bilo koja hrana ili dodatak hrani mogu izazvati alergijsku reakciju, ali najčešći okidači uključuju
Kod dojenčadi i male djece: mlijeko, soja, jaja, kikiriki i pšenica
Kod starije djece i odraslih: orašasto voće i plodova mora
Križna reakcija između nutritivnih i nenutritivnih alergena postoji i senzibilizacija se može pojaviti ne enteralno. Na primjer, pacijenti s oralnim alergijama (obično, pruritus, eritem i edem usta kada se jede voće i povrće) mogu biti senzibilizirani izlaganjem na pelud koji su antigenski slični antigenima hrane; djeca s alergijom na kikiriki mogu biti senzibilizirana topikalnom kremom koja sadrže ulje kikirikija koja se koristi za liječenje osipa. Mnogi pacijenti koji su alergični na lateks su osjetljivi i na banane, kivi, avokado ili kombinacije.
Alergije na hranu su češće kod djece čiji roditelji imaju alergije na hranu alergijski rinitis, ili alergijsku astmu.
Općenito, alergija na hranu je posredovana s IgE, T stanicama ili s oboje:
Alergija posredovana IgE (npr. urtikarija, astma, anafilaksija) ima akutni početak, obično se razvija tijekom dojenačke dobi i najčešće se javlja kod osoba s izraženom obiteljskom poviješću atopije.
Alergija posredovana T-stanicama (npr. gastroenteropatije prehrambenih proteina, celijakija) manifestira se postupno i kronična je; najčešći je među dojenčadi i djecom.
Alergije posredovane i IgE i T stanicama (npr. atopijski dermatitis, eozinofilna gastroenteropatija) imaju tendenciju odgođenog početka ili su kronične.
Eozinofilna gastroenteropatija
Ovaj neobičan poremećaj uzrokuje bolove, grčeve i proljeve s krvnom eozinofilijom, te eozinofilnim infiltratima u crijevima i enteropatiju s gubitkom proteina; pacijenti imaju anamnezu na atopične poremećaje.
Eozinofilni ezofagitis može pratiti eozinofilnu gastroenteropatiju ili se pojavi izolirano. Eozinofilni ezofagitis je karakteriziran kroničnom upalom jednjaka i može uzrokovati disfagiju, dispepsiju nevezanu s kiselinom i dismotilitet ili kod djece, intoleranciju na hranue i abdominalnu bol. Eozinofilni ezofagitis može uzrokovati strikture; dijagnoza se postavlja endoskopskom biopsijom.
Simptomi i znakovi
Simptomi i znakovi alergije na hranu
Simptomi i znakovi alergije na hranu ovise o alergenima, mehanizmu i starosti pacijenta.
Najčešća manifestacija u dojenčadi je atopijski dermatitis sam ili s gastrointestinalnim (GI) simptomima (npr. mučnina, povraćanje, proljev). Djeca najčešće prerastu ove manifestacije i reagiraju jače na inhalacijske alergene sa simptomima astme i rinitisa; ova progresija se zove atopijski marš. Do dobi od 10 godina, pacijenti rijetko imaju respiratorne simptome nakon konzumacije alergenične hrane, iako kožni testovi ostaju pozitivni. UUkoliko atopijski dermatitis perzistira ili se pojavi u starije djece ili odraslih, njegova aktivnost je većinom neovisna o alergiji posredovanoj IgE s dominacijom reakcija posredovanih T-stanicama, premda atopični bolesnici s opsežnim dermatitisom imaju znatno više razine IgE u serumu od atopičnih pacijenata koji nemaju dermatitis.
Kada alergija na hranu perzistira kod starije djece i odraslih, reakcije znaju biti teže (npr. eksplozivna urtikarija, angioedem, čak i anafilaksija). U manjem broju pacijenata, hrana (osobito pšenica i škampi) izaziva anafilaksiju samo ukoliko se bave fizičkom aktivnošću ubrzo nakon; mehanizam je nepoznat. Hrana također može izazvati nespecifične simptome (npr. vrtoglavicu, sinkopa). Povremeno se heilitis, aftozni ulkusi, pilorospazam, spastična opstipacija, pruritus ani i perianalni ekcem smatraju posljedicom alergije na hranu.
Reakcije posredovane T stanicama obično uključuju GI sustav uzrokujući simptome kao što su subakutna ili kronična abdominalna bol, mučnina, grčevi i proljevi.
Savjeti i zamkeUzmite u obzir alergiju na hranu ako pacijenti imaju subakutne ili kronične bolove u trbuhu, mučninu, povraćanje, grčeve ili proljev.
|
Dijagnoza
Dijagnoza alergije na hranu
Teška alergija na hranu je obično očigledna kod odraslih osoba. Kada nije očigledna ili kada se pojavi kod djece (najčešće pogođena dobna skupina), dijagnoza može biti otežana i poremećaj se mora razlučiti od funkcionalnih GI problema. O dijagnozi celijakije se govori na drugom mjestu.
Testiranje (npr. testiranje na alergen specifični serumski IgE, kožno testiranje) i eliminacijska dijeta su najkorisniji u dijagnosticiranju IgE-posredovanih reakcija. Pacijenti bi trebali voditi dnevnik prehrane, pedantno navodeći sve što konzumiraju i sve štetne učinke koje imaju, kako bi pomogli u donošenju odluka u vezi s izbacivanjem sumnjive hrane.
Ako se sumnja na reakciju na hranu, povezanost simptoma s hranom se procjenjuje s jednim od sljedećih:
U oba slučaja, pozitivan test ne potvrđuje klinički relevantnu alergiju. Oba testa mogu imati lažno pozitivne ili lažno negativne rezultate. Kožno testiranje je obično osjetljivije od testiranja na alergen specifični serumski IgE, ali je veća vjerojatnost da će dati lažno pozitivni rezultati. Kožno testiranje daje rezultat unutar 15 do 20 minuta, što je mnogo brže od rezultata testa na alergen specifični serumski IgE.
Ako je bilo koji test pozitivan, testirana hrana se izbacuje iz prehrane. Ako eliminacija hrane ublaži simptome, pacijent se ponovno izlaže hrani (po mogućnosti u dvostruko slijepom testu) kako bi se vidjelo hoće li se simptomi ponovno pojaviti (oralno provokacijsko testiranje). (Također pogledajte izjavu o medicinskom stavu Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (NIAID): Guidelines for the diagnosis and management of food allergy in the United States.)
Alternativa kožnom testiranju su jedan ili oba od sljedećeg:
Eliminacija hrane za koju pacijent sumnja da uzrokuje simptome na temelju pacijentovog dnevnika prehrane
Propisivanje dijete koja se sastoji od relativno nealergijske hrane i koja eliminira uobičajene alergene iz hrane (vidi tablicu Dopuštena hrana u reprezentativnim eliminacijskim dijetama)
U nastavku dijete ne smije se konzumirati hrana i piće osim one naznačene. Moraju se uvijek koristiti čisti proizvodi. Mnogi komercijalno proizvedeni proizvodi i jela sadrže velike količine nepoželjnih namirnica (npr. komercijalni raženi kruh sadrži pšenično brašno) ili su one u tragovima u obliku aromatizatora i emulgatora te je ponekad teško odrediti da li je prisutna nepoželjna namirnica.
Razgovor s pacijentom i zapažanja iz pacijentovog dnevnika prehrane mogu pomoći u odabiru početne eliminacijske dijete. Ako se poboljšanje ne javi nakon 1 tjedan početne dijete, treba isprobati drugu dijetu; međutim, za reakcije posredovane T stanicama mogu trebati i tjedni. Ako se simptomi olakšaju i ako pacijenti imaju manje teške simptome, dodaje se u velikim količinama jedna nova hrana i jede u velikim količinama > 24 sata ili dok se simptomi ne ponove. Ali ako pacijenti imaju posebno teške simptome, male količine hrane koja se ispituje mogu se pojesti u prisustvu liječnika i promatra se reakcija pacijenta. Pogoršanje ili ponovna pojava simptoma nakon dodavanja nove namirnice je najbolji dokaz alergije.
Dopuštena hrana u reprezentativnim eliminacijskim dijetama*Hrana | Dijeta br. 1 (Bez govedine, svinjetine, peletine, mlijeka, raži ili kukuruza) | Dijeta br. 2 (Bez govedine, janjetine, mlijeka ili riže) | Dijeta br. 3 (Bez janjetine, peletine, raži, riže, kukuruza ili mlijeka) |
Dijeta br. 4: Ako simptomi perzistiraju i kada pacijenti slijede bilo koju od gore navedene 3 eliminacijske dijete, a još uvijek se sumnja na dijetu, dnevna dijeta može se ograničiti na elementarnu prehranu (upotrebom ekstenzivno hidroliziranih formula ili formula zasnovanih na aminokiselinama). |
Žitarica | Proizvodi od riže | Proizvodi od kukuruza | Nijedan |
Povrće | Artičoke, cikla, mrkva, zelena salata, špinat | Šparoge, kukuruz, grašak, tikva, mahune, rajčica | Cikla, lima grah, krumpir (bijeli i slatki), mahune, rajčica |
Mesa | Janjetina | Slanina, piletina | Slanina, govedina |
Brašno (kruh ili keks) | Riža | Kukuruz, 100% raž (običan raženi kruh sadrži pšenicu) | Lima grah, krumpir, soja |
Voće | Grejp, limun, kruška | Marelice, breskve, ananas, suhe šljive | Marelice, grejp, limuni, breskve |
Mast | Ulje sjemenki pamuka, maslinovo ulje | Kukuruzno ulje, ulje sjemenki pamuka | Ulje sjemenki pamuka, maslinovo ulje |
Pića | Kava (crna), limunada, čaj | Kava (crna), limunada, čaj | Kava (crna), limunada, sok od dozvoljenog voća, čaj |
Ostali uzroci | Šećer od trske, želatina, javorov šećer, masline, sol, puding od tapioke | Šećer od trske, kukuruzni sirup, želatina, sol | Šećer od trske, želatina, javorov šećer, masline, sol, puding od tapioke |
Liječenje
Liječenje alergije na hranu
Liječenje alergije na hranu se sastoji od uklanjanja hrane koja izaziva alergijsku reakciju. Dakle, dijagnoza i liječenje se preklapaju. Kad se procjenjuje učinak eliminacijske dijete, liječnici moraju znati da osjetljivost na hranu može spontano nestati.
Oralna desenzibilizacija na kikiriki, korištenjem prašak alergena od kikirikija (Arachis hypogaea) (odmašćeni), dostupan je za liječenje osoba od 4 do 17 godina koje su alergične na kikiriki. Oralna desenzibilizacija počinje s 5 inkrementalnih doza od 0,5 mg do 6 mg tijekom jednog dana koje se poduzimaju u zdravstvenom okruženju. Nakon ovog početnog režima slijedi povećanje doze s dnevnom dozom koja počinje od 3 mg i povećava se svaka 2 tjedna tijekom 22 tjedna prije nego što se postigne doza održavanja od 300 mg jednom dnevno. Tijekom povećanja doze, dan svakog povećanja doze provodi se u zdravstvenom okruženju. Pacijenti moraju nastaviti svakodnevno uzimati prašak alergena od kikirikija kako bi održali desenzibilizaciju, i još uvijek trebaju održavati strogu dijetu bez kikirikija, ali imaju koristi od smanjenog rizika od teških alergijskih reakcija (uključujući anafilaksiju) na nenamjerno konzumirani kikiriki.
Oralni kromolin korišten je za smanjenje alergijske reakcije s očiglednim uspjehom. Antihistaminici su od male vrijednosti, osim u akutnim općim reakcijama s urtikarijom i angioedemom. Dugotrajno liječenje kortikosteroidima je korisno za simptomatsku eozinofilnu enteropatiju.
Pacijente s teškim alergijama na hranu treba savjetovati da nose antihistaminike kako bi ih uzeli odmah po započinjanju reakcije te napunjenu samo-ubrizgavjuću špricu epinefrina koju je potrebno dati za ozbiljne reakcije.
Prevencija
Prevencija alergija na hranu
Već niz godina se preporuča izbjegavanje hranjenja dojenčadi alergeničnom hranom (npr. kikiriki) kako bi se spriječila alergija na hranu. Međutim, nedavna je studija (1) pokazala da rano uvođenje i redovita konzumacija hrane koja sadrži kikiriki može spriječiti alergiju na kikiriki u dojenčadi s visokim rizikom za razvoj ove alergije (npr. dojenčad s alergijom na jaje ili ekcemom).
Literatura
1. Du Toit G, Roberts G, Sayre PH, et al: Randomized trial of peanut consumption in infants at risk for peanut allergy. N Engl J Med 372 (9):803-813, 2015. doi: 10.1056/NEJMoa1414850
Ključne točke
Alergija na hranu uobičajeno je posredovan s IgE (tipično rezultira akutnim sustavnim alergijskim reakcijama) ili T stanicama (obično rezultiraju kroničnim gastrointestinalnim simptomima).
Razlikovati alergiju na hranu od neimunosne reakcije na hranu (npr. nepodnošenje laktoze, sindrom iritabilnog kolona, infektivni gastroenteritis) i reakcije na aditive (npr. mononatrijev glutaminat, metabisulfit, tartrazin), ili kontaminantima u hrani.
Ako dijagnoza nije klinički očita u odraslih ili ako se ocjenjuju djeca, mogu se koristiti kožni testovi, testiranje na alergen specifični serumski IgE ili eliminacijska dijeta.
Pobrinite se da pacijenti shvate da se u eliminacijskim dijetama može jesti samo hrana na listi i samo čista hrana (što isključuje mnogu komercijalno pripremljenu hranu).
Više informacija
Slijedi izvor na engleskom jeziku koji bi mogao biti od pomoći. Imajte na umu da priručnik nije odgovoran za sadržaj ovog izvora.